Zapadni svijet pokušava organizirano odgovoriti na rusku invaziju Ukrajine. Nije to baš tako lako kao što se najavljivalo. Već prve pukotine su se pojavile u noći s četvrtka na petak kada se čelnici EU-a nisu uspjeli dogovoriti oko toga treba li Rusiju isti čas izbaciti iz mehanizma SWIFT preko kojeg se obavlja većina svjetskih financijskih transakcija. Protiv posezanja za tim vidom sankcija bile su Njemačka, Italija, Cipar i Mađarska. To je izazvalo dosad nezapamćeni način komuniciranja unutar EU-a tijekom kojeg je nekadašnji predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk gotovo pa izvrijeđao njemačke i talijanske čelnike. Tako da ostaje za vidjeti kako će se EU kao cjelina nositi s problemima koje je izazvala ruska invazija.

Puno će toga ovisiti i o tome koliko će rat dugo trajati. Jedna je stvar ako sve bude gotovo za nekoliko dana. Ako naprosto ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski naloži svojim trupama da polože oružje kako bi se izbjegla daljnja katastrofa koja se ogleda u gubitku ljudskih života, ali i ogromne materijalne štete koja će, kada jednog dana oružje zašuti, učiniti preostalom stanovništvu život gotovo nemogućim. I prije izbijanja ovih najnovijih ratnih sukoba, Ukrajina je bila jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Nakon ovog što se sada događa, moglo bi joj se dogoditi da stanje u njoj bude slično onom nakon završetka Drugog svjetskog rata. To bi možda moglo potaknuti Zelenskog da zatraži primirje. Odnosno da sam prizna poraz. Drugi način za brzi završetak rata jest da Rusija brutalnom vojnom nadmoći koju nesumnjivo posjeduje u sljedećih nekoliko dana naprosto ostvari svoje vojne ciljeve. Uključuje li u to i osvajanje samog Kijeva, bit će vrlo brzo puno jasnije. Bitke se vode na prilazima glavnom gradu Ukrajine. Ali u svakom slučaju, i ruska strana može vrlo brzo prekinuti vojne operacije ako bude smatrala da je njima postigla sve svoje oružane i političke ciljeve.

U svakom slučaju, relativno brži prestanak oružanih sukoba puno je izglednija varijanta od toga da oni potraju još mjesecima. Do njega bi moglo doći jedino ako bi ukrajinska vojska odjednom počela pružati puno žešći otpor puno jačem ruskom okupatoru. Posebno bi to moglo doći do izražaja ako bi Rusija odlučila preuzeti cijeli Kijev, a Ukrajinci ga odlučili braniti pod svaku cijenu. U uličnim borbama bila bi znatno umanjena nadmoć ruske vojne tehnike. U tom bi slučaju rat mogao zaista potrajati mjesecima, možda i duže. Ali to se čini malo vjerojatnim. Osim ako bi se Rusija odlučila na ispunjavanje maksimalističkog cilja, odnosno osvajanja cjelokupnog teritorija Ukrajine. U tom bi se slučaju također mogle očekivati dugotrajne borbe s obzirom na to da su Ukrajinci na zapadu zemlje znali prkositi i Staljinu, pa bi to vjerojatno radili i Putinu. Za vjerovati je da se Rusija neće odlučiti za okupaciju cijele Ukrajine.

Tako da nas vjerojatno očekuje još tjedan dana oružanih sukoba. A onda će na scenu iskoračiti diplomacija. I, naravno, sankcije. Ako do kraja vojnih operacija EU i s njim cijeli zapad ne posegne za izbacivanjem iz SWIFT-a, to se vjerojatno onda neće dogoditi ni nakon toga. Znači da Zapad ne bi posegnuo za, kako to neki kažu, svojevrsnim ultimativnim gospodarskim oružjem protiv Rusije koje bi odnose dviju strana stavilo u toliko tešku situaciju da bi za izlazak iz nje trebala desetljeća. I koja bi zaista predstavljala kraj međunarodnog poretka kakvog smo dosad poznavali.

Nekakav komadić kakvog-takvog optimizma dali su neki jučerašnji Putinovi istupi u kojima je naznačio da je spreman za pregovore, čak i sa Zelenskim. Istina, na njegovom teritoriju, u Minsku koji je glavni grad Bjelorusije, odakle je i bio pokrenut dio invazije. S druge strane, pak, neki su ukrajinski čelnici dali naslutiti da bi mogli razmisliti o tome da ipak proglase neutralnost, odnosno da definitivno odustanu od namjere da postanu punopravna članica NATO saveza. A to je navodno bio osnovni razlog zbog kojeg je Putin posegnuo za invazijom. Mada i ovi pregovori se čine kao nemoguća misija koju će već danas prekriti rakete i topovska pucnjava. S posljedicama će svijet živjeti još desetljećima.