Ono što se naziva hiperinflacija odlikaša ima jedan glavni razlog. Pristup roditelja. Velika većina starijih od recimo 35 ili 40 godina ne pamti baš praksu da su se njihovi očevi i majke baš previše izravno angažirali u njihovo obrazovanje. Bili su više-manje ostavljeni da se sami snalaze kad je trebalo shvatiti nekakav komplicirani problem. Uglavnom svatko je bio sam sa svojom mukom. Bilo je to i nekako normalno. Vremena su tada bila drukčija, a s njima i običaji. Roditelji rade, a djeca uče. Takva je bila obiteljska podjela posla u to vrijeme.

Ali, vremena su se promijenila. U nekim su stvarima postala puno bolja, ali u nekima i puno lošija. I puno grublja. Pa puno više ljudi danas smatra da je u takvoj situaciji nužno da njihova djeca imaju što bolje obrazovanje. I da se zbog toga moraju izravno angažirati u njihovom obrazovanju ako žele da se ona upišu u željenu srednju školu. Nije tome nikako razlog u eventualno lošim profesorima. Ogromna većina njih dobro i izuzetno kvalitetno radi svoj posao. Riječ je naprosto o tome da je na djecu sručena tako velika gomila informacija da profesori nemaju dovoljno vremena za dodatno utvrđivanje gradiva. Posebno je to vidljivo u predmetima čije je gradivo nužno prvo razumjeti da bi ga se uopće poslije moglo naučiti. Može u osnovnoj školi postojati izvanredan, savršen nastavnik iz tih predmeta, ali ako on nema dovoljno sati za dodatnu razradu gradiva, učenik se može naći u problemu. I tu onda mora uskočiti roditelj, bilo kroz osobni angažman, bilo kroz posezanje u novčanik kako bi se platile dodatne instrukcije. I mnogi roditelji rade ili jedno ili drugo. Puno smo radili s njom, tako mi je prije par mjeseci rekao jedan kolega čije se dijete prošle godine uspjelo upisati u željenu gimnaziju.

Jako puno ljudi koji žele da njihova djeca dobro prođu u životu smatraju da je obrazovanje najbolji način za to. Nekada davno se u jako dobru srednju školu moglo upisati i s vrlo dobrim uspjehom na kraju osmog razreda. Danas je to nemoguća misija. Danas je za to eventualno dozvoljena jedna ili najviše dvije zaključene četvorke iz nekog predmeta od petog pa do osmog razreda. I to roditelji znaju. Zato se i angažiraju. I to je osnovni i najveći razlog za ogroman broj superodlikaša. I razlog protiv masovnog uvođenja prijemnih ispita prilikom upisa u srednje škole koje razmatra Ministarstvo obrazovanja.

Takva bi mjera bila velika pljuska i uvreda svim profesorima u osnovnim školama. Ona bi ih prikazala kao gomilu slabića i bezveznjaka koji automatski upisuju gomile petica čim se u školi pojavi nekakav zajapuren i bijesan, ponekad i prijeteći roditelj, uvjeren da je njegovo dijete sigurno nepravedno dobilo lošiju ocjenu. Jer, eto, svi znaju da ono ima um šahovskog velemajstora i radne navike sovjetskog stahanovca. Naravno da sigurno ima i takvih slučajeva. Netko od stotina nastavnika je sigurno i popustio ovakvim pritiscima. Moguće je da ima i korupcije. Ali to sigurno nije dominantna situacija koja bi opravdavala uvođenje masovnih prijemnih ispita.

Bio bi to i dodatni nepotreban pritisak na ionako već dovoljno izluđene osmaše. Pritisnuti su gomilom, dijelom i nepotrebnog gradiva kroz koje se godinama moraju probijati. Da bi ih se sada na kraju tog osmogodišnjeg maratona, taman kad su pomislili da su zaradili svoje mjesto u željenoj srednjoj školi, dovodilo u situaciju da ipak još moraju odigrati i nekakav prijemni play off. Uostalom, ako Ministarstvo želi provjeravati imaju li sve osnovne škole iste kriterije, zašto se to ne radi tijekom školske godine kroz uvođenje ad hoc identičnih testova iz pojedinih predmeta u svim osnovnim školama?

Naravno, one srednje škole, ima i takvih, koje budu suočene s većim brojem aplikanata s maksimalnim brojem bodova nego što je upisnih mjesta, neće imati druge nego posegnuti za prijemnim ispitima. Ali to bi trebalo biti manje -više to. Do početka upisa u srednje škole samo su četiri mjeseca, što je jako malo vremena da se škole pripreme. Pojavile su se i brojne kritike stručne javnosti, tako da je ipak moguće da barem ove godine neće biti masovnih prijemnih ispita. Ne bi se pojava velikog broja odlikaša olako trebala nazivati hiperinflacijom.