Strah od eura ili potpuno novih pravila funkcioniranja koja će u eurozoni vrijediti ne samo za klijente banaka, nego i za same banke, čini se da je razlogom znatnog pooštravanja politike banaka prema korisnicima. A u slučaju banaka pooštravanje u prijevodu znači – poskupljenje.
Svatko tko ostvaruje bilo koji prihod jest klijent banke, jer ne možeš primiti plaću, a ni mirovinu ili bilo koji službeni prihod ako ne postaneš klijent banke i automatski pristaneš na svako od njihovih pravila.

To naravno znači da plaćaš naknadu za podizanje gotovine na bankomatu, za plaćanje naloga putem net-bankinga, a o rastu kamata na minuse ili kredite da i ne govorimo. Nedavno, prije samo šest mjeseci, banke su Hrvatskoj narodnoj banci najavile da će doći do ukidanja tzv. prešutnih minusa, koji su praktički »obični« minusi na tekućim računima – ono što svi pokušavamo izbjegavati, ali nam se često dogodi, a mnogi na taj način i žive. HNB je međutim »prečuo« tu informaciju, sve dok se sami potrošači, odnosno klijenti, nisu pobunili i javno upozorili vlast na to.

Rezultat: premijer Andrej Plenković dogovorio je s bankama, i o tome izvijestio javnost, da vlast neće dozvoliti da banke bez riječi najave odjednom ukidaju te minuse. No, što se masovno događa: banke klijenta samo obavijeste da je njihov minus sada za trećinu ili polovicu manji i da to instantno podmire, inače im se kartica blokira i nema cash-flowa bez toga. Tekući, možeš misliti, ništa kroz njega ne teče ako ti to banka ne odobri. Prosječan klijent se time zaplaši i banke su praktički već na mala vrata počele dokidati prešutne minuse, ili barem dio njih. Svoj cilj ostvaruju, ali potiho, ako prođe – prođe, i politika nema razloga da javno galami oko toga. Tužna je istina da se i premijer uzalud trudio, banke su u praksi mudrije od njegove politike. A HNB zatvara oči i pravi se da ne primjećuje taj trend.

I doista, na taj način, kao i na druge načine s naplatama naknada ili prinudnim rastom kamata, mi zaista plaćamo svoj novac nekome tko njime raspolaže. Keš više nije zakonski način isplaće plaća ili mirovina, i svi mi zapravo prisilno postajemo žrtve svojevrsnog ozakonjenog »harača«. Račun moraš imati, a onda moraš imati i naknadu. To nije uzmi ili ostavi, to je čisti ultimatum o kojem nema razgovora.

Jedini koji je dosad bio pokazao zube bankama bio je tadašnji premijer Zoran Milanović, koji je 2015. godine najprije smanjenjem kamatne stope, a onda fiksiranjem tečaja švicarca praktički onemogućio taj bankarski harač. Ljudi su tada zbog kredita u švicarskom franku doslovno ostajali na ulici, i tadašnja je Vlada pokazala da se itekako može intervenirati i u nedodirljivu politiku banaka i HNB-a.

Sada, nažalost, svjedočimo tome da HNB potresaju afere, od kovanice eura pri čemu nisu bili u stanju organizirati valjani javni natječaj, preko slučaja trgovanja dionicama temeljem povlaštenih informacija vodećih ljudi HNB-a, pa sve do »nagrade« koju je aktualni guverner Boris Vujčić dobio od Mađarske narodne banke, a koja iznosi ni manje ni više nego pola milijuna kuna. I koju ne planira donirati, ni u dijelu. Bave se sobom, umjesto poslom za koji su basnoslovno plaćeni.

Bankarski harač kojim putem minusa, kamata i posebno naknada na sve i svašta zapravo gule sve građane, na ovaj ili onaj način, na kraju će stoga ipak morati iskontrolirati – Vlada. Premijer Plenković i ministar financija Zdravko Marić morat će reagirati na činjenicu da su građani izloženi »bankovnom siromaštvu« – mimo svoje volje plaćaju masu naknada na vlastiti novac. Vlada se neće još dugo moći praviti, kao HNB, da to ne vidi i da je za to nije briga. Dok planiraju smanjenje PDV-a na plin, dok povećavaju naknade za najsiromašnije, dok pokušavaju kontrolirati cijenu energenata, dok isplaćuju COVID-dodatke i na sve se načine trude pomoći građanima u krizi, banke im pred nosom otimaju građanima kunu po kunu, a ponekad na većim kreditima, i tisuću po tisuću kuna.

Nažalost, kao što je slučaj i u nizu drugih primjera u ovoj krizi, bez državne intervencije neće biti rješenja. Zato će se pod hitno trebati ovo pitanje otvoriti i u javnoj sferi, i provjeriti kako se banke ponašaju prema građanima. Netko im treba reći: dosta!