Taj nedostatak svijesti možda je u najvećoj mjeri potvrda za riječi onih koji vrlo kritično govore o ovom slučaju, o ovoj aferi, a to je da u Hrvatskoj jednostavno nije razvijena kultura poštovanja bilo čijeg rada
Niti jedan posao u Hrvatskoj ne može završiti drukčije nego aferom i skandalom. Slučaj kovanice od jednoga eura i plagijata kune koji se dogodio te je sada proces opet na početku, refleksija je 30 godina hrvatske države, kako tvrde iz oporbe. Po njima, to je ogledni primjer aljkavosti institucija, nepoštovanja struke, a čin mladog umjetnika Stjepana Pranjkovića koji je kunu nacrtao kao svoje idejno rješenje, a onda je morao povući, dokaz je da iza svake akcije u ovoj državi postoji želja za muljanjem i traženje kratice do uspjeha.
Tako kaže opozicija, razočarana što je još jedna lijepa priča na kraju završila u blatu plagijata i muljavine. Drugi pogled na ovu priču može glasiti tako da je, jednako kao što šef države Zoran Milanović kaže da je Hrvatska »slučajna država«, možda i kuna na kovanici od jednog eura – slučajna kuna. Naime, ima i onih koji misle da umjetnik Pranjković i nije mogao drugo nego uzeti lik kune s neke od fotografija koje su dostupne, jer neće valjda čučati u šumi i na natječaj HNB-a se javiti s nekom potpuno novom i originalnom kunom. Jer kuna je kuna, bila u National Geograficu ili Životinjskom carstvu. Takvi misle da se afera stvara gdje joj nema mjesta, jer kao što ni granice Hrvatske ne možeš na kovanici od dva eura iscrtati drukčije nego upravo onakve kakvima one jesu, jednako tako ne možeš ni lik kune prikazati drukčije nego što ona doista izgleda.
Za takve, a puno ih je na društvenim mrežama, cijeli je slučaj više nego bizaran i dokaz je da se u Hrvatskoj afere generiraju i tamo gdje ih objektivno nema. Za takve, nema to veze ni s HDZ-om, niti s HNB-om, a niti s oporbom, nego jednostavno skandaliziranjem nečega prozaičnoga i banalnoga, kao što je lik jedne šumske životinjice. Takvi misle i kako je baš dobro da je natječaj HNB-a bio toliko širok, da je u njemu mogao sudjelovati baš svatko tko je htio, bilo koji građanin Hrvatske koji je osjetio potrebu dati svoj doprinos pristupanju eurozoni. Bila je to prilika da se iskažu i mladi, neafirmirani ljudi koji mogu pokazati svoju kreativnost. I upravo su sva četiri dobitnika nagrada HNB-a takvi mladi ljudi koji tek traže sebe i svoj profesionalni put.
No, svakako, najviše je onih koji misle da je cijeli natječaj HNB-a za izradu idejnih rješenja za hrvatske kovanice eura, u povodu stupanja Hrvatske u eurozonu početkom iduće godine, zapravo bio – farsa. U prvom redu zato što se ni po čemu nije poštovala struka. Natječaj je bi takav da se tražilo originalno idejno rješenje, a na kraju se, barem u slučaju famozne kune, došlo do praktički tehničkog rješenja. Autor je gledao u sliku s interneta i preslikao je, adekvatno tehničkim zahtjevima činjenice da će biti tiskana, odnosno kovana, na apoenu od jednog eura. Uz kunu, nije bilo nikakvog posebnog stavljanja u kontekst, niti je ona povezana s Hrvatskom, HNB-om, prethodnom svrhom korištenja kao hrvatske valute, niti išta slično. Radilo se, dakle, više o tehničkom nego idejnom rješenju.
I upravo tu dolazimo do srži problema. Natječaj je na kraju krajeva vjerojatno ipak trebao biti raspisan kao pozivni, za pripadnike dizajnerske struke koji imaju reference za izradu takvih originalnih, umjetničkih rješenja, ali koji, što je još važnije, znaju i pravni okvir za primjenu dizajnerskih rješenja.
Mladi Stjepan Pranjković, mada je završio likovnu akademiju, postavio se kao da nikada nije čuo za autorska prava. On u svom obraćanju HNB-u, kojim povlači svoj rad i odriče se svoje nagrade, ničim ne osporava tvrdnje da se rukovodio upravo fotografijom s interneta kao predloškom, što može značiti da uopće nije svjestan da je prekšio i zloupotrijebio nečija autorska prava na tu fotografiju. Taj nedostatak svijesti možda je u najvećoj mjeri potvrda za riječi onih koji vrlo kritično govore o ovom slučaju, o ovoj aferi, a to je da u Hrvatskoj jednostavno nije razvijena kultura poštovanja bilo čijeg rada. Najtragičnije je da jedan mladi umjetnik apsolutno nije razumio da griješi kad je doslovce preslikao kunu s neta, a onda tek slijedi cijeli niz proceduralnih propusta dviju komisija koje su o svemu odlučivale, i koje nisu uspjele utvrditi da se radi o plagiranom motivu.
Sveukupno gledajući, blamaža koja će trajno obilježiti rad mladog autora Pranjkovića, ali i cjelokupnu proceduru našeg ulaska u eurozonu.
Tihana Tomičić
Slučajna kuna
Tihana Tomičić
08. veljača 2022 12:49
Foto Goran Stanzl PIXSELL
Taj nedostatak svijesti možda je u najvećoj mjeri potvrda za riječi onih koji vrlo kritično govore o ovom slučaju, o ovoj aferi, a to je da u Hrvatskoj jednostavno nije razvijena kultura poštovanja bilo čijeg rada
Niti jedan posao u Hrvatskoj ne može završiti drukčije nego aferom i skandalom. Slučaj kovanice od jednoga eura i plagijata kune koji se dogodio te je sada proces opet na početku, refleksija je 30 godina hrvatske države, kako tvrde iz oporbe. Po njima, to je ogledni primjer aljkavosti institucija, nepoštovanja struke, a čin mladog umjetnika Stjepana Pranjkovića koji je kunu nacrtao kao svoje idejno rješenje, a onda je morao povući, dokaz je da iza svake akcije u ovoj državi postoji želja za muljanjem i traženje kratice do uspjeha.
Tako kaže opozicija, razočarana što je još jedna lijepa priča na kraju završila u blatu plagijata i muljavine. Drugi pogled na ovu priču može glasiti tako da je, jednako kao što šef države Zoran Milanović kaže da je Hrvatska »slučajna država«, možda i kuna na kovanici od jednog eura – slučajna kuna. Naime, ima i onih koji misle da umjetnik Pranjković i nije mogao drugo nego uzeti lik kune s neke od fotografija koje su dostupne, jer neće valjda čučati u šumi i na natječaj HNB-a se javiti s nekom potpuno novom i originalnom kunom. Jer kuna je kuna, bila u National Geograficu ili Životinjskom carstvu. Takvi misle da se afera stvara gdje joj nema mjesta, jer kao što ni granice Hrvatske ne možeš na kovanici od dva eura iscrtati drukčije nego upravo onakve kakvima one jesu, jednako tako ne možeš ni lik kune prikazati drukčije nego što ona doista izgleda.
Za takve, a puno ih je na društvenim mrežama, cijeli je slučaj više nego bizaran i dokaz je da se u Hrvatskoj afere generiraju i tamo gdje ih objektivno nema. Za takve, nema to veze ni s HDZ-om, niti s HNB-om, a niti s oporbom, nego jednostavno skandaliziranjem nečega prozaičnoga i banalnoga, kao što je lik jedne šumske životinjice. Takvi misle i kako je baš dobro da je natječaj HNB-a bio toliko širok, da je u njemu mogao sudjelovati baš svatko tko je htio, bilo koji građanin Hrvatske koji je osjetio potrebu dati svoj doprinos pristupanju eurozoni. Bila je to prilika da se iskažu i mladi, neafirmirani ljudi koji mogu pokazati svoju kreativnost. I upravo su sva četiri dobitnika nagrada HNB-a takvi mladi ljudi koji tek traže sebe i svoj profesionalni put.
No, svakako, najviše je onih koji misle da je cijeli natječaj HNB-a za izradu idejnih rješenja za hrvatske kovanice eura, u povodu stupanja Hrvatske u eurozonu početkom iduće godine, zapravo bio – farsa. U prvom redu zato što se ni po čemu nije poštovala struka. Natječaj je bi takav da se tražilo originalno idejno rješenje, a na kraju se, barem u slučaju famozne kune, došlo do praktički tehničkog rješenja. Autor je gledao u sliku s interneta i preslikao je, adekvatno tehničkim zahtjevima činjenice da će biti tiskana, odnosno kovana, na apoenu od jednog eura. Uz kunu, nije bilo nikakvog posebnog stavljanja u kontekst, niti je ona povezana s Hrvatskom, HNB-om, prethodnom svrhom korištenja kao hrvatske valute, niti išta slično. Radilo se, dakle, više o tehničkom nego idejnom rješenju.
I upravo tu dolazimo do srži problema. Natječaj je na kraju krajeva vjerojatno ipak trebao biti raspisan kao pozivni, za pripadnike dizajnerske struke koji imaju reference za izradu takvih originalnih, umjetničkih rješenja, ali koji, što je još važnije, znaju i pravni okvir za primjenu dizajnerskih rješenja.
Mladi Stjepan Pranjković, mada je završio likovnu akademiju, postavio se kao da nikada nije čuo za autorska prava. On u svom obraćanju HNB-u, kojim povlači svoj rad i odriče se svoje nagrade, ničim ne osporava tvrdnje da se rukovodio upravo fotografijom s interneta kao predloškom, što može značiti da uopće nije svjestan da je prekšio i zloupotrijebio nečija autorska prava na tu fotografiju. Taj nedostatak svijesti možda je u najvećoj mjeri potvrda za riječi onih koji vrlo kritično govore o ovom slučaju, o ovoj aferi, a to je da u Hrvatskoj jednostavno nije razvijena kultura poštovanja bilo čijeg rada. Najtragičnije je da jedan mladi umjetnik apsolutno nije razumio da griješi kad je doslovce preslikao kunu s neta, a onda tek slijedi cijeli niz proceduralnih propusta dviju komisija koje su o svemu odlučivale, i koje nisu uspjele utvrditi da se radi o plagiranom motivu.
Sveukupno gledajući, blamaža koja će trajno obilježiti rad mladog autora Pranjkovića, ali i cjelokupnu proceduru našeg ulaska u eurozonu.