Ivana Kindl je pjevačica koja živi po svom, kod nje nema tabua, nema pitanja na koja ne odgovara, a njezine pjevačke interpretacije i glasovne mogućnosti otvorile su joj put do samog vrha estradnog neba.

Ove godine slavi visoku obljetnicu od prvog profesionalnog nastupa prije dvadeset godina, ali i najavljuje novi album za koji je upravo snimila i posljednju pjesmu u studiju. Otvoreno progovara o svom ljubavnom životu, starim i novim odlukama te stavovima koje donosi sljedeći sebe ne obazirući se na društvene konvencije i očekivanja.

Snimili ste posljednju pjesmu za album, jeste li to proslavili?!

– Producent i ja proslavili smo snimanje zadnje pjesme u studiju nazdravljajući rakijicom, a pravo slavlje slijedi kad izađe album.

Što ste sve uvrstili u novi materijal, kakva iznenađenja donosite pred publiku?

– Iznenađenja u smislu vokalnih suradnji nema. Pjesme su pop, s utjecajem synth popa i r’n’b-ja, uz dašak electro atmosfere. Ima dosta autobiografskih pjesama u kojima prenosim neka svoja razmišljanja uz afirmirajuće poruke.

Među pjesmama ima i balada. Čemu ste osobno skloniji, što bi opisalo vaš prirodni ritam?

– Volim dobar groove! To me najviše pokreće, bez obzira je li riječ o baladi ili bržoj pjesmi. Na albumu će biti pjesama za rasplesat’ se, ali i nekoliko balada.

Ove godine slavite prvih dvadeset godina na sceni, zar ne?!

– Tako je, ove godine slavim dvadeset godina od prvog objavljenog albuma i baš mi je drago da novi album izlazi na jubilej.

Novi album je pred vratima, kako ćete ga predstavljati s obzirom na pandemiju, kakvi su vam planovi?

– Ako se normalizira stanje s pandemijom, voljela bih album predstaviti na ljetnim pozornicama, a želja mi je jubilej proslaviti koncertom u dvorani »Lisinski«.

Novinar i urednik Damir Smrtić i Ivana Kindl u emisiji »Zvijezde pjevaju«, Foto: HRT Press

Kriva je Mariah

Kako ste odlučili postati pjevačica?

– Dobro se sjećam tog trenutka kad sam s petnaest godina shvatila da je pjevanje moj životni poziv, i to ponajviše zahvaljujući Mariah Carey. Smatram da je ona najbolja vokalistica na svijetu. Od tada sam marljivo radila na svom glasu i probitku.

Upravo ste s njenom pjesmom i pobijedili kao 17-godišnjakinja na Turbo limach showu! Jeste li imali tremu pjevati pjesmu jedne od najboljih pjevačica na svijetu?

– Tada nisam imala tremu, ali danas imam puno veću tremu jer je odgovornost veća, a i samokritičnija sam. Doduše, na TLS-u nisam pobijedila, Siniša Cmrk me osobno pozvao u finale emisije 1995. godine da sudjelujem kao gošća. Bila sam na audiciji za natjecanje, ali dobna granica za natjecatelje je bila 16 godina, a ja sam imala 17. No, Cmrk se ipak potrudio da se čuje za mene i hvala mu na tome.

Koliko danas vježbate, glas kod pjevača uvijek mora biti upjevan, uzimate li sate pjevanja?

– Naravno, bitno je konstantno raditi na glasu jer su kondicija i fleksibilnost glasnica iznimno važne. Na početku karijere išla sam na satove pjevanja da poradim na tehnici i disanju.

Tko vas je najviše naučio tajnama profesije?

– Sama sam se svemu naučila, uspjela sam zahvaljujući svojoj čvrstoj volji i upornosti. Nikog nije bilo da me gura. Često sam išla glavom kroza zid jer sam bila neiskusna, no u mojim počecima bilo je još zdrave atmosfere u društvu i nije bilo teško dobiti priliku isključivo zbog talenta.

Foto: NICOLAS DIAMANE

Rad, trud i stres

Što je najteže u vašem poslu, pjevanje ili ono što se događa uokolo scene?

– Mnogi misle kako mi pjevači samo stanemo ispred mikrofona i to je sve. No, iza toga stoji puno rada, truda, ulaganja i stresa. Mi pjevači ne otkazujemo nastupe kad smo bolesni, osim ako ne možemo stajati na nogama. Nakon nastupa, kad adrenalin popusti, često se osjećamo potpuno iscrpljeno jer se na sceni dajemo emocionalno i tjelesno, energetski to potroši čovjeka. No, prođe i taj osjećaj.
Danas je najveći problem zatvorenost medija.

Radiopostaje su formatirane i često ograničavaju rotaciju pjesama nekih glazbenika, a ulaganje u pjesme i spotove nije baš mala stvar. U televizijskim programima gotovo da i nemamo nikakvih emisija za promociju noviteta, ali ni priliku za live svirku. Jedino Uršula Tolj u emisiji petkom »Kod nas doma« daje kvalitetan prostor glazbenicima. Nekad je bilo puno više takvih emisija. Televiziju još uvijek gledaju starije i srednje generacije. Mlađe generacije ne prate televizijske programe, oni su orijentirani na digitalno pa se i na taj način i profiliraju.

Zahtjevan ste vokal, ali ste imali sreću što ste donedavno bili u vezi s glazbenikom Alenom Križajem koji je surađivao s vama na pjesmama, hoće li se ta suradnja nastaviti?

– Moram naglasiti važnu stvar, a to je da ja sama pišem svoje pjesme. Alen je dobio priliku da se sa mnom okuša kao producent i koautor pa smo zajedno iznjedrili divne pjesme. Proces stvaranja je slijedeći, dođem s idejom melodije koju onda zajedno razrađujemo. Alen je najviše zaslužan za aranžmane i produkciju, ja pišem tekstove, a onda ponekad sudjelujem i u aranžmanu.

Živite u Velikoj Gorici, rođeni ste u Požegi, više vam se sviđaju manja mjesta, je li to vaš konačan izbor ili ipak razmišljate o preseljenju?

– Volim život u Velikoj Gorici, baš mi odgovara. Povezana sam s ljudima, puno je mirnije nego u velegradu, a tu je i jezero Čiče koje obožavam. Ma, sve mi je blizu! No, kako neizmjerno volim more, ne bih imala ništa protiv da se jednom preselim tamo. U Zadru imam super ekipu i često sam tamo, a volim i magično čaroban Mali Lošinj gdje najviše volim ljetovati.

Foto: NICOLAS DIAMANE

Prednost kvaliteti

Kako gledate na svoju karijeru u budućnosti, sazrijevanje je proces koji traje uvijek? Ima li kod Vas prostora za novitete?

– Otkad sam na sceni, zbog pandemije je trenutno ovo najteže razdoblje pa budućnost ponekad izgleda neizvjesna. Što se sazrijevanja tiče, to je normalan proces, učimo dok smo živi. Volim ove četrdesete jer sam intuitivnija, znam što hoću, mičem se od ljudi koji me iscrpljuju. Živim kako želim i briga me za tuđa mišljenja. Načisto sam sama sa sobom i svojim odlukama.

Što slušate od glazbe kad ste nasamo sa sobom?

– Nekad je tišina najbolja opcija, a kad slušam glazbu, onda volim poslušati dobar electro synth pop, otkrivati mlade nade naše scene i regije poput Erica, Tie, Tam, volim Pocket Palmu, Porto Morto, a sad mi je na repeatu nova pjesma od Matije Cveka i Eni Jurišić. Naslušala sam se žanrovski različite muzike i prednost dajem samo kvaliteti.

Imate li nekih želja, nerealiziranih ideja?

– Naravno, od suradnji s nekim našim mlađim i starijim vokalima, kao i nekim producentima. Voljela bih napraviti album u kojem bi mi pjesme pisali autori koje gotivim, poput Gorana Bareta, Baneta iz Song Killersa, Husa… Jedna od ogromnih želja mi je i suradnja s Ilanom Kabiljem kojeg uistinu obožavam.

Foto: NICOLAS DIAMANE

Bez tabua

Donijeli ste mnoge odluke u četrdesetima, primjerice i onu da ne želite imati djecu, jeste li ih ranije pomišljali imati, otkud takva odluka?!

– Briga me za društvene konvencije i nametanja, živim život kako sam si sama odabrala i to je jednostavno – to.

Kod vas nema tabu-tema, čak ste i otvoreno govorili o depresiji, osnaženi ste i osviješteni. Što vas je sve vodilo u tom smjeru?

– Isključivo da pomognem ljudima i da shvate da nisu sami. Puno ljudi mi se javljalo za savjet, puno ljudi pati. Koliko primjećujem, važnost mentalnog zdravlja mnogima je i dalje nepoznanica, koliko god se trudili to osvijestiti. To se definitivno potvrdilo dolaskom pandemije, sijao se i sije se strah i trepet, a ljudi će zbog takvog stanja mentalno oboljeti puno, puno više nego od korone. O tome malo tko priča, premalo se piše. Sistemu i politici više odgovara bolesno društvo od zdravog. Kao vrsta, samo se vrtimo u krug.

Izjavili ste i da ste postali nevjernik, što to točno znači?

– To znači da sam osvijestila sebe i snagu podsvijesti koja je najbitnija. Preuzimam odgovornost za svoje postupke, kritički razmišljam, moralno sam osviještena i bez religije.

Jeste li se i u ljubavi promijenili, kakvi ste zapravo kad volite?

– Sad kad su razna iskustva iza mene, mogu samo konstatirati da mi izvrsno odgovara biti »solo«, otkad znam za sebe u vezama sam. U ljubav vjerujem i doći će opet kad bude pravo vrijeme za to. U vezama nisam savršena, znala sam griješiti, kao i previše sagorijevati od ljubavi.

I za kraj, kad biste zamišljali idealan život ili svoj pusti otok, kako bi on izgledao?

– Tropska klima, more, pijesak, i… pomalo.