RIJEKA Iran slavi, u svojevrsnom je nogometnom deliriju nakon minimalne pobjede (1:0) nad Irakom u Teheranu kojom je vrsta Dragana Skočića i teoretski potvrdila sudjelovanje na smotri najboljih svjetskih nogometaša u Kataru. Najnovijim, zlata vrijednim trobodom Iranci su osigurali jedno od prva dva mjesta u a skupini azijskih kvalifikacija te postali nedostižni za reprezentaciju Ujedinjenih Arapskih Emirata kojoj bježe deset bodova. Strijelac jedinoga gola bio je Mehdi Taremi u 48. minuti susreta…

Dragan Skočić, nekadašnji igrač i trener Rijeke koji već godinama gradi karijeru na Istoku, postao je tako prvi riječki stručnjak koji će voditi jednu reprezentaciju na SP-u, uspio je ponoviti ono što je Branko Ivanković ostvario s Iranom 2006. godine u Njemačkoj.

– Nema ljepšeg osjećaja nego probuditi se ujutro nakon pobjede. Ali ja niti ne spavam baš previše po noći nakon utakmica – kaže Skočić. – Emocije su, naravno, još uvijek tu, ali dosta sam racionalan što se tiče tih stvari. Na stadionu je poslije utakmice bila prava fešta, da ne kažem, kaos. Sada se pribojavamo korone. Prije Iraka smo imali pet igrača na koje nismo mogli računati, pitanje je što nas sada čeka nakon tog velikog slavlja. Korona je oko nas, a na terenu je poslije utakmice bilo jako puno navijača. Feštalo se i na ulicama i baš mi je drago da smo obradovali ljude.

Skočić nije ni stigao odgovoriti na sve čestitke i dobre želje. A i mediji traže svoj dio »kolača« u razgovorima s izbornikom.

– Dobio sam čestitku od hrvatskog veleposlanika u Teheranu, od iranskog u Zagrebu. Javili su mi se moji profesori s fakulteta u Zagrebu, kao i moji suigrači iz Las Palmasa. Čitao sam poruke cijelu noć, a neke su me baš posebno dirnule.

Taremi i tajna

Sama utakmica donijela je minimalnu pobjedu njegovoj momčadi, a pobjednik je odlučen početkom drugoga poluvremena.

– Krenuli smo malo nervozno, a i padala je kiša pred utakmicu. Teren je bio dosta brz, a ulog jako velik. Nakon tih petnaestak minuta zaigrali smo jako dobro, bila je to, ono što se kaže, simfonija na svim razinama. Igrali smo uraganski, imali smo mnoštvo prigoda i udaraca na gol. Baš sam ponosan na svoje igrače. Taremi je došao ujutro pred utakmicu, u Turskoj ga zaustavio snijeg.

Upravo se 29-godišnji napadač Mehdi Taremi, igrač Porta, posljednjih dana spominjao u kontekstu ranijeg sukoba sa Skočićem.

– On je reagirao na neke moje rečenice koje su bile izrečene u Hrvatskoj, a koje su bile loše prevedene u Iranu. Bio je to prijevod nekih interesnih skupina. Jednostavno, jedan nesporazum, nikada nisam imao problema s njim. Sve je to riješeno, on je naš ključni igrač i ponajbolji igrač Porta. Nesporazumi su daleko iza nas.

Skočić je s Iranom ostvario impresivan niz, u 14 utakmica 13 puta je pobijedio i jednom remizirao.

– Igrači su bili jako motivirani, izvukli smo se iz teške situacije, gotovo bezizlazne. Tajna tog uspjeha? Za taj posao bio sam odmah spreman nakon dugo godina rada. Uz to, poznavao sam mentalitet, kulturu i ovdašnje igrače. Mislim da se u tome krije tajna uspjeha.

Poput religije

»Skoko s Grbaca« postao je tako prvi Riječanin na završnici svjetske smotre u ulozi izbornika. Koliko mu znači ta činjenica?

– Nisam razmišljao o tome, ali ponosan sam na ove moje dvije godine u Iranu. Dosta sam ulagao u sebe i sada je to kruna mog rada. Mislim da mi se sada dosta toga i vratilo nakon što sam išao nekim daljnjim putem. Ostvarenje snova? Pa je, uvijek sam težio tome da dođem na neku najvišu razinu. Ovo izborničko mjesto ima težinu i važnost, mi smo prva nogometna reprezentacija u Aziji. Počašćen sam time, a bitno mi je da sam zadovoljan s okruženjem.

Iranu je ovo šesti put da je na završnici Svjetskoga prvenstva, treći u nizu.

– Ovdje su popularni odbojka i hrvanje, ali nogomet je poput druge religije. Stvarno vole nogomet i bilo mi je pomalo tužno sada u vrijeme korone kada su stadioni bili prazni. Nogometna su zemlja, koliko god nama možda nepoznata.

Svjetska smotra igrat će se u neposrednoj blizini Irana. Koliko to daje na značenju ovom uspjehu?

– Bit će nam kao na domaćem terenu. Katar je tu vrlo blizu i u dobrim odnosima s Iranom. Mislim da će čak biti neke olakšice oko viza. To me baš raduje. Sada su baš pustilili dio gledatelja na tribine i bilo je dosta dirljivo. Nismo dugo igrali pred publikom i znali smo da to puno znači igračima. Žao mi je što kapacitet nije bio pun, bilo bi sigurno 85.000 ljudi na tribinama.

Zanimljiv će biti i ždrijeb SP-a i mogućnost da snage odmjere Iran i Hrvatska.

– Nisam baš od nekih velikih emocija na utakmici, ali kada bismo izvukli Hrvatsku, sigurno bih bio na rubu suza. Može li se biti ponosniji i emotivniji na Svjetskom prvenstvu i voditi neku reprezentaciju protiv svoje države? Naježim se na tu pomisao, ne znam što bi rekao – zaključuje Skočić.