RIJEKA Još je sedam dana ostalo do okupljanja nogometaša Rijeke, koji uživaju u obiteljskom okruženju nakon napornog prvog dijela sezone. No, nije baš da ništa ne rade, nitko neće nespreman krenuti u nastavak sezone. Svaki igrač dobio je program rada, koji potpisuje 44-godišnji Šibenčanin Antonio Cinotti, kondicijski trener HNK Rijeka, desna ruka trenera Gorana Tomića.

– Postoje standardne procedure, koje kreću s krajem prvog dijela prvenstva – kaže Antonio Cinotti, koji se odmara u rodnom Šibeniku. – Tih dana obavlja se vaganje i mjerenje kožnih nabora, kada se utvrđuje postotak masti, koji je nama bitan jer igrač treba biti u zacrtanim vrijednostima. Po povratku igrači rade iste stvari i tada vidimo je li bilo negativnog pomaka. Uglavnom, tog pomaka nema jer to su sve profesionalci. To je ta jedna kontrola. Druga stvar su programi, koje igrači moraju odraditi. Igračima sam savjetovao da, budući da je program utakmica bio zgusnut, prvih sedam, osam dana ne rade ništa i baš se odmore.

Nije u pitanju samo fizički dio, sportaš mora i psihološki doći na jednu normalnu razinu jer iza njega je puno utakmica, treninga, informacija, puno stresa. Tjedan dana imali su za potpuni odmor. Nakon toga imaju rad po programu koji sam im sastavio. Na njemu su i prikazi vježbi.

Lako im je to odraditi jer su već upoznati s njima. Nakon sedam, osam individualnih treninga dolaze na pripreme. Istezanja, trčanje, trbušnjaci…

Trčanje

– Ako je u pitanju aerobni trening, radi se o kontinuiranim trčanjima od 25-40 minuta u nekakvim serijama. Druga je vrsta trening snage, koju igrači moraju održavati. Od prevencijskog treninga trbuha i zona u nogometu koje su na udaru, do zadržavanja mišića nogu. Obično sve bude u redu, ali moja iskustva govore da će neki raditi više. Naime, naši igrači imaju još individualne trenere, koji ih pripremaju bez obzira na klupske programe, što je slučaj u svim klubovima. Mladi su svi na pravoj razini, žele raditi, a od starijih treba istaknuti Josipa Drmića.

On je svjestan ozljeda koje je imao i bez dodatnih treninga ne bi mogao funkcionirati. Treba naglasiti Ninu Galovića, koji voli raditi i puno radi na prevenciji. Mi smo na stadionu i dva sata prije treninga, a igrači stižu od 45 minuta do sat vremena provedu u našoj teretani. Ako je postojala ozljeda, igrač radi prevencijski da se ona ne ponovi ili ublaži. Ostali rade tipične stvari, koje su im od pomoći u samom treningu. Mišići se moraju pripremiti i zagrijati, tijelo treba dovesti na jednu razinu da igrač bude spreman na sve izazove kada počne trening.

Bijeli s pripremama kreću 5. siječnja 2022. godine, a prva utakmica čeka ih 30. siječnja – gostovanje kod Dinama u Maksimiru.
Izazovi trpeza ovih dana su golemi, sarme, francuska salata, tolike vrste kolača jednostavno mame.

– Ne bojim se niti malo, u ovakvim klubovima to se ne može dogoditi. Može se dogoditi u trećeligašu… Bilo bi smiješno kada bi se profesionalni igrač udebljao. Kod sportaša prehrana mora biti uravnotežena, unos masti ovih se dana treba kontrolirati. S druge strane, zadovoljstvo koje pruža obiteljsko okruženje i hrana u nekim trenucima anulira sve o čemu pričamo. Čemu sve ako ne smiješ pojesti sarmu? Ne opterećujem se oko toga, važno je samo da su svi u parametrima.

Ovo je vrijeme i kada dosta nogometaša stanku iskoristi za posjet toplijim krajevima. Dobro je za kosti.

– To je više neko zadovoljstvo, dobiješ taj osjećaj pravog odmora. I kod nas ima igrača koji će na odmor u Dubai. Tu se dobije osjećaj potpunog odmora.

Trebat će im. Drugi dio prvenstva nudi manje utakmica, ali pritisak će biti veći.

– Taj mentalni stres je uvijek veći što je razina viša. Želiš pobijediti, ali i drugi treniraju, i drugi imaju dobre igrače. Uvijek je to na kraju jedna igra živaca. U sportu je poznat mentalni trening, dosta naših igrača radi na sebi. Neki idu sportskom psihologu, a može se to i online dorađivati.

Streetball

Cinotti je diplomirao na Kineziološkom fakultetu u Splitu i počeo je raditi u sportskom vrtiću. Kada je krenuo individualno raditi sa sportašima, jedan od njih bio je Goran Tomić, tada još uvijek aktivan nogometaš.

– Zajedno smo krenuli u te trenerske vode od početka njegove karijere 2011. godine. Preko Kine, gdje smo bili u četiri, pet klubova, do Rijeke… U Kini smo ostavili dobar trag, o čemu svjedoči poziv Svena Gorana Erikssona. Čuveni švedski trener angažirao nas je u svom stručnom stožeru, makar nas nije poznavao. Bili su tu još Lokomotiva, Istra 1961 i Šibenik. Dosta smo zajedno. Kao prvo odličan je čovjek, od toga polazim u svakom poslu. Studiozan je, konstantno ulaže u sebe. Sada je sve dostupno, možete na talijanske ili španjolske webinare, gledati što drugi rade. Kada je u pitanju taktika, tu je dosta jak. Dosta je napredovao i konstantno ulaže. O ljudskim osobinama ne moramo govoriti.

Gdje god je radio Tomić, Cinotti je bio uz njega. Čovjek od apsolutnog povjerenja. Kao student u Splitu dobio je Dekanovu nagradu. Obiteljski je čovjek, otac dvoje djece. Kći ide u sedmi, sin u četvrti razred osnovne škole. Oboje su sportaši. Zanimljivo, Antoniov mlađi brat Frane je kondicijski trener Šibenika.

– U sportu sam cijeli život. Osvojio sam i dva prvenstva Hrvatske u streetballu. Igrao sam kao mlad mali nogomet i košarku. Kao svaki difovac, sport na sve strane… Rijeka? Super sam zadovoljan. To je klub s najboljim uvjetima za rad u Hrvatskoj, što je nama trenerima jako bitno. Sve je dobro, i život i sve. Mi smo ljudi s mora pa nam je to važno. Baš smo zadovoljni.