ZAGREB – Nazvat ću Zorana Milanovića i čestitati mu. Bit će to tvrda kohabitacija u skladu s Ustavom i zakonom. Imamo mi dugu povijest odnosa, razgovarat ćemo i o tome. Nemamo se mi što miriti, svatko živi svoj život i svoju politiku, rekao je Andrej Plenković u nedjelju 5. siječnja 2020. kasno uvečer nakon što je postalo jasno da je Kolinda Grabar-Kitarović izgubila predsjedničke izbore, a da će sljedećih pet godina na Pantovčaku sjediti Zoran Milanović. Dok je izgovarao te riječi u stožeru HDZ-ove kandidatkinje ni on, lako moguće ni Milanović, a ponajmanje zainteresirana javnost nisu mogli zamisliti kako će ta kohabitacija zaista izgledati.

I Plenković i Milanović početkom devedesetih izrasli su u diplomatskoj školi Ministarstva vanjskih poslova koje je tada vodio Mate Granić. Po svemu što se dosad o tome saznalo Plenković i Milanović bili su u korektnom odnosima. Milanović se u politiku uključio u prosincu 1999. godine kada je s istočne strane Zrinjevca MVP prešao na desnu gdje se nalazila gradska organizacija SDP-a. I Plenković je tada imao kratak dodir s politikom jer je 2000. godine vodio Granićevu predsjedničku kampanju.

U ljeto 2016. dvojica nekadašnjih kolega našla su se na suprotnim stranama. I to ne na bilo kojim, već na čelnim mjestima dviju velikih stranaka u izbornoj kampanji za parlamentarne izbore. Sredinom te godine HDZ je napravio nemoguće, srušio je vlastitu Vladu zbog čega je tadašnji predsjednik ove stranke Tomislav Karamarko podnio ostavku. Na njegovo je mjesto došao Plenković. Napetosti u odnosima njih dvojice sigurno je pridonijela činjenica da je za obojicu ishod ovih izbora bio odlučujući za nastavak njihove političke karijere. Naime, onaj tko izgubi mogao se oprostiti od pozicije predsjednika stranke.

HDZ ne oprašta svojim predsjednicima koji izgube na parlamentarnim izborima. Milanović je već prije toga bio dva puta izgubio parlamentarne izbore na čelu SDP-a. I on je znao da ako izgubi i ove morat će podnijeti ostavku. Dakle, ulozi su bili jako visoki. Već 24. lipnja 2016., samo tri dana nakon što je Plenković postao predsjednik uslijedio je Milanovićev napad.

Politička utakmica

– Neke od HDZ-ovih kandidata znam, Plenkovića znam godinama. Prema onome što ja znam on bi pripadao liberalnoj struji SDP-a. Što Plenković radi u HDZ-u, to ne znam, rekao je tada Milanović. Korak dalje otišao je na sastanku s predstavnicima braniteljskih udruga. Snimka je izašla u kolovozu 2016., a na njoj se čulo da je Milanović u političku utakmicu upleo i Plenkovićevu majku.

– Moja stara nije bila vojni lekar kao Plenkovićeva. Bila je to aluzija na činjenicu da je Plenkovićeva majka dobar dio svog radnog vijeka radila u KB-u Dubrava koja je bila vojna bolnica nekadašnje JNA. Tijekom nekoliko sučeljavanja s Plenkovićem odbio se nedvosmisleno ispričati. Plenković je umjereno reagirao na cijeli ovaj slučaj.

Photo: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

– Milanović se drznuo, koliko sam uspio čuti snimke, spomenuti moju majku. To je, koliko je meni poznato, slučaj bez presedana u hrvatskoj politici. Nikada mi, baš nikada, neće pasti na pamet nešto takvo reći o bilo čijem članu obitelji. I to je ono što nas razlikuje. Razlikuje nas jesmo li diletanti ili smo ozbiljni državnici, rekao je tada Plenković. Iako se to naravno nikada neće moći reći bez dvojbe, ali puno onih koji prate politiku smatra da je ovaj slučaj pridonio pobjedi Plenkovića i HDZ-a. Kao što se i očekivalo, Milanović je nakon što je na čelu SDP-a izgubio tri od četiri parlamentarna izbora morao dati ostavku.

U sljedeće nešto manje od tri godine Milanovića nije bilo na političkoj sceni pa stoga nije moglo biti ni njegovih sukoba s Plenkovićem. Međutim, početkom 2019. u javnosti sve češće počela pojavljivati mogućnost da bi se Milanović kao kandidat SDP-a ili kao nezavisni mogao upustiti u utrku za predsjednika Republike. Milanović je svoju političku vatru usmjerio naravno na Plenkovića. Nekako u to vrijeme tjednima se slagala Europska komisija i određivali političari za najviše europske funkcije.

Plenković tada očito jest bio u bubnju za neke od njih i dosta je vremena provodio u Bruxellesu. Milanović je napao odmah po proglašenju svoje kandidature.

– Još uvijek se nadam da Plenković može postati predsjednik Europske komisije. Jedino takav ishod može ublažiti štetu koju hrvatski premijer svojim potpuno privatnim ponašanjem sprema našim interesima u EU-u. Pokoravanje Hrvatske stajalištima nekakve Pučke stranke neprihvatljivo je, rekao je Milanović. Želio je Plenkovića prikazati kao nekog tko se u Bruxellesu pod svaku cijenu želi dokopati nekakve važne europske funkcije. Plenković mu je, naravno, uzvratio.

Zamjerke i optužbe

– Nekome tko je uspio nekoliko dana prije nego što smo ušli u EU uništiti ugled u najvažnijoj članici EU-a, bolje mu je da šuti nego da komentira nešto o čemu ne zna što se zbiva, rekao je Plenković. I od onda njihov politički sukob praktički ne prestaje, a jedino što se povremeno mijenja je njegov intenzitet, odnosno jačina međusobnih uvreda. Ovom je izjavom Plenković bio podsjetio na činjenicu da je početkom 2013. Vlada kojoj je tada Milanović bio na čelu predložila, a njihova saborska većina usvojila takozvani lex Perković.

Njime se pokušalo onemogućiti izručivanje Njemačkoj nekadašnjih visokih dužnosnika komunističke političke policije Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Te 2013. bila je to glavna politička priča jer je Hrvatska 1. srpnja te godine ulazila u punopravno članstvo EU-a. Za tu je prigodu Milanovićeva Vlada organizirala veliku proslavu, a među uzvanicima je bila predviđena i njemačka kancelarka Angela Merkel. Međutim, ona je u zadnji čas otkazala dolazak zbog neodgodivih obveza. Nikada nećemo znati je li mutti Angela zaista imala nešto neodložno za obaviti ili je ovaj način elegantna prosvjedovala zbog hrvatskog petljanja oko izručivanja nekadašnjih vodećih udbaša.

Plenković je zamjerio Milanoviću da je uspio pogoršati odnose s tradicionalno prijateljskom Njemačkom, zemljom koja je praktički najvažnija članica EU-a. Taj mu se pristup isplatio. Puno političkih analitičara smatra da je Plenkovićev imidž europskog državnika jako pridonio pobjedi HDZ-a na parlamentarnim izborima u ljeto 2020. Milanović ga je potom optužio da se umjesto Hrvatskom, bavi Europskom pučkom strankom i optužio ga da mu je najvažnije doći na neku od važnih funkcija u EU-u.

– Ako nas se sjeti, sjeti…, ako ne – nikome ništa. I dalje mu želim da se izbori za mjesto predsjednika Europske komisije. Pozdrav iz Hrvatske, rekao je tada Milanović.

Eksplozija uvreda

I na kraju je Milanović postao predsjednik Republike. Ono što se događalo između njega i Plenkovića u zadnje dvije godine u hrvatskoj politici još nije viđeno. Sam početak sugerirao je da bi se moglo dogoditi da kohabitacija ne bude čak ni tvrda. Bez ikakvih problema njih su se dvojica dogovorila da admiral Marijan Hranj postane načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga. Uglavnom odnosi između dvaju zagrebačkih brda bili su više manje koretkni do jeseni 2020. kada je uhićen šef JANAF-a Dragan Kovačević.

Problem je nastao kada se saznalo da je Kovačević držao jedan manji prostor u Zagrebu gdje su se okupljali njegovi poslovni i politički prijatelji. Međutim, u tom je prostoru, tvrde policija i USKOK, došlo do primopredaje velike svote novaca koju je Kovačević navodno dobio kao mito. Iako tom prilikom nije bio prisutan, Milanović jest zalazio u ovaj prostor u više navrata. I tada je uslijedila eksplozija uvreda na račun Plenkovića.

To je trajalo neko vrijeme pa je opet eksplodiralo prilikom izbora predsjednika Vrhovnog suda, a onda se nastavilo zbog zapovijedanja Oružanim snagama, kupovine borbenih zrakoplova, nabave oklopnih borbenih vozila, odnosa prema BiH te načina glasanja u institucijama EU-a. A pred nama su još najmanje dvije godine kohabitacije. Da je barem ostala samo tvrda.