Piše Zlatko Crnčec

Država mora poticati povratak iseljenih

Zlatko Crnčec

foto: REUTERS

foto: REUTERS

Vlada je odlučila uvesti dodatne mjere kojima namjerava pokušati preokrenuti trend iseljavanja iz Hrvatske



Vlada je odlučila uvesti dodatne mjere kojima namjerava pokušati preokrenuti trend iseljavanja iz Hrvatske. Za sljedeću je godinu predviđeno skoro milijardu kuna za ove svrhe. Hrvatska u zadnjih 30 godina nije na puno područja učinila dovoljno da stvori uvjete da ljudi ostanu u zemlji. Naravno, s druge strane postoje velike društvene, a naročito gospodarske sile da se iseljavanje i dalje nastavi. Naprosto, stvar je u tome da su plaće preko naše zapadne granice znatno veće. Ako se netko vozi tim smjerom, već je golim okom vidljivo da je standard viši što se ide dalje. U Sloveniji je bolji nego u Hrvatskoj, u Austriji bolji nego u Sloveniji, a kad se dođe do Bavarske, kao da si u drugom svijetu. A budući da smo državljani EU-a, našim građanima nisu potrebne nikakve radne dozvole. Ove države i njima slične, još sjevernije u Europi, su i puno bolje uređene od Hrvatske. A standard življenja i unutarnja uređenost dva su glavna razloga zbog kojih Hrvati odlaze tamo živjeti. Kod kuće su plaće manje, a kaos veći.


Kratkoročno gledano, iseljavanje se ne može spriječiti, ali ga se ovakvim i sličnim mjerama ipak može usporiti. Ne teče med i mlijeko svima koji su otišli. I dio ljudi, moguće svih četiri i pol tisuće na koje Vlada računa, iskoristit će priliku i vratiti se u Hrvatsku. I to je svakako dobra vijest. I ovo je dobar prijedlog mjera. Čak ga nije napao ni predsjednik Republike koji inače na volej dočekuje sve što dolazi s Markova trga.


Ali sile koje tjeraju ljude da se iseljavaju iz Hrvatske puno su jače od onoga što može učiniti bilo koja vlada. Istina, iz nekih se postkomunističkih zemalja ljudi puno manje iseljavaju nego iz Hrvatske. Na primjer, Slovenija i Češka bilježe puno manje brojke iseljenih od Hrvatske. Ali Slovenija je u gospodarskom smislu uvijek bila bolja od Hrvatske, a mimoišao ju je i rat. S druge strane, Češka je u 1991. ušla s nižim standardom od nas, ali riječ je o zemlji koju je na gospodarsko dno 45 godina zakucavao ruski komunizam. Čim su ti okovi uklonjeni, zemlja je poletjela. U normalnim se uvjetima Hrvatska s Češkom nikada nije ni mogla nositi. Pa prije Drugog svjetskog rata tadašnja je Čehoslovačka u gospodarskom smislu bila jedna od najrazvijenijih europskih zemalja.
Ali ima i drukčijih primjera. Recimo, tri su baltičke države zbog posljedica svjetske financijske krize 2008. godine iskusile veliki odljev stanovništva. Iako se radi o razvijenim i uređenijim državama, Estonija je u digitalizaciji otišla dalje i od mnogih starih demokracija, ni one se nisu mogle oduprijeti ekonomskim olujama koje mogu potresti i velike države, a kamoli ne one od nekoliko milijuna stanovnika.




Naravno, ima tu i subjektivnih razloga. U slučaju Hrvatske jako puno. Tu je u prvom redu gospodarska politika ustanovljena stabilizacijskim programom iz 1994., a koja potiče trgovinu, a ne proizvodnju. Uvoz, a ne izvoz. Ona je dovela do posrtanja gospodarstva koje nikako da uhvati korak s tempom koji nameće okrutna globalna utakmica. Usto, ni država nije odradila svoj dio posla kako bi se zemlja što prije priključila onim zemljama koje grabe naprijed velikim koracima. I iz kojih se ljudi minimalno iseljavaju. Državne su institucije spore, neučinkovite i napučene ljudima koji su u njih stigli po stranačkim i rođačkim lijanama, pravosuđe u velikom dijelu korumpirano, a zemljišne knjige u nekim dijelovima zemlje u kaosu.


Dakle, u svakom slučaju ove Vladine mjere korak su u pravom smjeru. Država svakako treba stimulirati i povratak građana koji su otišli raditi u neku od zemalja EU-a, ali i veće naseljavanje praznih prostora unutar Hrvatske. Ma koliko se ljudi vrati ili dođe živjeti u Gorski kotar, opet će to biti pokazatelj da se nešto kreće. Naravno, velikog povratka neće biti još dugo. Ali srednjoročno gledano, ni on nije nemoguć.


U današnjem se svijetu stvari događaju brzo. Puno brže nego nekada. I one negativne, ali i one pozitivne. Negativni se trendovi mogu preokrenuti u razumnom roku. Hrvatska je mala zemlja i teže se nosi od velike kada krenu svjetski gospodarski potresi. Ali mali se mogu puno brže prilagoditi novim okolnostima. I iskoristiti sve mogućnosti koje im one donose.


više vijesti