Suptilne izmjene

Škotski balet iz “Orašara” “očistio” tragove rasizma

Kim Cuculić

Foto Scottish Ballet/Andy Ross

Foto Scottish Ballet/Andy Ross

Napravljene su male, ali suptilne izmjene u ovogodišnjoj produkciji poznatog baleta kako bi se izbrisali stereotipi u predstavljanju pojedinih kultura te izbrisala »skrivena struja rasizma«



Prosinac je tradicionalno vrijeme kad se uoči božićnih blagdana na pozornicama diljem svijeta izvodi »Orašar«, najizvođeniji bijeli balet, naslov koji i u Hrvatskoj godinama ruši rekorde u posjećenosti i popularnosti.


Riječ je o baletu Petra Iljiča Čajkovskog, koji se temelji na priči »Orašar i kralj miševa« E. T. A. Hoffmana. ​Podsjetimo ukratko na sadržaj ovoga baleta, prema opisu riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca. Badnjak je.


Obitelj i prijatelji okupljaju se u salonu kako bi ukrasili božićno drvce, pripremajući se za blagdansko veselje. Božićna proslava počinje. Počinje i darivanje djece. Odjednom, tajanstvena osoba ulazi u prostoriju.




To je Herr Drosselmeyer, lokalni vijećnik, mađioničar, te Clarin i Fritzov kum, ali i talentirani lutkar koji je djeci donio darove – četiri lutke koje plešu na oduševljenje sviju. Drosselmeyer tada zatraži da se skupocjene lutke zbog sigurnosti sklone.


Clara i Fritz su tužni jer su lutke odnesene, ali Drosselmeyer ima još jednu igračku za njih: drvenog orašara u obliku čovječuljka, koji služi za drobljenje oraha. Dok je drugoj djeci nezanimljiv, Clari se odmah jako svidi.


Fritz, ipak, namjerno slomi igračku. A Clari to slomi srce. Tijekom noći, nakon što su svi otišli na spavanje, Clara se vraća u salon kako bi provjerila svog voljenog orašara. Iznenada, miševi počinju puniti prostoriju.


Orašar raste. Clara se nalazi u središtu bitke između vojske slatkiša i miševa. Orašar predvodi vojsku slatkiša, kojoj se pridružuju kositreni vojnici i lutke. Kad Kralj miševa nadjača Orašara, Clara mu priskače u pomoć i Kralju miševa odvlači pažnju dovoljno dugo da ga Orašar savlada.


Miševi se povlače, a Orašar se preobražava u prekrasnog princa. Vodi Claru kroz mjesečinom okupanu noć u šumu dok pahulje plešu oko njih. U drugom činu Clara i Princ putuju po Zemlji slatkiša.


U Clarinu čast započinje slavlje slatkiša sa svih strana svijeta: plešu čokolada iz Španjolske, kava iz Arabije, čaj iz Kine, šećerni štapići iz Rusije… U toj svečanosti i cvijeće pleše valcer, nakon čega su Clara i Princ okrunjeni za vladare Zemlje slatkiša.


Uskoro, ipak, ljudi iz Zemlje slatkiša počinju nestajati jedan po jedan, dok ne nestane i sam Princ Orašar te se Clara nađe u svojoj sobi. Lutak Orašar je ispod božićnog drvca. Clara se pita je li to sve bio san.


Ovih dana Pauline McLean napisala je za BBC News članak o tome kako Scottish Ballet revidira »Orašara« kako bi ukazao na problem rasizma. »Orašar« je najveća produkcija koju je Scottish Ballet postavio od početka pandemije.


No, ovaj je balet postao sve problematičniji za baletne kuće, osobito za one koje se žele suprotstaviti rasizmu u industriji, kao i poticati raznolikost u vlastitoj organizaciji. Nastao je prije više od jednog stoljeća, ali su njegovi središnji likovi, poput publike kojoj je namijenjen, bogati i bijeli.


Francuska plesačica Chloe Lopes Gomes svojedobno je prozvala njemački Staatsballet, gdje je bila prva crna balerina, zbog zahtjeva od nje da nosi bijelu šminku u produkciji »Labuđeg jezera«.


Ranije ove godine dobila je spor i obnovila ugovor. Opisala je to kao poziv na buđenje za baletnu industriju, koja je po njoj još uvijek ‘zatvorena i elitistička’«, piše Pauline McLean.


Izvršni direktor i umjetnički direktor Scottish Balleta Christopher Hampson ističe da im je važno poduzeti antirasističke akcije. U tu svrhu napravio je male, ali suptilne izmjene u produkciji »Orašara« iz 2021. godine.


Kao što smo spomenuli, drugi čin vodi u Zemlju slatkiša u kojoj različiti likovi izvode scenske plesove za junakinju Claru. Tu su kineski plesači, egzotična arapska plesačica i, naravno, poznata Šećerna vila.


Svi su oni likovi iz Clarinog sna, tako da ne bi trebali biti potpuno realistični, ali skrivena struja rasizma nije prošla nezapaženo. Godine 2013. Ronald Alexander iz Harlemske škole umjetnosti napisao je u Dance magazinu da su to »granične karikature, ako ne i potpuno ponižavajuće«.


Scottish Ballet doveo je kinesku koreografkinju Annie Au da radi s plesačima na autentičnijem plesu, jer su postojali elementi plesa koji su zapravo bili uvredljivi za kineske pokrovitelje. Vezano za to Hampson je izjavio: »Kad ljudi u publici vide prezentaciju svoje kulture na pozornici, u škotskom baletu, želimo da to bude pozitivno iskustvo.


Želimo da se svi osjećaju dobrodošli, da dođu pogledati nastup i da se osjećaju predstavljeno i slavljeno.« Arapski plesni kostim također je malo izmijenjen, a lik mađioničara Drosselmeyera naizmjenično igraju plesač i plesačica.


»Umjetnost se mora razvijati kako bi odgovarala našem vremenu«, smatra Christopher Hampson, dodajući: »Napravio sam ovu promjenu nakon što sam razmotrio tko su naši junaci u baletima i palo mi je na pamet da u ovoj ulozi nema ničega što bi sugeriralo da je samo muškarac može izvesti.«


Već sada razmišlja se o produkciji »Snježne kraljice« sljedeće godine, za koju bi se trebali voditi razgovori s predstavnicima romske zajednice o svim promjenama koje bi mogle biti potrebne.


»Promjene se događaju, polako, na pozornici i izvan nje, neke od njih su tako suptilne da ih možda nećete ni primijetiti, poput brončanih i smeđih cipela i tajica stvorenih za crne, azijske i mješovite plesače.«


​Hampson želi pokazati da »Orašar« nije samo tradicionalna predstava, već jasno daje do znanja da je otvorena za svakoga. »U produkciji »Orašara« iz 1972. godine bilo je prihvatljivo predstavljati druge kulture oponašanjem.


Ako predstavljamo kulturu, važno je da smo poduzeli dužnu pažnju kako bismo osigurali da se to učini autentično. Ispravljajući neprikladne kulturne stereotipe, pridonosimo nasljeđu produkcije i činimo je bogatijom«, zaključuje Hampson.


Na službenim stranicama Scottish Balleta objavljen je tekst koji ukazuje na rastuću diskriminaciju Azijaca u britanskom društvu, kao i o »žutim licima« u izvedbenim umjetnostima.


Inicijativa pod nazivom »Stop Asian Hate« odgovor je na povećanu mržnju prema ljudima iz istočne i jugoistočne Azije zbog negativnih stereotipa nastalih uslijed pandemije koronavirusa.


Kako ističu, »virus rasizma prouzročio je verbalno i fizičko nasilje iz mržnje.« Pojam »žuto lice« u izvedbenim umjetnostima odnosi se na stereotipno prikazivanje likova iz azijskih kultura, za što je primjer i prezentacija čaja iz Kine u baletu »Orašar«.