ZAGREB Zahvaljujući golovima Jorgea Obregona, Josipa Drmića i Roberta Murića, Rijeka se pridružila Gorici, Hajduku i Osijeku u polufinalu SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa. Bila je to taktički odlična postavka Gorana Tomića, koji je konačno stigao do pobjede nad Dinamom u ovoj sezoni.

Rijeka je na stadion Maksimir istrčala u postavi sa dva klasična centarfora, Drmićem i Obregonom, iz čijih leđa je ordinirao Domagoj Pavičić. Takva postava je potvrdila da Tomić ne namjerava imati podređenu ulogu u ovoj utakmici. Na golu je, kao i u osmini finala Kupa s Oriolikom, bio Nediljko Labrović, dok su Murić, Issah Abass i Haris Vučkić ostali na klupi za pričuve.

Najavljujući utakmicu, Damir Krznar je naglasio da će na teren poslati malo standardniju udarnu jedanaestorku, u odnosu na onu koja je prošle nedjelje sretno pobijedila u Šibeniku. Na kraju se ispostavilo da je trener Dinama na teren poslao skoro sve svoje najjače adute, kada se u obzir uzme forma tijekom ove sezone.

Na klupi za pričuve je ostao Dominik Livaković, no Kup je već godinama ionako rezerviran za Danijela Zagorca. Tamo se našao i Arijan Ademi, a to je značilo da se još uvijek nije u potpunosti oporavio od ozljede gležnja, odnosno da Krznar ipak ne želi ulaziti u novi rizik.. Modri su, naime, ove sezone u dva navrata požurivali povratak svog kapetana na teren, i to im se obilo o glavu, u obliku obnavljanja ozljede.

Tijekom prvih deset minuta utakmice Dinamo je pokušao probiti Labrovića dalekometnom paljbom. Mislav Oršić je iz slobodnog udarca sa trideset metara prebacio gol za nekoliko centimetara, a Amer Gojak i Josip Mišić su imali nešto više preciznosti iz igre. Međutim, Labrović je u oba navrata bio na pravom mjestu, spreman za intervenciju.

U tom razdoblju Rijeka je imala samo jednu priliku, i to u 6. minuti, kada je Pavičić iz prekida naciljao glavu Hrvoja Smolčića u buketu igrača na visini točke za izvođenje jedanaesterca. Centaršut je bio savršen, a udarac je imao silinu, nedostajalo mu je nešto više preciznosti. Naime, lopta je prohujala pola metra iznad prečke.

Modri su preuzeli konce igre nakon uvodnih deset minuta, ali nisu uspijevali stvoriti ništa konkretnije pred golom Rijeke. Doduše, u 23. minuti otvorila im se iznenadna prilika, kada se lopta, sretno za njih, odbijala po kaznenom prostoru Rijeke. Na kraju te situacije Luka Menalo je dao povratnu loptu za svog imenjaka Ivanušeca, koji je odapeo sa deset metara, a Labrović je još jednom sjajno intervenirao.

Kazna za taj promašaj stigla je vrlo brzo. Modri su izgubili loptu na trideset metara od gola Rijeke, koja je krenula u kontru preko svoje desne strane. Na visini centra Prince Ampem je lansirao dijagonalu preko Darka Velkovskog i Josipa Šutala, koji je loše procijenio skok, otvorivši prostor za Obregona, a on je između trojice suparničkih igrača prizemnim udarcem naciljao malu mrežu suprotnog kuta – 0:1.

Vrlo brzo se ispostavilo da je to tek prvi dio kazne za Ivanušecov promašaj. Naime, Rijeka je nakon pola sata igre brzom izmjenom dodavanja otvorila puno slobodnog prostora za Andriju Vukčevića, koji je s lijevog boka lansirao oštru prizemnu loptu na peterac. Bilo je to jedno od onih ubacivanja što idu između gola i svih igrača, tjerajući braniče da u punom trku prema natrag traže spasonosna rješenja. Dinamovi su u ovoj situaciji mogli samo pogledom ispratiti put lopte do Drmića – 0:2.

Bilo bi pretjerano reći da su dva riječka torpeda nagnula modri brod jer do kraja utakmice je u tom trenutku ostalo još sat vremena. Međutim, moglo se vidjeti da se u Dinamove redove uvukla nervoza, koju su dodatno potencirala staložene reakcije obrane gostiju i Labrovića. Modri su, istina, držali loptu i kružili oko napadačke zone, ali nisu imali ideju kako stići do prilike. Zbog toga su ih kod odlaska na odmor dočekali zvižduci s maksimirskih tribina.

Na početku drugog dijela Tomić je na teren poslao Murića umjesto ozlijeđenog Drmića, a Krznar je iz igre povukao Sadegha Moharramija i Menala, čija mjesta su zauzeli Stefan Ristovski i Komnen Andrić. Modrima se ubrzo ukazala velika prilika za smanjenje rezultata, no Labrović je uspio odbiti Ivanušecov udarac, a Gojak je taj otpadak napucao nekoliko centimetara pokraj gola.

Dinamova nada je zaživjela u 54. minuti, kada je Mario Zebec komunicirao s VAR sobom zbog kontakta Šutala i Nine Galovića u kaznenom prostoru Rijeke. Glavni djelitelj pravde vrlo brzo je dao znak za nastavak igre. Minutu kasnije Obregon je pobjegao domaćoj obrani i mogao je postati junak Kvarnera. Međutim, nije uspio pogoditi okvir gola iz izgledne pozicije, iskosa s desne strane.

Nešto kasnije Andrić je pokušao iskamčiti jedanaesterac nakon istrčavanja Labrovića, no čim je ustao sa zemlje počeo se ispričavati Zebecu, svjestan estetskih manjkavosti svog pada. Ubrzo je Krznar shvatio da mu utakmica curi kroz prste i na teren je poslao Ademija, koji je u 66. minuti promašio okvir gola udarcem sa dvanaest metara.

Na ulasku u zadnjih dvadeset minuta postalo je jasno da Dinamove ambicije može spasiti samo maksimalno preuzimanje rizika. Krznar je iz igre izvadio Josipa Mišića, poslavši na teren Marka Tolića, koji mu je ekspresno uzvratio na ukazanom povjerenju. Naime, na Andrićevu asistenciju bio je strijelac gola nakon kornera u 73. minuti – 1:2.

Taj trenutak je zavezao noge gostiju, koji počeli strahovati od izjednačenja. Igrala se 77. minuta kada je Smolčić na crti obranio udarac Oršića, koji je iz drugog pokušaja napucao loptu u prečku. Rijeka se ubrzo oslobodila pritiska i složila je kontru nakon koje se činilo da je Šutalo igrao rukom u svom šesnaestercu. No, VAR soba se nije oglasila.

U 89. minuti Haris Vučkić je tražio korner za Rijeku, ali Zebec je tu situaciju vidio drugačije. Nedugo nakon toga glavni sudac je pokazao čak šest minuta sudačke nadoknade. Igralo se pedeset sekundi više od toga, no ni to nije bilo dovoljno za Dinamo. Naime, kod kornera za domaće Zagorac je otišao u napad, a nakon obrane Labrovića sijevnula je kontra koju je Murić zaključio golom u praznu mrežu – 1:3.