Krajem prošlog tjedna podijelio se klub zastupnika SDP-a u Saboru te je osnovan Klub socijaldemokrata, sada već s čak 18 članova, koji čini trenutno najveći oporbeni klub u parlamentu i ima pravo na mjesto potpredsjednika Sabora i niza odbora.

Jedan od istaknutijih članova toga kluba, za koji se može pretpostaviti da će sa svojim stažom doajena među socijaldemokratima moguće danas na sjednici kluba biti predložen za mjesto potpredsjednika Sabora, jest i Davorko Vidović.

Obrana neobranjivog

Kako tumačite činjenicu da je vrh stranke isključio vas sedam, kojima se onda priključilo još sedam zastupnika, uz prethodno isključena četiri člana SDP-a, što je ukupno 18, a da iz SDP-a istovremeno još nije isključen Stjepan Kovač, bivši gradonačelnik Čakovca, mada je utvrđeno da je lažno prijavio prijetnje smrću samom sebi, i onda još plakao pred kamerama zbog toga?

– To je doista paradoks, i dokazuje nepostojanje bilo kakvih kriterija za odluke o isključenjima. Tu se ljudi isključuju bez obrazloženja, nas neke koji ničim nismo naštetili stranci se isključuje, dapače čuvali smo se da ne kažemo riječ previše, a čovjek koji je uhvaćen da je sam sebi lažirao prijetnje smrću, i to priznao, još se drži u stranci i klubu.

To je toliko bizaran kriminal kojim je toliko osramoćen SDP, ali evo on je još u klubu SDP-a.

Zašto ga ne isključe?

– Pa vjerojatno su osvijestili da je to jedan broj više, vjerojatno su svjesni da broj onih koji su otišli neće biti 18, nego i više. Ima najava u tom smjeru.

Biste li rekli o kome se radi?

– Ne bih zasad, ali siguran sam da će Grbin izgubiti još zastupnika, pa sad drži Kovača kao ruku više. To su očajnički pokušaji da se brani neobranjivo. No, ja zapravo ne bih više o SDP-u, to je sad njihov problem, ne moj, ili naš.

Bože me sačuvaj kakvih izjava smo čuli iz SDP-a ovih dana, bolje da o tome ne govorim, posebno nakon izjava Mirele Ahmetović, političke tajnice, čiju smo kampanju za predsjednicu bili podupirali, a evo sad je glavni apologeta Grbina. Nevjerojatno.

Prerano za stranku

Vi sad zapravo čekate unutarstranačke izbore u SDP-u? Nećete osnivati novu stranku, funkcionirat ćete kao klub, i onda se eventualno vraćati u SDP ako se stvore uvjeti da Grbin mora otići? A uvjeti su da u više od pet županijskih organizacija vaši kandidati pobijede, pa da se traži konvencija i novi izbori u SDP-u?

– Gledajte, prerano je za bilo koju vrstu odluke, i za osnivanje nove stranke, i moramo vidjeti što će se zbivati u SDP-u, pa onda je prerano i reći ima li ikad više mjesta za nas u SDP-u. Imamo veći dio mandata kao zastupnici da se pokažemo, da radimo, da smo vidljivi kao istinski zastupnici socijaldemokracije.

Na dnevnom redu je paket od šest socijalnih zakona, pa zakon o obnovi. Maksimalno ćemo se fokusirati na to da budemo pravi socijaldemokratski zastupnici. Među nama ima i puno mladih ljudi, poput Domagoja Hajdukovića i niza drugih, koji imaju iskustvo, potencijal, pravi su politički »dragulji«, koji su dosad možda biti u sjeni, nije im se dalo da se pokažu do kraja.

Pokazalo se da ti mladi ljudi imaju i politički potencijal, ali i petlju. Ostali smo svi zajedno, nas 18. Već imamo dobre reakcije, zovu nas članovi, zovu nas sveučilišni profesori, intelektualci, spremni podržati naš rad i politike.

Zašto onda ne odmah nova stranka?

– Moram reći da nam se javlja masa članova, žale za nama, ali ja im kažem: nemojte, toliko je godina energije, političkog erosa, emocije uloženo u SDP. Popravljajte SDP, to im kažemo, borite se za stranku koja je toliko puta bila progresivna, diktirala trendove u društvu, pomagala slabijima…

Osnivanje stranke je i skup sport.

– Pa da, i to je istina. To je ogroman i skup napor, i kad malo bolje pogledamo, nitko u Hrvatskoj nikad nije uspio iz pozicije disidenta, ni Mesić i Manolić, ni Ivić Pašalić, ni Ivo Josipović… Zato ćemo sada pričekati, raditi, a ako se SDP doslovce raspadne, ako članstvo odluči otići, onda će se nova stranka osnivati, ako za tim bude potrebe.

Šutjeli i čekali

U kakvom ste odnosu s Peđom Grbinom i ostalima?

– Što se mene tiče, ja sam mogao uvijek komunicirati i s najvećim političkim suparnicima, a kamoli ne sa svojim članovima u stranci.

Je li bilo razgovora uopće?

– Ne, to je bilo doista jako čudno. Kad se stvar već jako zakovitlala, kad smo se sastali u Tuhelju, mislio sam da će se tamo otvoriti rasprava. Jer znate, mi smo šutjeli i čekali, mediji su pisali, ali mi i dalje nismo komentirali ništa.

No, umjesto rasprave kako da izađemo iz krize, to je tamo praktički zabranjeno. Pokušao je Bernardić nešto, ali to je bilo otklonjeno. Tema je bila lokalna samouprava, i završena priča. Pa smo imali potom Glavni odbor – dvoje ljudi je pokušalo postaviti pitanje što s tim, ali opet je rečeno – to nije dnevni red, onemogućena je bilo kakva rasprava.

Na hodniku sam znao uhvatiti Grbina da mu kažem da mu to raspuštanje i isključivanje nije pametno, imaš mir u stranci, dobio si povjerenje, nitko ne ruši rukovodstvo. Pa ni sad nitko nije postavljao pitanje rušenja predsjednika.

Izravnog sukoba, što se tiče nas izbačenih, nema. Naime, čak i kad se dogodilo raspuštanje organizacija ili tijela, što je nepametno, posebno uoči lokalnih izbora, mi nismo dizali galamu. Ovdje se radi samo o postupku osvete.

Četvorka koja je ranije bila suspendirana, iako su u međuvremenu preuzeli stranku, krenula je u isključivanje ljudi. I još su tražili da mi budemo dionici toga, da se složimo s tim. To je temeljni sukob koji je doveo do raspada kluba. Mi ni danas ne znamo zašto su izbačeni Rajko Ostojić i ostali.

Kao, tobože, štitilo ih se, pa se to nije htjelo reći. Mi razloge isključivanja tih ljudi ne znamo ni sad. Spominje se da su navodno uključivali fiktivno ljude u stranku. Kako to, ako su ti ljudi poslije dolazili, glasali i sudjelovali. Što je u tome fiktivno?!

Tko je štetio SDP-u?

– Do prije 14 dana nitko o tome ništa nije javno govorio, počevši od mene koji sam baš pazio da ne štetim. Ali, šutnja bi značila pristajanje na takvu politiku. Zato smo zadnja dva tjedna progovorili.

Kriv je i COVID

Vi se uopće niste sukobili oko stranačkih politika.

– Ne. U tome i jest tragedija. Ali sad mogu reći, zaista sam bio nezadovoljan kako se strankom rukovodilo. Imamo novi politički program, ali nitko se toga ne drži. Ja sam na tome radio, i na temelju toga je napravljen izborni program, na temelju kojeg smo svi izabrani, ali time se nitko nije bavio. Politike nikog nisu zanimale.

Ali Bernardić je izgubio izbore, naravno da je onda došlo do promjene.

– Više je razloga za to. Izborni neuspjeh je po meni zapravo manji nego je percepcija o tome. Oni koji su pliće analizirali, govorili su samo o kapacitetu Bernardića, ali nije se radilo o tome. Njegov leadership nije bilo primarno pitanje, po meni je ključno bilo da smo bili na izlasku iz epidemije, gdje su po naravi stvari ljudi orijentirani k onima koji vode državu.

Pusti ti oporbu, tu je Vlada koja to vodi. Tu bar znaš na čemu si. COVID-19 je po mojem mišljenju utjecao. A još je jedan važan razlog – SDP-ovi birači se ne boje Plenkovića kao što su se bojali Karamarka, on je umjereniji desni centar. Sve se to odrazilo na rezultat.

Potpredsjednik Sabora nije presudan

Treba li Miroslav Škoro ostati potpredsjednik Sabora, sad kad ste vi najveći klub?

– Mi smo tek osnovani prije manje od 48 sati, još je mnogošto nejasno, u klubu tek moramo otvoriti nove razgovore ovih dana, prvo je pitanje gdje ćemo se nalaziti, nema tako velike sobe za nas 18. Saboru je poslan zahtjev da se odobri prostor, moramo naći tajnika, izmješteni smo, mi smo »pogorelci«. Ali sad smo najveći klub, to nam daje ova prava.

Tko bi od vas trebao biti potpredsjednik Sabora?

– Danas imamo sjednicu, pa ćemo o tome, ali to nije presudno.