Na zagrebačkom Trgu bana Jelačića u ponedjeljak se, opet, čekao tramvaj zbog obrazovanja. Čekalo ga je i više od 20.000 ljudi, a ako će precizni statističari, organi reda, ili pak protivnici prosvjetarskog prosvjeda i izbrojati koju stotinu prosvjednika manje nego li ih je bilo prije tri godine, dobro će se namučiti dok pobroje i analiziraju sve transparente kojih valjda nikada nije bilo više i koji nikada nisu bili jezgrovitiji a riječitiji.

Na većini njih izvedenice prezimena premijerovog. Recimoj: “Plenky, moja mater te traži!” Ili onaj: “Plenki sjedi 1” Na meti i Vlada u svoj svojoj punini, a igra riječi i brojki od koeficijenta urodila je i porukom “vama se uredno diže”, koeficijent dakako. Put zastupnika ide poruka: “VSS u učionici 1.32. SSS u Saboru 5.72”. Piše tu i: “Mi učim povijest dok nam uništavate budućnost”. U rukama se drži lopata koja kaže: “Zagrabi za više znanja”. Ističe se i notorna istina: “Nijedno dijete ne pamti najdražu vladu”. Ima tu i pravih umjetničkih instalacija poput prosvjednika koji je na sebe ‘navukao’ zelenu kantu za smeće, pa na nju napisao – božićno drvce. Podrška s transprenata su prosvjetarima dali i brojni junaci popularne kulture; Bob Rock, Tom i Jerry, La Linea, Profesor Baltazar. Tu je i brk Miše Kovača da jače odjekne stih: “Svi štrajkaju, Planki ne čuje”. U prosvjedu su i znani likovi iz karikatura Tisje Kljaković, On i Ona, koji poručuju: “Živija koeficjent”. A kako je i red i logično kad su učitelji u pitanju, sam Isus Krist je raskrilio ruke dok poručuje s transparenta: “Kolege, uz vas sam!”

Dade se lako detektirati iz kojeg kraja Lijepe naše dolaze pojedini prosvjednici. Zagorci uvelike koriste lik Matije Gubca za odašiljanje poruka, Sinjani su se poigrali s Alkom, Istra i Rijeka poručuju “krepet ma ne molat”. No, lokalan i najbolnije precizan transparent je onaj na kojem su “prosvjedni ratnici”. Njegova autorica je ‘ratnike’ i pobrojala: Hartera, Rikard Benčić, Vulkan, 3. maj, Riječka banka, Torpedo, Brodomaterijal, Croatia Line, RTK, Transadria, Elektromaterijal, GP Primorje, Kvex, Ivex, Exportdrvo. U ruci transparent drži profesorica odjevena u trliš radnika 3. maja. Ima joj je Diana Jurković. Veli, pobrojala je firme upropaštene od 90-tih na ovamo. Veli, na transparent je stala tek trećina njih. Pitamo je misli li da će biti bolje. Sliježe ramenima, kaže da ne zna.

Sto jezika priča i zastava Irske što se vijori pred pozornicom sa sindikalistima, ona na kojoj je dodani hrvatski grb. Poručuje se transparentom da ovo nije politički prosvjed, makar se zalomi gdjekoji poput onog “Ako neće Plenki, hoće Zoki”. Poznatog svijeta ima, manje nego onomad kad se prosvjedovalo za kurikulum, jamačno zbog zimskog doba i ranog početka. Ali, ima ga, ima glazbenika, glumaca, profesora… Nadežda Čačinović, Branko Brezovec, Marina Vujčić… Društvene mreže otkrivaju i druge koji su došli ‘čekati tramvaj’.

– Jeste li slučajno tu ili namjerno – pitamo Hrvoja Rupčića.

– Ništa nije slučajno. A ovo je još manje slučajno od bilo čega drugog – veli nama znani glazbenik.

Dok s Rupčićem pričamo gotovo da nas za rukav vuče čovjek. Franjo Marić mu je ime. Kaže, trideset godina staža učiteljskog ima i početkom godine će u mirovinu. Pita nas znamo li kolika će mu mirovina biti. Sliježemo ramenima. “2850 kuna!”, na to će Marić. Taman, kaže, da se ne računa kao socijalni slučaj, da može s tim poplaćati režije, a onda put pučke kuhinje.

– Za mene je kasno, ali za mlade sam tu – poručuje Marić.

Za mlade, onako kako je recimo filmašica Zrinka Matijević došla zbog svoje kćer, zajedno s njom na prosvjed. Da su pak sve generacije jučer bile jedinstvene svjedočio je heklani tabletić na transparentu koji upozorava vladajuće: “Sekirate mi baku!”

Ljudstvo je i pjevalo, i aplaudiralo, i zviždalo. Za kraj s razglasa trešti i pjesma “Solidarnost” što ju je grupa Elemental za ovu prigodu skladala. “Svi smo mi na istoj strani nikako drugačije, kad nas krenu ušutkavat možemo i glasnije”, pjeva se.

Prosvjednici se razilaze, čini se, s osmijehom na licu. Na vrh jedne od ulickanih zgrada na trgu netko je napisao: “Glavu gore”. Vjerojatno i nije napisano za ovu prigodu, možda poruku nisu prosvjednici ni vidjeli, ali glava im je je bila gore, dostojanstveno, s pravom. Kolone ljudi krenule su ka kolonama autobusa što su ih čekali kraj dvorane Lisinski. Na jednom od transparenata piše: “Ovaj put pametniji ne popušta!” Reklo bi se, pametnome dosta. Ako nije, sve se čini, čekat će se tramvaj i opet.