povezane vijesti
S ovim prvim, kako ga mi zovemo, »mliječnim paviljonom«, dijelim dvije poveznice. Dvadeset godina rada u njemu, ali i godinu rođenja, 1971., godinu kada je ovaj paviljon doživio preobražaj, odnosno nadogradnju – kaže nam Katica, jedna od »najstarijih« prodavačica na štandu Zdenkinih proizvoda. A ona, baš kao i kolegica joj Ana iz susjednog štanda s mliječnim proizvodima iz Petrovog Sela, premda »najstarije« po stažu, ipak premlade da bi pamtile nešto iz tih vremena.
A točno prije pedeset godina, 1971., paviljon je preuređen, »dobio« je kat, prizemlje je povezano stubištem na gornju etažu. Iz današnje perspektive to se čini suvišnim građevinskim zahvatom i nadogradnjom kad danas jedva ima kupaca i u prizemlju paviljona, ali prije pedesetak godina kat je bio pun štandova s mesom, mliječnim proizvodima, ugostiteljskim objektima u kojima se nudila kuhana marenda. Danas otužna izgleda, trake provučene preko stepeništa koje priječe odlazak na kat, jer osim golubova na njemu nitko ne stanuje. U prizemlju se nekoliko proizvođača »drži«, dapače, prodavačica Jasna pune četiri godine radi na prvom štandu Barocco caffea i kaže da je zadovoljna, da posla ima baš kao i stalnih mušterija koje godinama kupuju njihovu kavu. Slično čujemo i na prodajnom mjestu Obiteljske mljekare iz Buzeta, posla kažu imaju. No, nakon duže vremena spuštena je tenda na štandu koji je proizvodio i prodavao domaću tjesteninu, raviole, rezance za juhu….
Odselili su. Nedjeljom paviljon izgleda još tužnije jer neki prodavači ne rade, nema posla. Gotovo svaki drugi štand ima spuštenu tendu i opravdano se stvara osjećaj bojazni da takva sudbina ne zahvati i preostale.
