POVRATAK U OPATIJU – Aleksandar Petrović/Foto PIXSELL
Jedino sam mislio da ćemo biti kompletni. No i ovako ćemo odigrati dvije dobre utakmice, što će biti sjajna promocija turnira, koji se širi i izvan regije. Uvjeti su sjajni – kaže Petrović
RIJEKA Aleksandar Petrović dolazi u Opatiju na Liburnia kup sa svojom momčadi Carpegna Prosciutto Pesarom. Bivši hrvatski izbornik došao je na mjesto Jasmina Repeše, vrativši se u klub s kojim je prije 33 godine kao igrač osvojio titulu prvaka Italije. Suparnik sastava iz Pesara u srijedu (17 sati) u opatijskoj dvorani Marino Cvetković bit će Cedevita Olimpija, dok se u drugom susretu sastaju Cibona i Partizan (20 sati).
– Spustili smo se u Pesaro poslije desetak dana planine, danas krećemo prema Opatiji. Trenirali smo u Carpegni, odakle potječe i naš sponzor Carpegna Prosciutto, šezdesetak kilometara od Pesara, tamo gdje je Marco Pantani trenirao uoči velikih biciklističkih utrka – kaže Aleksandar Petrović. – Gore smo imali dobre uvjete i to koristimo. No nedostajala su mi trojica igrača, koji sada dolaze jedan po jedan. Nažalost, tek 9. rujna dolazi startni centar Tyrique Jones. Njega neće biti u Opatiji, ali sjajno će nam doći te utakmice. Naime, taj intenzitet bez prvog centra ne možemo postići na treningu pa nam taj turnir služi da se što prije posložimo.
Posložene kockice
Poziv iz Opatije nije ostavio puno prostora za razmišljanje.
– Onog trenutka kada me Robert Jurković prije mjesec dana nazvao, nije bilo dvojbi. Jedino sam mislio da ćemo biti kompletni. No i ovako ćemo odigrati dvije dobre utakmice, što će biti sjajna promocija turnira, koji se širi i izvan regije. Uvjeti su sjajni, dobar hotel, dobra dvorana, sjajni suparnici. Tamo smo igrali utakmice s reprezentacijom Hrvatske prije EP-a u Rumunjskoj i Turskoj.
Dva hrvatska trenera– Jedina dva strana trenera u talijanskoj ligi, koja se nevjerojatno diže zadnjih godina, a tome doprinosi povratak Sergija Scariola u Bolognu, jesmo Jasmin Repeša i ja. Tri kluba su iznad ostalih, Milano, Virtus Bologna i Venezia, a ostalih 13 su u borbi za svaku utakmicu. Bit će to, možda ne što se tiče vrha, već ostalih mjesta, jedno izminno zahtjevno natjecanje. |
Iza Petrovića i njegove momčadi je jedna pripremna utakmica.
– Igrali smo jednu utakmicu s kvalitetnim A-2 ligašem, sa šest igrača. To mi je sjajno došlo jer ne možeš napraviti ozbiljan trening sa šest igrača, a možeš odigrati utakmicu. Dobro nam je došlo i zbog toga da Cedevita ne bude prva utakmica.
Petrović se vratio u Pesaro, gdje je proveo jednu uspješnu igračku sezonu.
– Trideset i tri godine su ogromno vremensko razdoblje, ali u vrhu kluba su igrači koji su igrali sa mnom u petorci. Ario Costa je predsjednik, Walter Magnifico je pri vrhu hijerarhije kluba. Nisam došao u nepoznato. Oni su zvali svake godine unatrag posljednjih šest, sedam sezona i pitali hoću li se vratiti u Pesaro. No Brazilski košarkaški savez mi nije dozvolio uz reprezentaciju trenirati i klub. Sada su se posložile sve kockice.
Tokio
Petroviću je Pesaro veliki izazov. Talijanska liga je jaka, puno se ulaže.
– Šest, sedam godina bio sam u tom reprezentativnom dijelu i malo mi je nedostajao rad u klubu. Imao sam i neke druge obaveze. Ali, fizički i mentalno se dobro osjećam, a i poklopilo se. Nakon iznenadog odlaska Jasmina Repeše bio im je potreban trener koji poznaje situaciju u momčadi. Početak bi trebao biti obećavajući, ali to mogu procijeniti tek onoga trenutka kada se svi skupimo. Čekam još Jonesa, profil igrača koji bi trebao oplemeniti momčad. Možda je turnir u Opatiji u ovom trenutku i prejak za nas u usporedbi s Cedevita Olimpijom i Partizanom, ali dobro će nam doći.
Olimpijske igre su završile, a Petrović je s reprezentacijom Brazila ispustio veliku prigodu izboriti Tokio. Poraženi su u splitskom finalu od Njemačke.
– S obzirom na to da smo bili u fantastičnoj formi, prije i na samom predolimpijskom turniru, ostaje žal. Ne vjerujem da je ijedna reprezentacija dobila tri utakmice s 30 poena razlike. No nama je to možda bio i hendikep jer nismo igrali nijednu utakmicu u egalu. Onoga trenutka kada je naš najbolji šuter praktički udario u zid, a sve ostale utakmice je odigrao sjajno, nije pogodio ni ono što žmireći pogađa, a ja nisam mogao računati na dva igrača iz NBA lige koji igraju na istoj poziciji, sigurno je da ostaje žal. Njemačka je zasluženo dobila, ali da nismo imali šuterski »blackout«, ne bi bilo nezasluženo da smo mi ugledali Tokio. Njemačka je taj dan bila bolja.