Govori se među tamošnjim stanovništvom, da je uvala Rovenska dobila ime prema buri koja ruje, »rove« obalu. Iako daleko većeg akvatorija od luke Velog Lošinja, susjedna Rovenska manje je izgrađena i osim niza nekadašnjih ribarskih kuća, skladišta ribolovne opreme i mlinova, sada uglavnom prenamijenjenih u apartmane, ugostiteljske objekte – neki od objekata još čekaju na neke nove namjene – dobar dio obale Rovenske čini izvorna stjenovita linija, iznad koje prolazi pješačka staza, a nju pak natkriljuju krošnje borova.

Foto Bojan PURIĆ

Na zapadnoj strani uvale su tri restorana; ponuda jednoga zasniva se na ribama i mesu, drugoga na tjestenini iz vlastite izrade, a treća na pizzama, sve to neposredno uz lučko područje i nedavno produljeni mul, no u našem je fokusu ovaj put istočna strana uvale koju »zatvara« 220-metarski, iz doba austrijske uprave preostali lukobran, a prije njega uz obalu se na stotinjak metara prostire šljunčana plaža, mjesto najveće koncentracije kupača na području Velog Lošinja.

Koriste se i posljednji sati dnevnog svjetla / Foto B. PURIĆ

Ovamo se dolazi pješke, eventualno nekim vozilom na dva kotača. Rovenska nije lako dostupna automobilima – može se prići s parkirališta ponad središta Velog Lošinja, no to ne iziskuje samo usko vozilo, nego i veću vještinu meandriranja kroz uske ulice, a pojavi li se netko iz suprotnog smjera, pravo »veselje« za vozače tek će početi. Zato je promet u Rovenskoj vrlo rijedak i gotovo posve ograničen na manja dostavna vozila za opskrbu ugostiteljskih objekata.

Malo prirodnog hlada

Sama plaža je praktički cijeli dan izložena suncu, a poslijepodne, kada ovdje vlada najveća gužva, tek je manji dio u hladu, zaklonjen starom zapuštenom kućicom u kojoj je nekada bio disko.

Marko Darkov i Luka Jurić nude adrenalinske sadržaje / foto B. PURIĆ

U tom hladu ponudu za one, kojima je kupanje i sunčanje nedovoljno, ima mladi poduzetnik Luka Jurić, koji ima cjelogodišnji posao, a ovo mu je dodatna ljetna zarada. Iznajmljuje sve popularnije daske za SUP (»stand up paddle«) te kajake, daske za surfanje, ali i bicikle. Cijene najma ovdje su od deset eura po satu naviše, s tim da lošinjsko stanovništvo ima popust, a postoje i cjelodnevni i tjedni najam.

– Imam najviše njemačkih gostiju, ali i drugih, recimo Nizozemaca i Skandinavaca. Talijani i Slovenci nisu toliko zastupljeni, kao ni hrvatski gosti. Čistoća plaže je u redu, jedino bi trebalo dodati još šljunka na plažu. Kada je vjetar sa sjevera, upućujemo surfere da idu uz obalu prema luci Veli Lošinj, a za cjelodnevni piknik predlažem im uvalu Javornu, to je pola sata laganog veslanja, kaže Jurić, oko čijeg je štanda gotovo uvijek društvo raspoloženo za »čašicu razgovora«.

Jedan od njih, Andrea Billi iz Bologne redovno je ovdje, kada ljeti boravi na Lošinju.

– Prvoga dana probao sam SUP, ali to mi je bilo nekako dosadno. Drugi dan predložili su mi surfanje i od tog se trena moj odmor potpuno promijenio, kaže Billi spremno pozirajući s opremom za novootkriveni hobi.

Andrea Billi iz Bologne oduševio se surfanjem / Foto B. PURIĆ

Instruktor mu je Marko Darkov iz Bitole, jednog od najvećih makedonskih gradova, čija je priča nesvakidašnja. Zimi radi kao planinski vodič u skijanju na Kosovu, a kako je htio i ljetni posao na moru, doznavši da na Lošinju postoje mogućnosti bavljenja tipično ljetnim sportovima, javio se i dobio posao. Tako je preko dana instruktor surfanja, a navečer dodatno zarađuje radom u kafiću u srcu Velog Lošinja.

Kaže, po struci je fizioterapeut, ali ne planira raditi u struci.

– Želim biti u avanturističkom turizmu, dok god tijelo ne odustane. Ljeto mi je super, ali zima je bolja. Volim snowboard, a i odrastao sam na planinama, kaže marljivi Darkov.

Jednostavna jela

Dvojicu prijatelja koji su nakratko pobjegli od svojih »ljepših polovica« zatekli smo na terasi jedinog ugostiteljskog objekta na ovoj strani Rovenske. Veže ih jedna zajednička stvar – obojica su iz Malog nedavno preselili u Veli Lošinj.

Damir Ardalić s kćerkicom Eni te Žan Jurjako / Foto B. PURIĆ

– Doselio sam iz Malog u Rovensku i sviđa mi se ovdje. Ovo mi je stalno mjesto za kupanje, naravno kada živim dvjesto metara odavde. Volim se ovdje zadržati sve dok ne padne noć, kaže Žan Jurjako, a slično razmišlja i njegov prijatelj Damir Ardalić.

– Ljudi ne znaju koliko je Veli Lošinj lijep. Kada biste u Malom trebali iskrcati neki teret, ljudi bi vam se smijali, a ovdje si ljudi međusobno pomažu. Sve mi se sviđa na plaži – i ambijent i ljudi i cijene, koje su u redu s obzirom na to da smo na plaži, kaže Ardalić koji nam je pozirao s kćerkicom Eni u naručju.

Mirjana Luketina priprema zalogaje za gladne kupače / Foto B. PURIĆ

Uz nezaobilazna osvježavajuća pića i sladolede, u ponudi lokala koji već jedanaest godina drži obitelj Luketina je i jednostavna hrana.

– Najviše se prodaju jela s roštilja, hamburgeri, cheeseburgeri, lignje i gavuni. Najviše nam dolaze Talijani, Česi i Nijemci, a dođu i mladi s Lošinja, kazala nam je Mirjana Luketina, koju smo omeli u pripremi krumpirića u kuhinji, zapravo adaptiranom legendarnom tipskom kiosku ljubljanskog dizajnera Saše Mächtiga iz šezdesetih godina.

U lučki dio uplovljavaju i neobično opremljene jahte / Foto B. PURIĆ