Otvorena prema jugu – a upravo smo za južine posjetili ovo mjesto – plaža je u uvali Paržine na otoku Iloviku, kojim gledano od sjevera prema jugu završava otočna skupina Cres-Lošinj, u davnini nazvana Apsyrtides.

Prije stotinjak godina broj stalnih stanovnika prelazio je 500, a sada se Ilovik »bori« da ponovno dohvati broj od stotinu duša.

Uglavnom se s otoka odlazilo za boljim životom u Sjedinjene Američke Države, gdje je sada Ilovčana, odnosno njihovih potomaka, više nego na matičnom otoku. Jedna od njih, Teresa Scanlan, Ilovčanka po majčinoj strani, 2011. godine izabrana je za Miss Amerike.

Zbog lijepo uređenih javnih prostora i okućnica u selu, Ilovik već desetljećima nazivaju otokom cvijeća, a prije osam godina uvjeti za rast biljaka poboljšali su se spajanjem otoka na cresko-lošinjski vodovod.

Nedugo prije toga asfaltirana je uska cesta koja iz Malog Lošinja vodi prema jugu otoka Lošinja i ondje do uvale Mrtvaška, a otamo se brodićem desetak minuta plovi do Ilovika – otkako postoji ta cjelogodišnja brodska linija, kvaliteta života Ilovčana umnogome se popravila – dotad su putovali brodom iz Malog Lošinja, istim koji plovi i prema Unijama i Susku, a što je oduzimalo bar dvostruko više vremena.

U novije vrijeme normalno je postalo nešto ranije nezamislivo – da se s Ilovika ujutro putuje u školu ili na posao, a poslijepodne vrati kući.

Ime nema veze s prženjem na suncu

Jedino naselje na Iloviku »gleda« na sjeveroistok, dobrih mjesta za kupanje ima i ondje, ali znalci radije odabiru Paržine. Najbolji način za dolazak u ovu uvalu je plovilom, a može se i pješke, stazom s jedne na drugu stranu otoka.

Treba hodati 15-20 minuta, većim dijelom je staza izložena suncu, a podloga je kamenjar, pa jeftinije japanke vjerojatno neće izdržati više od pet-šest tura.

Izlaskom iz šumice koja natkriva posljednje desetke metara staze, otvara se spektakularan pogled na pješčanu plažu, čiji je dužobalni pojas prekriven dubokim slojem naplavljene i suhe morske trave.

S plaže se vide Grujica sa svjetionikom, još dalje prema lijevo Premuda, Lutrošnjak, Škarda, Molat, Grebeni, Ist, a sa središnjeg dijela plaže i Silba. Pijeskom je prekriven veći dio akvatorija uvale, a hodajući po morskom dnu može se od obale udaljiti nekoliko desetaka metara, dok za daljnje napredovanje ne zatreba plivanje.

Pijesku svoj naziv duguju Paržine (s naglaskom na prvom slogu) – to je dijalektalni naziv za pijesak. U optjecaju je i naziv Pržine, no domaće stanovništvo u pravilu ne koristi taj naziv, a i upozorit će one koji naziv uvale pogrešno povežu s – prženjem na suncu, iako bi i to imalo smisla.

Već dvadeset godina redovan gost ove plaže je Wolfgang Stuis iz Stuttgarta, naš prvi sugovornik.

– Dolazim u Hrvatsku 45 godina i organiziram grupe jedriličara duž obale, od Dubrovnika i Korčule do Istre, gdje imam kuću. Još 1976. došao sam na Brač, u Sutivan, poslije gimnazije dolazio sam u Orebić, gdje sam jedrio i ronio.

Sjećam se da sam se tada natezao s milicijom koja mi je pregledavala svu opremu, tražeći amfore i ne shvaćajući da ja samo želim roniti i razgledavati podmorje. Istina, drugi su dolazili ovamo tamaniti ribe i jastoge, no meni ih je ljepše vidjeti u prirodnom ambijentu, a rijetko ih jedem.

Ako ubijete jastoga u nekoj rupi u moru, ona postaje opustošena! Na Paržine sam prvi put došao prije dvadeset godina i osjećao sam se kao na Karibima, kaže Stuis, kojemu se sviđa to što je nedavno na plaži otvoren bar.

– Samo je jedan i to je idealno, a sve više od toga bilo bi pretjerano. Vlasnik pazi na čistoću, a kamo sreće da komunalne službe češće čiste plažu, zaključuje ovaj »veteran« hrvatskog Jadrana.

Plažu treba češće čistiti

Petr Jahoda iz Kolina kraj Praga nije prvi put ovdje. Njemu i društvu odgovaraju ovakva mjesta, pješčane plaže s malo ljudi, za razliku od lošinjskog Čikata.

– Volim plivati i roniti. Dobro je što postoji bar, cijene su u redu s obzirom na udaljenost od centra, ali je šteta što nema WC-a. I možda bi bilo ljepše da je manje ove naplavljene morske trave, kaže Jahoda.

Fritz i Tanja Reus došli su iz Klagenfurta, a kako imaju vlastiti brod, uz njega vežu sve svoje aktivnosti na odmoru. Prvi put su na Paržinama bili 2009. godine, otkrivši uvalu jedreći oko otoka.

– Najdraži nam je ovaj pijesak i samo se kupamo i opuštamo. Odgovara nam to što ovdje postoji bar, ali je šteta što na plaži ima smeća. U Ilovik odlazimo nešto pojesti, mjesto je jako lijepo, kažu nam, ističući da sve godišnje odmore provode u Hrvatskoj.

Cijelo popodne na plaži su provele Riječanke Maja Trtanj i Tina Ivaniš.

– Pobjegle smo od gradske žiže i posla, u potpuni mir, nešto posve drugačije od uobičajenog. Prednosti ovog mjesta su potpuna sloboda u kojoj možeš otkriti drugu stranu sebe, a nedostatke nisam vidjela.

Na odmoru smo u Valunu, a ovo je jednodnevni izlet. I tamo je mir, ali ovdje je još veći, kaže nam Maja, dok je njena prijateljica istaknula da dobro poznaje Lošinj i Cres, a da je na Iloviku prvi put.

– Povezanost otoka je dobra, autom i taxi-brodom. Ovdje se otkriva novi prostor, kristalno čisto more, a zanimljivo je da su se ovdje formirale neobične dine od morske trave. Ambijent je sjajan, zaključuje.

Životna i poslovna promjena

Bar na plaži otvorio je Tomislav Panjol Tuflija iz Velog Lošinja, odlučivši se za neuobičajenu i veliku životnu i poslovnu promjenu – ranije je radio operativno upravljanje kontejnerskim terminalom Brajdica u Rijeci.

U kratkim hlačama, japankama i s laganim šeširićem na glavi, sada posjetiteljima plaže nudi osvježavajuća pića i sladoled.

– Ljudima najviše odgovara sam ugođaj plaže i dolaze oni koji vole uživati u prirodi, a mnogi bi voljeli da se plaža češće čisti. Ovoga ljeta vrijeme je dosta prevrtljivo i bilo je i propalih radnih dana. Najviše idu pivo i vino, sladoledi pa i kokteli.

Postavio sam mrežu za odbojku na pijesku, dopremljeni su i mali golovi za nogomet, kaže Panjol Tuflija, koji za sljedeću godinu planira kućici pridodati još jedan natkriveni dio i angažirati se na čišćenju plaže.

Cijene napitaka posve su neusporedive s onima na Lošinju, ali treba uzeti u obzir kroz »koliko ruku« ta pića prođu na putu do Paržina.