RIJEKA Olimpijske igre još nisu niti počele, a jedna je sportašica podigla toliku prašinu da su neki javno posumnjali u uvriježeno načelo sporta koji svakome sportašu jamči fair-play. Riječ je o novozelandskoj dizačici utega Laurel Hubbard, koja će u Tokiju postati prva transrodna sportašica koja će nastupiti na Olimpijskim igrama.

I dok jedni pozdravljaju takvu odluku Međunarodnog olimpijskog odbora, nastup Laurel Hubbard, koja je do 2012. godine, kada je podvrgnuta operaciji promjene spola, nastupala u muškoj konkurenciji, naišao je na brojne kritike sportske javnosti koja smatra da će 43-godišnja Novozelanđanka zbog snage, izdržljivosti, jačine kostiju i gustoće mišića imati biološku prednost nad ostalim dizačicama utega koje će se s njom nadmetati u kategoriji preko 87 kilograma, čak i nakon uzimanja lijekova za smanjivanje razine testosterona u organizmu.

– Znamo da postoji mnogo pitanja o pravednosti transrodnih sportaša koji se natječu na Olimpijskim igrama, ali želio bih iskoristiti ovu priliku da sve podsjetim da je Laurel ispunila sve tražene kriterije – poručio je kritičarima predsjednik Olimpijskog dizačkog odbora Novog Zelanda Richie Patterson.

Laurel Hubbard će na Igrama nastupiti zahvaljujući odluci Međunarodnog olimpijskog odbora iz 2015. godine prema kojoj transrodni sportaš u ženskoj konkurenciji može nastupiti pod uvjetom da je razina testosterona ispod deset nanomola po litri najmanje 12 mjeseci prije natjecanja.

Lavina nezadovoljstva

– Zahvalna sam i počašćena ljubaznošću i podrškom mnogih Novozelanđana. Kada sam prije tri godine na Igrama Commonwealtha slomila ruku, mnogi su mi savjetovali da završim karijeru. No, vaša podrška, ohrabrenje i ljubav bili su mi vodilja u tim, za mene, teškim trenucima – rekla je Laurel Hubbard, koja se 9. veljače 1978. godine u Aucklandu rodila kao muškarac. Dizanje utega počela je trenirati jer se nadala da će joj to pomoći da se osjeća kao muškarac.

Prve značajnije rezultate postigla je još kao juniorka 1998. godine kada je postavila nacionalni rekord u kategoriji preko 105 kilograma, podigavši ukupno 300 kilograma. No, i dalje se osjećala kao žena zarobljena u muškom tijelu pa se 2012. godine podvrgnula operaciji promjene spola, a prvi je put na nekom međunarodnom natjecanju u ženskoj konkurenciji nastupila 2017. godine na Otvorenom prvenstvu Australije u Melbourneu na kojem je osvojila zlato u kategoriji preko 90 kilograma.

Iste je godine osvojila i srebro na Svjetskom prvenstvu u Anaheimu. Godinu dana kasnije kvalificirala se za Igre Commonwealtha, ali je zbog teške ozljede lakta morala odustati od natjecanja. Vratila se na Pacifičkim igrama 2019. godine u Samoi, na kojima je osvojila zlato, pobijedivši domaću dizačicu Feagaigu Stowers, što je čak i među samoanskom političkom elitom izazvalo lavinu nezadovoljstva.

Fair play

U prilog kritičarima ide i prošlogodišnje istraživanje znanstvenika Emme Hilton i Tommyja Lundberga prema kojem u dizanju utega muškarci u izvedbi imaju 30 posto prednosti nad ženama. Čak i kada transrodna osoba smanji razinu testosterona u razdoblju od 12 mjeseci, njezin gubitak masnoće, mišića i snage iznosi tek pet posto.

– U potpunosti podržavam transrodnu zajednicu, ali svatko tko se ikada ozbiljno bavio dizanjem utega zna da je ova odluka nepravedna, kako prema nama sportašima, tako i prema sportu općenito – rekla je Belgijka Anna Vanbellinghen, koja će u Tokiju biti jedna od konkurentica Laurel Hubbard.

Na pitanje je li pravedno da transrodni sportaši nastupaju u ženskoj konkurenciji, možda je najbolji odgovor ponudila Nicola Williams, predsjednica ženske zagovaračke skupine Fair play za žene.

– Međunarodni olimpijski odbor je u svojoj odluci iz 2015. godine poručio da je njezin glavni cilj jamstvo poštene konkurencije. Ali, to je pravilo nepravedno i prema ženama i prema transrodnim ženama jer i jedne i druge žele igrati prema pravilima koja su poštena prema svima – poručila je Williams.