Petnaestog veljače 1943. godine, parobrod »Pasubio« pod zapovjedništvom kapetana duge plovidbe Nicoloa Giadrossija iz Velog Lošinja, isplovio je iz luke Crotone za Messinu s teretom ugljena i žive stoke, ploveći u konvoju s parobrodom »Iris« i malim brodom za spašavanje »Raffio«. Pratila ih je torpiljarka »Pegaso«.

Konvoj je u Crotone prethodno stigao iz luke Taranto.

Plovidba se cijele noći odvija bez problema, ali 16. veljače kasno ujutro konvoj je naletio na britansku podmornicu HMS Unrivalled čiji je zapovjednik bio poručnik Hugh Bentley Turner koja je bila u zasjedi južno od Mesinskog kanala.

Podmornica je iz Malte 8. veljače isplovila na sedmu ratnu misiju, petu u Sredozemlju, a i prethodnih dana nije bila besposlena.

Ipak, njegove akcije nisu imale uspjeha: 13. veljače pokušao je kod Capo Bruzzano iskrcati komandose koji su trebali dignuti u zrak tunel na željezničkoj liniji, no pokušaj je propao zbog visokih valova; 15. veljače, pred mjestom Acireale, pokušala je napasti, najprije torpedima, a kasnije topom, pomoćni minolovac R 204 Tea koji je u teglju imao teglenicu bez pogona, ali je morala prekinuti akciju zbog toga što se našla pod vatrom obalnih bitnica.

Prvi uspjeh

Prvi uspjeh u toj misiji HMS Unrivalled zabilježio je upravo ujutro 16. veljače, kada je ugledao veliki motorni jedrenjak »Sparviero« koji je bio usidren ispred mjesta Roccella Ionica – pogodio ga je torpedom u 9.32 sati. Jedrenjak je potonuo, a podmornica je otplovila u dublje vode.

Upravo potapanje tog jedrenjaka, ukazalo je na prisutnost neprijatelja u tim vodama i dovelo do donošenja zapovijedi o skretanju konvoja u kojem je bio »Pasubio« s utvrđene rute. No, zbog komunikacijskih problema, konvoj je dobio tu zapovijed tek u 11.35 sati kada se već nalazio u vodama gdje je djelovala podmornica.

Podmornica je ugledala dim iz dimnjaka malog konvoja u 11.11 sati: Turner je procijenio da se radi o dva trgovačka broda srednjih dimenzija u pratnji dva ratna broda koje je identificirao kao – razarače i dva hidroaviona tipa CANT Z.

Dva broda su plovila na jug stalno mijenjajući smjer, ispred njih su bile dvije torpiljarke: »Pasubio«, »Iris«, »Raffio« i »Pegaso«. Turner je, vjerojatno »Raffio« identificirao kao torpiljarku u pratnji…

»Pegaso« je otkrio podmornicu u 11.40 sati, a 12 minuta kasnije dobio je dobar kontakt s podmornicom pomoću sonara; ispalio je granatu kako bi upozorio ostale u konvoju i krenuo u napad na podmornicu dubinskim bombama.

Taj napad je spriječio podmornicu u prvom pokušaju napada konvoja, ali bez štetnih posljedica, a »Pegaso«, nakon bacanja bombi, više nije uspostavio kontakt s podmornicom pomoću sonara.

U 12.15 britanska podmornica ispalila je četiri torpeda prema brodu na čelu konvoja koji se činio da je pun tereta: bio je to »Pasubio«, za koga je Turner procijenio da ima preko 6.000 BRT-a. HMS Unrivalled je nakon ispaljenja zaronio, a u 12.17 sati posada je jasno čula eksploziju jednog torpeda.

Pogodak torpeda

Torpedo je pogodio: odmah nakon ispaljenja jedan od hidroaviona CANT Z 501 ugledao je trag torpeda i bacio zelenu dimnu bombu kako bi upozorio brod o napadu. S broda »Pasubio« ugledali su tragove tri torpeda – prva dva je manevrom uspio izbjeći, a treći ga je pogodio u skladište broj 2.

Brod je odmah potonuo na položaju 38º18’N/16º29E, oko devet milja na 202º (jugoistok) od Punta Stilo. U knjizi »Navi mercantili perdute« navodi se kao vrijeme potonuća u 11.55 sati što nije u skladu s vremenom unesenim u dnevnik britanske podmornice.

Od 22 člana posade na brodu »Pasubio«, 21 je preživio, a spasio ih je brod »Raffio«: jedino je nestao zapovjednik Nicola Giadrossi (Nikola Jadrošić), koji je potonuo zajedno s brodom. Manjkalo je samo osam dana do njegova 62. rođendana. Giadrossi, od oca Giuseppe (Josip), rođen je 24. veljače 1880. godine u Velom Lošinju i bio je kapetan duge plovidbe.

HMS Unrivalled je ponovo bio pod napadom dubinskim bombama s torpiljarke »Pegaso«: pet ih je bačeno u 12.23 sati, drugih šest u 12.28 sati. No, podmornica je između 12.30 i 13 sati uspjela izbjeći daljnje bombe.

U 13.30 sati Turner je naredio periskopsku dubinu: ugledao je više zrakoplova u ophodnji u blizini mjesta napada, ali nije vidio nijedan brod. Ponovo je zaronio, jer ionako više nije imao torpeda. Uzeo je kurs prema bazi na Malti gdje je stigao tri dana kasnije.

U danima nakon potapanja, more je na plaže Calabrije izbacilo na desetke svinjskih trupala koje je prevozio »Pasubio« i koje su se utopile pri potonuću. Najsretniji su bili stanovnici priobalnih mjesta koji su zbog racionalizacije hrane vidjeli meso nakon više mjeseci.

Podrtina parobroda »Pasubio« leži na pješčanom dnu dubine između 34 (most) i 44 metra (vijak) pred lučicom Roccella Ionica malo više od milje od obale. Danas je omiljeno mjesto za ronioce, jer je podrtina prepuna ribe.

Ipak, posljednjih godina kruže glasine da podrtina znana kao »Pasubio« ustvari nije taj brod već austrijski parobrod »Ostrica« koji je potonuo u istom području.

Podmornica HMS Unrivalled preživjela je rat, a njegov zapovjednik, poručnik Turner, stradao je 19. siječnja 1945. godine dok je zapovijedao podmornicom HMS Porpoise – potopio ga je japanski zrakoplov u Malacca Strait. Bila je to posljednja britanska podmornica potopljena u Drugom svjetskom ratu.

Mimi Horn

Godina:1903.

Porinuće: 28. veljače 1903.

Isporuka: 29. travnja 1903.

Brodogradilište: Neptun Werft AG, Rostock

Novogradnja: 212

Naručitelj: Dampfschiffs-Rhederei Horn AG/Heinrich Christian Horn, Lubeck

BRT: 2.185 t

NRT: 1.389 t

Dimenzije: 91,6 x 13,2 m

Pogon: triplex

Brzina: 10,0 čv

Sudbina:

– 9. travnja 1914. – pri izlasku iz doka u brodogradilištu Blohm&Voss u Hamburgu sudara se s njemačkim parobrodom »Arensburg«

– kolovoz 1914. – interniran u Vigu

– 5. siječnja 1918. – matična luka Schleswig

– 5. rujna 1919. – predan francuskoj vladi kao reparacija

– 1921. – francuska vlada predaje ga britanskoj vladi nakon sporazuma – »Maid of Crete« – Shipping Controller, London/Byron Steamship Co. Ltd., London

– ožujak 1931. – »Tivat« – Parobrodarsko društvo Sekulović&Vuksanović, Split (BRT 2.243 t, NRT 1.391 t), matična luka Split

– 1933. – matična luka: Kotor (BRT 2.247 t,NRT 1.365 t)

– prosinac 1933. – »Trade« – Fenchurch Steamship Co. Ltd., London (BRT 2.243 t, NRT 1.375 t)

– studeni 1935. – »Pasubio« – Eugenio Milano & Co.,Trieste (BRT 2.216 t, NRT 1.372 t)

– 1938. – SA di Navigazione Pasubio,Trieste

– 1940. – SA Emanuele V. Parodi (ili Angelo Parodi pok. Romeo), Genova

– 16. veljače 1943. – torpediran i potopljen od HMS Unrivalled 9 milja od Punta Stilo u plovidbi Crotone-Messina

HMS Unrivalled (P-45)

Godina: 1942.

Brodogradilište: Vickers Armstrongs, Barrow-in-Furness

Deplasman: 648 t(površina), 735 t (podvodno)

Dimenzije: 59,6×4,8 m

Pogon: 2x Davey-Paxman dizel (459 kW); 2 x el. Motor (615 kW)

Brzina: 11,25 čv (površina), 9,0 čv (podvodno)

Naoružanje:4 x 533 mm torpedne cijeni na pramcu, 1×76 mm top, 3x 7,7 mm mitraljeza

Potopio: 097 Margherita (subchaser); trgovačke brodove »Maddalena«, »Mostaganem«, »Pasubio«; tegljače »Genova« i »Iseo«; motorne jedrenjake »Triglav«, »Albina«, »Margherita«, »Sparviero«, »Ardito«; njemački UJ 2201 Boise Rose, UJ 2204 Boreal; tanker »Bivona«

Rezalište: 22. siječnja 1946. Britton Ferry

Šest brodova »Mimi Horn«

U povijesti čak je šest brodova Heinricha Christiana Horna iz Lubecka nosilo ime – »Mimi Horn«, sve se bile novogradnje i nijedan nije završio u – rezalištu!

Prva »Mimi Horn« izgrađena je 1902. godine u brodogradilištu Schomer&Jensen u Tonningu. Iste godine mijenja ime u »Asger Ryy«, a 4. travnja 1916. godine isplovio je iz Tyne za Alžir s teretom ugljena i – nikad više nije viđen.

Treća »Mimi Horn« (o drugoj pišemo u tekstu) izgrađena je 1922. godine u brodogradilištu Koch u Lubecku. Tijekom godina mijenjala je imena: »Ceres« (1927.), »Helene« (1932.), »Hilma« (1941.), a kao »Hilma Lau« (1942.) 13. listopada 1944. godine torpedirana je od strane podmornice Lembit u plovidbi Gdynia-Copenhagen.

Četvrta »Mimi Horn« izgrađena je 1928. godine u brodogradilištu Schichau u Elbingu. Krajem ožujka 1940. godine brod je namjerno potopljen u plovidbi Curacao-Njemačka.

Peta »Mimi Horn« izgrađena je 1944. godine u brodogradilištu Nakskov SV u Nakskovu, a potopili su je ruski zrakoplovi 14. siječnja 1945. godine.

Šesta »Mimi Horn« izgrađena je 1957. godine u brodogradilištu Schlichting u Travemundeu. Tijekom godina mijenjala je imena: »Shirley B.« (1968.), »Aquarius« (1970.), »Hybur Transport« (1970.), »Princip Maya« (1983.), a kao »Miller Lite« (1987.) namjerno je potopljen 17. svibnja 1987. kod Hillsboro Inleta na Floridi.

Šverc hašiša

Sedmog listopada 1930. godine pri dolasku u London (Patras-Braila-Aleksandrija-Gibraltar) na brodu je pronađeno i oduzeto 3.636 grama hašiša – 11 paketa u vrećicama sakrivenih ispod 60 centimetara ugljena.

Kraljevski putnici

Zanimljivo je da je 26. lipnja 1930. godine brod »Maid of Crete« prevezao u Dover princa Takamatsua, drugog brata japanskog cara i njegovu suprugu, koji su bili u državnom posjetu britanskoj kraljevskoj obitelji u Londonu.

Dolaskom u Dover, parobrod je pozdravljen počasnim plotunom s obalnih bitnica, a brod su nadlijetali zrakoplovi. Vojvoda od Gloucestera, treći sin Georga V, popeo se na brod da pozdravi princa i princezu. Na iskrcaju, na obali goste pozdravlja počasni vod Royal Navy, a dobrodošlicu je zaželio i gradonačelnik Dovera.

Dnevnik podmornice

U brodskom dnevniku HMS Unrivalled ostalo je, između ostaloga zapisano:

12.15 – ispaljena četiri torpeda na trgovački brod od oko 6.000 tona. Brod je pun tereta

12.17 – jedan torpedo je pogodio. Ronimo dublje.

12.23 – bačeno pet dubinskih bombi

12.28 – bačeno šest dubinskih bombi

12.30-13.00 – napuštamo područje

13.30 – periskopska dubina

14.14 – dubina 70 stopa, smjer Malta