RIJEKA Na utakmici Dinama i Slaven Belupa brojači su stali na brojci 572. Visoku pobjedu Osijeka nad Šibenikom promatralo je dvadesetak gledatelja manje ili – 551 navijač. Dakle, dva glavna kandidata za naslov prvaka zajedno je na prvim domaćim utakmicama pratilo jedva nešto više od tisuću gledatelja! Malo, premalo… Posebno ako se uzme u obzir činjenica da su se nakon dugo vremena navijači mogli vratiti na stadione. Poanta bi valjda trebala biti da nogomet okupi što više navijača, da se ljudima pokuša koliko toliko nadoknaditi vrijeme bez druženja i nogometa. Uostalom, zbog toga su se valjda otvarile tribine nakon dugo vremena…

Razloge ovoj mizernoj posjeti nije teško pronaći. Covid potvrde su učinile svoje, komocija, strah od cijepljenja ili jednostavno onoga što se već primjenjuje u dijelu zapadnih zemalja (primjerice u Velikoj Britaniji), da pozitivan nalaz u okruženju na tribini donosi automatsku samoizolaciju neovisno o zdrastvenom stanju.  Kada se uzme u obzir podatak da u državi nije cijepljeno niti 50 posto stanovništva i da je najniža procijepljenost među mlađom populacijom, koja uglavnom čini onaj najzagriženiji dio nogometne publike, onda sve ove brojke nisu iznenađenje za nikoga realnog.

Navijačima je naravno ostavljena mogućnost testiranja, ali ni ta kategorija kod mlađe populacije nije baš tako masovno prihvaćena. I zbog činjenice da treba izdvojiti 50, 80 ili više kuna ovisno o organizatoru utakmice. Dakle, ulaznica, test i piva i vrlo brzo se dolazi do iznosa od 200 kuna. Previše za novčanike prosječnog hrvatskog navijača. O onima koji pritom sobom žele povesti dijete da se i ne govori. U takvim okolnostima ostanak u dobrom društvu obližnjeg kafića uz veliki TV ekran ne zvuči nimalo loše. I osjetno je jeftinije…

Neke države, poput Srbije (tamošnje prvenstvo počelo je također ovoga vikenda), odlučile su se na drugačije epidemiološke modele kada su u pitanju nogometne utakmice/sportske priredbe pa se za ulazak na stadione ne traže Covid potvrde. Kapacitet stadiona je prepolovljen, distanca i maske obvezne. Upitno je naravno koliko se to i kako provodi. No, ima i drugih načina kako doskočiti aktualnoj situaciji, a zadržati se u prihvatljivim epidemiološkim okvirima. Imamo dobar primjer u svojem dvorištu. Ministarstvo kulture RH i Hrvatska glazbena unija predstavili su prošloga petka sporazum o sufinanciranju troškova brzih antigenskih testova kojim je osigurano pet milijuna kuna sredstava pomoći organizatorima koncerata pogođenih novim mjerama za kulturno-umjetnička događanja.

Jasan pokazatelj u kojem smjeru neizbježno mora ići HNS ako želi pomoći ligi i klubovima – prema Ministarstvu turizma i sporta RH. Klubovima bi i pomoć od primjerice po tisuću (su)financiranih testova po utakmici puno značilo, a utakmice se ne bi igrale u okruženju kakvo ne dolikuje ni drugoligaškom, a kamoli prvoligaškom natjecanju za koje mnogi kažu da nije nikada bilo kvalitetnije i zanimljivije. Čudno je da se klubovi, koji barem djelomično žive od navijača i ulaznica, nisu oglasili. Teško je vjerovati da su se unaprijed pomirili s otužnim slikama s tribina u trenucima kada su drugi (Hrvatska glazbena unija) pokazali da se nešto može promijeniti.