RIJEKA Sezona iz snova. Prvo su seniorke osigurale ostanak u najvišem rangu natjecanja i treću godinu zaredom, potom su juniorke osvojile prvu klupsku medalju, državnu broncu. Isti su rezultat ponovile kadetkinje mjesec dana kasnije, ali moguće da tu još uvijek nije došao kraj odličjima. I djevojčice do 13 godina, pod vodstvom trenera Tomislava Šveca, izborile su Final Four, koji će se održati sljedećega vikenda u Dvorani mladosti. Sezona iz snova za Ženski košarkaški klub FSV, koji broji tek pet godina otkad su osnivač Viškova Franjo Šiljeg i trener Marin Mijaljević s Halubja krenuli u suradnju s riječkim klubom.

– Na samom početku priče se, barem ja, nisam nadao ovakvom uspjehu. Zapravo, nisam razmišljao toliko daleko u budućnost, ali kako je vrijeme išlo, nekako su prirodno dolazili i ti ciljevi u glavu. A nakon toga su došla i sama ostvarenja. I ono što je nama bitno, nigdje nismo imali nekakav nagli rast, nego svake godine idemo po korak više te smo tako i došli do ovoga danas – govori trener košarkašica FSV-a Marin Mijaljević o uspjehu ženske košarke u FSV-u, koji nije došao preko noći.

Neočekivani uspjeh kadetkinja

A kada su kadetkinje u pitanju, brončana medalja je ipak malo jačeg sjaja. Teža ozljeda kapetanice i najbolje igračice te skoro mjesec dana bez treninga gotovo cijele ekipe zbog koronavirusa koji su prebolili krajem ožujka. A i kapetanica Karolina Škare, koja se uspjela vratiti nakon ozljede i još dobiti svoje mjesto u najboljoj petorci završnice prvenstva, priznaje da ovaj uspjeh nije očekivala.

– Naravno da mi je jako drago zbog obje brončane medalje, a posebno mi je drago za kadetkinje jer u njih nitko nije toliko niti vjerovao. Za juniorke su svi nekako i mislili da će biti pri vrhu, ali smo pokazali da i mlađe dobro rade i treniraju. Trud se sada definitivno isplatio. Iskreno, nisam mislila da ćemo toliko dobro odigrati završnicu. Nismo mogle puno trenirati zbog svih tih problema s ozljedama i koronavirusom, trenera nije bilo zadnji tjedan jer je bio u reprezentaciji, ali nada je uvijek bila tu negdje – govori kapetanica kadetske ekipe Karolina Škare, najbolji centar završnice prvenstva Hrvatske.

U prosincu prošle godine završila je na operaciji zbog ozljede meniska, ali se uspjela vratiti kada je najviše i trebalo. Škare je s juniorkama osvojila svoju prvu broncu, a mjesec dana kasnije uzela i drugu. Upravo je u borbi kadetkinja za treće mjesto briljirala s 23 poena i 24 skoka.

– Medveščak nas je sigurno malo podcijenio u utakmici za brončanu medalju, ali i mi smo od početka krenule snažno i zasluženo došle do pobjede. Nismo se dale nakon što smo u polufinalu odigrale ipak kondicijski preslabo protiv jake Trešnjevke 2009. Ozljeda? Nakon operacije se oporavak malo odužio zbog koronavirusa, krenula sam igrati tek tamo sredinom travnja, ali je bilo i samoizolacija i svega… Punih pet mjeseci nisam trenirala, išla sam na rehabilitacije, ali sam vjerovala da će sve biti u redu. Na kraju je tako i bilo i mislim da s tom ozljedom više ne bi trebalo biti problema. Zadovoljna sam kako je sve prošlo.

Puljanka Škare, inače učenica riječke Salezijanske klasične gimnazije, trenutačno se nalazi na pripremama s reprezentacijom Hrvatske do 16 godina, a sljedeće se sezone nada minutaži i u seniorskoj ekipi FSV-a.

Velika čast

– Taman sam se i ozlijedila na prvoj utakmici za seniorke prošle sezone. Ali nadam se da ću sljedeće sezone opet dobiti priliku i da me trener ima u planu. Ipak je neka čast igrati sa starijima, ali mislim da treba isto tako ići polako i ne forsirati previše. Trenutačno sam s reprezentacijom, a u kolovozu imamo kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Dobra je atmosfera jer već znam dosta cura, prije dvije godine smo također bile zajedno. Seniorke? Pratila sam EuroBasket, a mislim da je rezultat trebao biti i bolji, iako je skupina bila teška. Sigurno da mi je najveća želja jednoga dana zaigrati za Hrvatsku na nekom velikom natjecanju. Samo da ne bude ozljeda i da sve ide po planu.

Treneru Mijaljeviću, s druge strane, jedina želja nakon ovog uspjeha je da mlade djevojke ostanu u klubu i u budućnosti.

– Uspješan rad nosi i jednu drugu stranu medalje, a to je da te mlade djevojke onda postaju interesantnije drugima. Puno će ovisiti o njihovim izborima nakon srednje škole, trenutačno je »in« odlazak u SAD, te onda praktički gubiš igračice kada počnu ulaziti u godine kada mogu početi raditi neku razliku u seniorskoj razini. S time se Trešnjevka 2009 suočava već godinama. Definitivno bismo voljeli da ove djevojke budu baza seniorske ekipe još godinama, ali hoće li to biti moguće, tek ćemo vidjeti – zaključuje Marin Mijaljević.