povezane vijesti
Okončan je još jedan blagdan demokracije. Ponegdje vrijedi definicija po kojoj je to zapravo bio veliki cirkus jer su se za ljubimca širokih narodnih masa nadmetali likovi pobjegli »s koca i konopca«, dokazani lažovi, poneki kriminalac kojega su politika i zastara spasile zatvora i općenito neki lokalni političari koji niti sami sebi nisu vjerovali da im je mjesto u vrhu lokalne vlasti.
Završilo se tako mjesec-dva nametnute torture u kojoj su do krajnjih psihofizičkih granica napinjani novinari i građani, kao da ćemo mi nečijom pobjedom steći posebne benefite. Za to vrijeme malo tko se pitao u čije radno vrijeme i za čiji novac se obavljaju ove torture, beskrajne komemoracije, druženja uz kavu, izmišljene obljetnice i općenito događaji kojih se zapravo malo tko uopće sjeća. Na koncu su mnogi od njih otvarali nove resurse, započinjali radove ili općenito pokretali nešto novo, a mi smo im zdušno pljeskali. To mi pomali sliči na pljesak bankomatu kada ukucam PIN i očekujem vlastitu kunu. Sve što se gradi ili će se graditi, realizirat će se našim novcem, a nikako novcem onih koji su na tome stjecali političke poene. Možda je sve to najbolje definirao francuski filozof Joseph de Maistre rekavši »Svaki narod ima onakvu vlast kakvu zaslužuje«. Ako je tome tako, onda u mnogo situacija mi Ličani nismo neki lumeni.
U plejadi tih polit-likova na svu sreću bilo je podosta časnih ljudi, novih imena neokaljana obraza i karijere.
Sjećam se jedne stare pripovijetke u kojoj je jedan narod sebi dijelio medalje i odličja »šakom i kapom«. Biti bez ordena bilo je gotovo blasfemično. U jednoj zgodi lokalni političar nosio je poseban, vrlo rijedak orden, a zaslužio ga je jer je malo ukrao, s obzirom koliko je mogao krasti. Naravno, i za takvo »pregalaštvo« i napor čovjeka nam valja nagraditi.
