Foto GORAN KOVAČIĆ/PIXSELL
Još uvijek aktivni stranački prvoborci, kao i oporbeni političari prije izbora tvrdili su - to više nije onaj slobodarski, potentni, inventivni IDS. Kako se čini, izborni rezultati takva su razmišljanja potvrdili. Bilo bi uistinu jako, jako dobro da se poruke shvate na jedini mogući način - IDS je prevelik povijesni kapital, značajan monument Istre da bi ga se nastavilo devastirati
povezane vijesti
Razgovarali smo s mnogima širom Istre. Prije izbora. Dojam koji smo stekli bio je baš kao u čuvenoj rečenici iz »Valtera« – »vazduh trepti kao da nebo gori, sprema se oluja«. Na žalost, s druge strane, kao kod svih okoštalih vlasti, bilo koje boje i ideološkog predznaka, svaka primjedba, svaka dobronamjerna kritika, ma svaka pomisao da baš oni i samo oni nisu apsolutno u pravu, izazivala je – strahovitu nervozu. Garniranu salvama pogrda, kritika i optužbi kako se njima podmeće da bi se neki drugi, ti koji primjećuju da nešto nije kako treba, okoristili.
A onda je došao 16. svibnja. Izlaznost na razini Istarske županije lagano apatična, kao i u većem dijelu države. Varljivih 44 posto. I konačni skor, tamo negdje oko 22 sata: Borisu Miletiću, koji je nakon pozicije gradonačelnika Pule krenuo u izborni boj na županijskoj razini, dogodio se, unatoč sasvim suprotnim medijskim najavama i predviđanjima – ‘đenje: mora u drugi krug!
Tektonski pomak
U želji da kao župan naslijedi sjajnu plejadu istarskih političara, od prvog župana Luciana Delbianca, Steve Žufića ili pak najvećeg istarskog političkog brenda Ivana Jakovčića koji je župan bio čak 12 godina, završno s Valterom Flegom, Miletić je krenuo na put i zaradio – popravni. Sjetimo li se izbora prije četiri godine, kad je Valter Flego, naravno u prvom krugu, osvojio 65 posto glasova i simpatije 55.524 birača, Miletićevih 46,77 posto te 38.102 »fizička« glasa silna su devalvacija povjerenja birača. Manjak od 17.422 glasa ne samo da je porazan, on je mnogo više od toga – apsolutno je zadnje zvono na upozorenja.
Suzana Jašić (Možemo!) / Foto DALIBOR URUKALOVIĆ/PIXSELL
SUZANA JAŠIĆ (Možemo!): U Istri se na Pazin, Vodnjan, Buzet, gleda kao na novi simbol otpora IDS-u
Može li uspjeh Možemo! biti poticajan da se pazinska izlaznost iz prvog kruga s 48 posto ne spusti? Da fantastična reakcija građana Zagreba ohrabri i Pazinjane koji nisu izašli u prvom krugu te da Možemo! upravo u središtu Istre dobije svoju gradonačelnicu? Bilo bi to tim zanimljivija situacija jer vidimo da se Istra u pokušaju »bijega« od IDS-ove svemoći jako priklanja SDP-u koji pak Možemo! označava kao centrističku stranku, ili u najboljem slučaju kao »zastarjelu ljevicu«. Jesu li naprosto Pazin i Istra spremni da nakon, nekad također poprilično lijevog IDS-a budu druga velika pozornica inauguracije Možemo! na nacionalnom nivou? – Pazin je prepoznao i nagradio naš dosadašnji aktivistički i vijećnički angažman, trud i rad, a kaznio loše upravljanje IDS-a Pazinom koji je pretvoren u mrtav grad, što on nikad nije bio. Ispod mirne i pristojne površine Pazina, tinjaju brojne iskre otpora jer su ljudi naprosto zasićeni bezidejnošću, životarenjem Pazina na kreditima i fondovima dok se čeka da gospodarstvo samo od sebe procvjeta. Što možda i ne bi bilo teško da grad nije zagušen klijentelizmom, nejednakošću i netransparentnošću. U Hrvatskoj se događa val promjena. Prije koju godinu neki su novi ljudi odlučili ući u politiku i taj se val nastavlja i širi. Ne mislim samo na Možemo! kao najprepoznatljiviju noviju političku opciju, već i o drugim stranačkim i nezavisnim opcijama od Dubrovnika, Korčule, Splita, Zadra, preko Pazina, Pule, Gračišća, Sv. Petra, Buzeta, Rijeke, Karlovca, do Zagreba, Zaboka, Varaždina, Osijeka… Svi ti ljudi žele podići kvalitetu života u svojim mjestima i žele poštenu, uključivu i transparentnu vlast. Dolazi novo vrijeme i stari obrasci političkog funkcioniranja odumiru, kao i stranke koje to ne prepoznaju. Mislim da upravo prekoračujemo jednu stepenicu političke evolucije u Hrvatskoj i to je zapravo vrlo uzbudljivo. U istarskom kontekstu, sve veći broj građana i građanki Pazina i Istre žele promjene. Nakon izborne noći nastalo je ludilo u našim inboxima i telefonima. Podrška je dolazila i dolazi sa svih strana Istre, potpuno nevjerojatno što se događa i koliko ljudi žele pomoći. U Istri se na Pazin, Vodnjan, Buzet, gleda kao na novi simbol otpora IDS-u za koji se nadaju da će pozitivno odraziti i na njihova mjesta, kao što se pozitiva oko Možemo! u Zagrebu odrazila i na ostatak zemlje, pa tako i na Pazin. Pazin je ovih dana bio više u medijima nego nekoliko posljednjih godina zajedno, izuzmemo li plaćene medije, kao pozitivan primjer promišljanja birača i biračica. Ostvarimo li pobjedu u drugom krugu, a ona je sve izvjesnija, Pazin će biti pozitivan primjer u mnogim drugim područjima razvoja i života. |
Danijel Ferić (SDP) / Foto SREĆKO NIKETIĆ/PIXSELL
Tijekom čitave kampanje minorizirani Danijel Ferić, SDP-ov kandidat za župana, stigao je pak do odličnog rezultata. Ukupno 17.962 glasa i 22,05 posto. Usporedbe radi i potvrde da se nešto žestoko, tektonski pomaknulo u istarskom političkom monolitu pokazuje i to da je prije četiri godine SDP-ov kandidat, također drugopozicionirani Mario Baldini, osvojio 15.998 glasova. Sliku upotpunjuje i HDZ-ova dr. Irena Hrstić s osvojenih 14.770 glasova koja je najsnažniju nacionalnu stranku dovela, za istarske prilike, do rekordnih, nestvarno velikih 18 posto! Nikad se HDZ-u tako nešto u Istri nje dogodilo. Njezina prethodnica, kasnije svojim kvalitetnim radom vrlo istaknuta u Ministarstvu turizma, Supetarka Monika Udovičić, u bitki s Flegom 2017. godine dosegnula je 10.032 glasova i za HDZ standardnih 11,85 posto.
No, da ne budemo nepravedni prema Miletiću, sličnu je upozoravajuću priču iskusio jedan i jedini, najčešće omiljeni Ivan Nino Jakovčić koji je 2009. godine, u također »tektonskom« ogledu sličnom onom što se dogodio u nedjelju, morao u drugi krug s Pliniom Cuccurinom, jednim pak od najznačajnijih istarskih gospodarstvenika novijeg doba.
Na kraju je Jakovčić sigurno poentirao. Tada je poruka shvaćena ozbiljno, tako da se krenulo u formiranje nasljednika, na jako dobar način pronađenom u Valteru Flegu, prije toga gradonačelniku Buzeta. On je pak u svom nastupnom izbornom procesu također morao u drugi krug – zbila se uistinu uzbudljiva bitka jer s druge mu je strane bio sugrađanin, u narodu omiljeni Damir Kajin, tada friški IDS-ov disident. Pukotine su dakle bile jasno vidljive i na početku velike gospodarske krize, no predanim radom i djelomičnom depolitizacijom značajno ih je primirio Valter Flego. Postao je novo lice IDS-a, predvodnik pomirljive politike koja se nastavila na »herojsko doba« u formiranju Istarske županije. Ono koje je najprije iznijela plejada izvornih IDS-ovaca, kasnije karizmatični, mada autokratizmu često sklon Ivan Jakovčić.
Danas? Model je, kako se čini – potrošen. Gdje sada u IDS-u pronaći jake figure koje će lupiti šakom po stolu, primiriti sukobe, pronaći nova lica i krenuti u bolju razvojnu fazu? Ako već Ferićev uspjeh, jer riječ je o iznimno modernom, ideološki krajnje neopterećenom političaru, nije iznenađenje, dolazak HDZ-a blizu 20 posto je skoro pa – senzacija. Ili možda nije jer već je nekoliko godina najavljuje najpoznatiji istarski HDZ-ovac Anton Kliman?
DANIJEL FERIĆ (SDP): Polovina Istre već je budna, a ova druga će se probuditi
Kako doživljavate veliki šok što je nastao u istarskoj javnosti nakon nedjelje? Nosi li vam on mogućnost povoljnog ishoda u drugom krugu izbora za župana? Hoće li se probuditi šutljiva polovina Istre koja ni u nedjelju nije izašla na izbore i donijeti vam pobjedu, ili mislite da je Miletićeva pozicija i dalje dovoljno čvrsta da se on 30. svibnja slavodobitno pojavi na sceni i objavi pobjedu? – U ovoj gužvi sam točno tamo gdje sam bio i ranije, godinama prije ovih izbora, uz svoje sugrađanke i sugrađane. Oni su razlog zbog kojeg već dugo ukazujem na nepravdu i štetnost vladavine IDS-a. Dobro ste detektirali da me napadaju. Ali tko to radi? IDS, uz pomoć glavnog urednika lokalnog lista Glasa Istre. Oni spiniraju i nameću tezu da sam opijen mržnjom prema Miletiću. U stožeru se svaki put od srca nasmijemo na takvo prozirno obrtanje teze. Taj isti Glas Istre jedino meni nije dao da predstavim svoj program, a redovito mi cenzuriraju i presice, dok me glavni urednik, koji očigledno nema namjeru informirati javnost o ovim izborima objektivno, konstantno vrijeđa i uporno iznosi neistine na moj račun. I ne radi to samo meni, ima tu još protukandidata koji su na svojoj koži osjetili nemilost sprege lokalne vlasti i medija. Tu nema ni traga toleranciji koju IDS toliko zagovara, a da ne govorim koliko smo daleko od kulture promišljanja i demokracije. Takvu, zatrovanu atmosferu, IDS njeguje već godinama, ali, evo, i sami ste primijetili, došlo je na naplatu, ljudi se bude. Vodnjan i Buzet, pa i Pula, rekli su svoje konačno ne i lošem upravljanju i klijentelizmu i aferama i nemaru, a to vam je kao domino-efekt, i u drugim sredinama će vidjeti da se može i mora bolje, pa će slijediti taj primjer promjene. Polovina Istre, kako kažete, već je budna, a ova druga će se, nadam se, probuditi. No nije to ni tako jednostavno i svjestan sam da ne ide preko noći. IDS je godinama tkao klijentelističku mrežu i normalno je da ljudi strahuju za svoju egzistenciju. Vraćanje Ivana Jakovčića, opterećenog aferama, pogotovo njegovo šurovanje s Končarom dok je Uljanik kopnio, zbog čega ga je Miletić i udaljio, ali i lošim projektima poput Kaštijuna, golfa na Muzilu i Brijuni Rivijere, u politiku, na županijsku listu, pokazuje da će IDS nastaviti istim putem kao i do sada. Ipak, vjerujem da će ljudi u nedjelju smoći hrabrost glasati za drugačije opcije, nove, svježe, one koje će Istru osloboditi tih okova i svima pružati jednake šanse. Pritom ne mislim samo na moj program koji je, ma što govorili iz suparničkog tabora, konkretan – od izgradnje doma za umirovljenike, uvođenje participacije građana putem lokalnih referenduma, izgradnje skloništa za napuštene životinje, uvođenje jednosmjenske nastave u svim školama u Istri, racionalizacije županijske ustanove, uvođenja u potpunosti transparentnog proračuna, ukidanja golfa na Muzilu, rješavanja problema gospodarenja otpadom, do hvatanja ukoštac sa ŽCGO-om Kaštijun. Slušao sam građane i građanke i zato tu nema praznih obećanja. Sve što je navedeno u mom programu, ostvarivo je. Prolazi vrijeme one čuvene »bolje nek’ nas kradu naši«. Nitko ne smije krasti. Nitko ne smije lagati, niti obećavati nemoguće. Protiv toga sam se borio ranije, a borit ću se i nakon ovih izbora, kako god završili. Vjerujem u pobjedu, no izostane li, iz ove ću političke utakmice izaći čista obraza i mirne duše, s ništa manjom voljom za borbu u pravedniju, zeleniju i socijaldemokratičniju Istru. |
Šok u Buzetu
Posvetimo li se izborima unutar jedinica lokalne samouprave, ono što bi IDS, mada ni u kom slučaju ne bi bilo pametno da si to dopusti, moglo i dalje držati na valu samodopadnosti je činjenica da je u najvećim istarskim gradovima »pomeo« konkurenciju u prvom krugu: Poreč, Rovinj i Labin silovito su podržali kandidate IDS-a, dok se u Novigradu, jednom od hrvatskih gradova s najvišim osobnim i društvenim standardom, IDS-ovom kandidatu nije suprotstavio – baš nitko.
IDS – 20
|
Damir Kajin / Foto ARHIVA NL
Šok je zato nastao u Buzetu. Najavljivala ga je već i parcijalna analiza izlaznosti, kao i njezin završni skor: 58,26 posto. Senzacija koja je u nevjerici ostavila ne samo Buzet i istarsku javnost, nego je itekako primijećena na svehrvatskom prostoru, pobjednički je povratak na političku scenu Damira Kajina. Vrhunac političke slave doživljavao je u prvom desetljeću aktualnog tisućljeća da bi, doslovno razjedan procesima unutar IDS-a koji su bili u suprotnosti s njegovim, prvenstveno socijalnim svjetonazorima krajem 2012. godine napustio nekad omiljenu mu političku priču. Uslijedile su naravno difamacije, marginalizacije, ridikulizacije, guralo ga se u bezbrojne sudske procese, no njegova strast za politikom je – neuništiva. Pokušavao je na raznim izborima i u raznim kombinacijama, zadnji put lani na parlamentarnim izborima, ali uvijek – uzalud. Kad je pak političku arenu naprasno, »ničim izazvan« napustio iz za sada nepoznatih razloga, Siniša Žulić, iznimno potentni političar, gradonačelnik Buzeta u dva mandata, nasljednik Valtera Flega, pa tako, kako su mnogi predviđali, i na poziciji župana, Kajin je ugledao svoju šansu. Ali, kako se moglo vidjeti i iz njegovih predizbornih planova, ne baš uvjeren da kao član SDP-a može postati gradonačelnikom Buzeta. Svoje je zrelo razdoblje djelovanja na političkoj sceni vidio kao »konstruktivnu oporbu«. Kad ono – šok! Službeni DIP-ovi rezultati pokazali su ga kao relativnog pobjednika prvoga kruga! I to nije sve, na drugom mjestu u borbi za drugi krug nije bila favorizirana Ana Pernić, inače Žulićeva zamjenica koja je trebala izbore provesti maksimalno elegantno, bez većih stresova, već nezavisna lista Deana Prodana koji je sa svojim timom u vode politike ušao doslovno prije nekoliko mjeseci, i to tako da su stasali kao FB grupa!
NO IDS – 21
|
– Jesam, kako ne bih bio zadovoljan, no nema mjesta baš nikakvoj euforiji. Ponajprije, žao mi je zbog plasmana Ane Pernić jer to ne pokazuje njezinu sposobnost ili nesposobnost, nego tužnu činjenicu da Buzet, Istra, pa tako ni Hrvatska, nisu spremni za žene na vodećim pozicijama. Njezinom neuspjehu kumovalo je dugogodišnje devijantno ponašanje IDS-a, ali i ta, na neki način baš – civilizacijska sramota svih nas. Vratimo li se meni, naravno da sam prezadovoljan da su ljudi prepoznali ono što govorim najmanje jedno desetljeće: IDS je izdao sve izvorne principe i pretvorio se u nepotističku hobotnicu koja uništava Istru. Sila, strah, veze, kontrola medija i time izazvano ekonomsko propadanje današnja su karakteristika IDS-a. Ono što pak najavljujem, postanem li dakako gradonačelnikom, nije nikakvo slavodobitničko osvećivanje, nego apsolutno rad na objedinjavanju, na stvaranju zajedništva kako bismo vratili Buzet na mjesto koje mu i pripada, koje je nekad zauzimao kao jedna od najbogatijih jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj. Ne svađanje većine i oporbe, suprotno – zajednički rad za opće dobro moja je najvažnija poruka zadržim li vodeću poiziciju i nakon drugog kruga izbora, poručuje je Kajin.
Za razliku od Buzeta koji je velikom izlaznošću odlučio promijeniti političke tokove, Umag je imao svega 34 posto. Golema disproporcija u svega nekoliko desetaka kilometara. Možda i ne čudi jer Vili Bassanese je SDP na vlast u Umagu doveo još prije četiri godine. Iznimno je uspješan, i u nedjelju je pokazao superiornost: 2911 glasova i 65,53 posto ispred IDS-ove kandidatkinje Sunite Prodan Benolić koja je privukla samo 821 stanovnika Umaga.
Tektonske promjene dakle. No, koliko god nezavisni kandidati, što će sasvim sigurno i idućih godina biti smjer organizacije politike, posebno u manjim mjestima, osvajali najbolje pozicije, nemalo čudi što je u dva istarska grada u kojima neće biti na vlasti IDS čelne pozicije osvojio – SDP?! Riječ je o drugoj po snazi hrvatskoj stranci koja prolazi veliku krizu. Katastrofalni rezultati u dva najveća hrvatska grada, Zagrebu (5. mjesto i 7,82 posto) te Splitu (4. mjesto i 7,44 posto) kao da se ne odražavaju na Istru. SDP se na Poluotoku pokazuje kao stranka koja demokraciju vraća u željeni smjer. Ono što je također simptomatično, nekima i “sumnjivo”, SDP i IDS su u nacionalim procesima i izborima – najbliži partneri. Može li naprosto željenu evoluciju istraske politike povesti – SDP? Možda i ne, ali zato je tu – Možemo!
“Virus nove demokratizacije” događa se u Pazinu, a najveći krivac za taj evolutivni proces je – Suzana Jašić. Pazinjanka koja je nakon odlaska na studij u Zagreb ostvarila zanimljivu javnu, političku ali nadasve društvenu karjeru, pa tako i kao čelnica Gonga. Povratkom u Pazin krenula je strpljivo u izgradnju – nove politike. Danas je stigla do golemih 35 posto, a sudeći po revolucionarnom zamahu koji vlada u možda i najzanimljivijem gradu Istre, ne bi čudilo da postane – gradonačelnicom. Pazin je naime u kulturnom, ekonomskom pa i demokratskom smislu najbliži pojmu izvorne, istinske Istre. Nije “zaluđen” materijalnom komponentom koja dominira na zapdnoj obali Istre, ali ne ni siromašan. Istinsko povijesno žarište kulture Istre i samog njezinog identiteta, Pazin je jako, jako indikativan za ono što može uslijediti. A uslijedit će to da Suzanu Jašić, elokventnu, direktnu i beskrajno samouvjerenu čelnicu pazinskog Možemo! jako teško itko i išta može zaustaviti na putu osvajanja Istre mislima “nove ljevice”. Pa i da ne dobije izbore 30. svibnja, nakon 35 posto od 16. svibnja jasno da će na izborima 2025. godine Možemo! biti jako, jako utjecajnom strankom u mnogim istarskim gradovima i općinama. Čak da IDS, u što trenutno ne vjeruje baš previše ljudi, najozbiljnije shvati pouke poraza, Možemo! s enrgijom koju posjeduje Jašić sigurno ide u crtanje nove političke karte Istre.
Ali što god bilo i kako god se politički rulet okretao, jedna je istina apsolutna i vječna: ni jednom jedinom Istrijanu nije drago što se IDS doveo u nikad teže stanje. Za većinu Istrijana to naprosto nije stranka, nije samo politička partija, takmac u izbornoj areni. Ne, IDS je i danas kad je silno erodirao, čista emocija. Povijesna točka preokreta. Trenutak oslobađanja, emancipacije Istre. Ljudi koji su ga stvorili, na žalost većina više nije među živima, pokrenuli su lavinu samopouzdanja iz koje je nastalo fenomenalno brendiranje Istre. U velikoj mjeri zahvaljujući IDS-ovskoj ustrajnosti, danas Istra ide u red prepoznatljivijih točki Mediterana s kvalitetom života koji nadilazi standard velike većine ne samo hrvatskih, nego i regija jugoistočne Europe, pa čak i Italije “ispod Rima”. I baš zbog svega što se doseglo zahvaljujući emancipaciji koju je poveo IDS, većini Istrijana ni najmanje nije drago što je fantastični mladić u zelim godinama zapeo u konope modernog totalitarizma, sustava što samo ostavlja utisak – slobodnog, liberalnog društva. Započeo je kao pokret što s velikom ratobornošću odbacuje svaki politički pritisak, bio je naprosto simbol – slobode. Danas? Tek negativ velikih ideja.
Njegovi još uvijek aktivni prvoborci kao i oporbeni političari prije izbora tvdili su – to više nije onaj slobodarski, potentni, inventivni IDS. Kako se čini, izborni rezultati takva su razmišljanja potvrdili. Kontrola, difamacija, podmetanja – karakteristike su totalitarnih partija. IDS je bio zamišljen kao potpuna suprotnost totalitarizmu. Sada, nakon puta dugog tri desetljeća? Bilo bi uistinu jako, jako dobro da se poruke shvate na jedini mogući način. IDS je preveliki povijesni kapital, značajni monument Istre da bi ga se nastavilo – devastirati.
Prihvati li da nije jedan i jedini, što ga je očigledno i dovelo do ovako velike krize, nego tek dio sve dinamičnije hrvatske političke arene, što – kako je već danas vidljivo u Pazinu – sve više i Istra prihvaća, stići će do nove – točke preokreta. I kvalitetne budućnosti. Jer, ipak, nema tog Istrijana koji ne voli IDS i njegovu povijesnu ulogu u demokratizaciji Poluotoka. Pitanje je samo jedno: ima li ikog u IDS-u tko danas može dovoljno jako lupiti – šakom o stol?
Irena Hrstić (HDZ) / Foto SREĆKO NIKETIĆ/PIXSELL
