Foto: Sergej DRECHSLER
Kako sam i sama bila zaposlenica Jadrolinije, znala sam da se uređuje hol i da će ondje biti izložena stolica na kojoj je papa Ivan Pavao II. sjedio dolazeći našim brodom u Rijeku. I tako sam došla na ideju da se u holu napravi i spomen-obilježje za sve poginule i nestale pomorce, ističe Marica Njegovan
Blagdan Svetog Nikole za pomorce je oduvijek poseban. Vrijeme je to u godini kada se pomorci i svi ostali vezani uz more, prisjete poginulih na moru, ali i zažele mirno more onima koji njime plove i koji će njime tek zaploviti. Sve je manje onih koji se sjećaju ili znaju za nesretne sudbine posada brodova Srbin, Igrane, Petar Zoranić, Šabac, Tisa, August Cesarec, Makedonija i Dunav, a na kojima su plovili i nastradali pomorci iz našeg kraja.
Isto tako, imena pomoraca broda Ljubljana, koji je 1945. u odlasku iz Bakra naišao na dvije mine i eksplodirao, su nepoznanica. Prema pričama starijih, nakon toga je Bakar izgledao kao velika bolnica u kojoj su se spašavali preživjeli pomorci. Pomorstvo je danas nešto drugačije, no i dalje kruh sa sedam kora što najbolje dokazuje sudbina broda Bourbon Rhode.
Za sve pomorce
Na riječkom području obilježavanje dana zaštitnika pomoraca također je dio pomorske baštine koji se njeguje godinama. O tome na koji način se obilježava blagdan svetog Nikole razgovarali smo s Maricom Njegovan, predsjednicom Kluba umirovljenika Jadrolinije i članicom Odbora Apostolata mora koji s partnerima organizira obilježavanje ovog blagdana na području Riječke nadbiskupije i Primorsko-goranske županije.
Tragom toga je fra Stanko Dodig iz riječke Kapucinske crkve u suradnji s ljudima iz pomorskih krugova PGŽ-a pokrenuo inicijativu svečanog obilježavanja ovog dana. Inicijativa je upućena i prema državi pa je tako hrvatska Vlada već 1991. donijela odluku po kojoj 6. prosinca postaje i službeni Dan pomoraca.
Danas se on obilježava kao Dan pomorstva i unutarnje plovidbe, ne samo na području PGŽ-a već i cijele Hrvatske. Nekad je procesija bila masovnija jer je na našem području bilo više brodara, kao što su Jugolinija, odnosno Croatia line i Lošinjska plovidba, a danas je ostala samo Jadrolinija. Ugašene su i mnoge špedicijske tvrtke i agencije.
Sama procesija održava se uvijek 5. prosinca, dakle, dan uoči samog blagdana, i oduvijek kreće ispred upravne zgrade riječke luke. A Odbor se za ovaj dan odlučio kako bi sudionici procesije imali priliku sudjelovati i na misama koje se u svim župama u pravilu održavaju na sam blagdan Svetog Nikole.
Okupljanje u holu Jadrolinije
Samo okupljanje započinje zvucima Gradske glazbe Trsat, a procesija će ove godine iznimno krenuti u točno 18 i 30 sati. Na njenom je čelu križ iza koje se vije zastava sv. Nikole, a koja se inače nalazi pohranjena u Kapucinskoj crkvi. Ova je crkva posebno bliska pomorcima upravo i iz razloga što se nalazi – najbliže moru i riječkoj luci te je oduvijek bila “pomoračka crkva”. Iza zastave sv. Nikole idu zastave brodara, pomorskih učilišta, Pomorske policije, Lučke kapetanije, pomorskih agencija i ostalih institucija s područja PGŽ-a.
Za njima u procesiji slijede svećenici; povjerenik mora vlč. Luka Lučić te svećenik koji će predvoditi svečanu misu, a to će ove godine biti fra Zlatko Šafarić, nacionalni ravnatelj Apostolata mora za Hrvatsku. Tu su potom članovi trsatske Gradske glazbe, pomorci u uniformama, ribari i svi ostali koji imaju odore pomoraca. Iza njih kreću uzvanici i ostali građani.
Tradicija se, doznajemo, s vremenom malo promijenila. Naime, u početku je procesija išla dužom rutom, a danas je trasa ipak nešto kraća. U početku njena održavanja se tako Rivom išlo do zgrade Croatia Linea, potom se skretalo u Adamićevu i krenulo prema Žabici. Danas je ruta nešto kraća, ide se
Zadarskom ulicom prema Jadranskom trgu i skreće prema Žabici odnosno Kapucinskoj crkvi. Glazba ostaje vani, a ostali ulaze u crkvu gdje se održava svečana misa.
Idućeg dana, dakle na sam Dan pomoraca 6. prosinca, obilježavanje blagdana zaštitnika pomoraca počinje okupljanjem u holu zgrade Jadrolinije. Ondje je, naime, 2004. uređeno spomen obilježje poginulim pomorcima.
Pomorska komemoracija
– Kako sam i sama bila zaposlenica Jadrolinije, znala sam da se uređuje hol i da će ondje biti izložena stolica na kojoj je Papa Ivan Pavao II sjedio dolazeći našim brodom u Rijeku. I tako sam došla na ideju da se u holu također napravi spomen obilježje za sve poginule i nestale pomorce. Kako sam ustvari došla na ideju? Na to me potakla sudbina članova posade broda Perast koja je nastradala u luci Slano gdje su obitelji stradalih napravili spomenik na mjestu pogibije. Osim toga, šetajući našim gradom možete na željezničkom kolodvoru, kraj lokomotive, vidjeti spomen ploču s imenima ljudi poginulih na željeznici. S obzirom da svi poginuli pomorci i radnici Jadrolinije u Domovinskom ratu nisu nastradali na jednom mjestu željela sam da se napravi jedno mjesto gdje će se moći odati počast svima, a upravna zgrada bila je najbolje rješenje.
Jadrolinija je to prihvatila i već petnaest godina ovo spomen obilježje je u zgradi i svake godine održavamo kratku molitvu, palimo svijeću i polažemo cvijeće na sam blagdan sv. Nikole. Nakon toga se ide na spuštanje vijenca u more, rekla je naša sugovornica. Dakle, nakon prisjećanja na poginule kod spomen obilježja u Jadroliniji, oko 10 sati, pak, slijedi spuštanje vijenca u more za sve stradale i nestale na moru. Brod Lučke kapetanije s predstavnicima Županije, Grada, brodara i institucija vezanih uz more isplovljava iz riječke luke i obavlja se sam čin spuštanja vijenca.
Tragedija na Božić
Povijest kaže, na Badnjak 1959. godine drveni brod Igrane koji je vozio 650 tona pirita, olovne rude u kuglicama, krenuo je iz Bakra. Krenuli su prema Veneciji, međutim, žureći da isplove, nisu napravili sve potrebne pripreme koje su morali. Kada su zaplovili Kvarnerom i krenuli prema Velim vratima, dočekalo ih je jugo. Došlo je do pomicanja tereta i oni su se prevrnuli. Pomorci koji su plivali prema kopnu plivali su prema takozvanoj vojnoj plaži, današnjoj plaži za pse u Kostreni.
Neki su uspjeli doći do obale, no valovi na stijenama su ih dodatno ranjavali. Remorker iz riječke luke je prekasno krenuo da bi se ljudi mogli spasiti, međutim mještani Kostrene, kada su vidjeli do kakve je tragedije došlo, krenuli su u pomoć i to doslovno plivajući. Danas više nema ni jednog od spasitelja, a posljednji koji je sudjelovao u spašavanju je bio Kostrenjan Drago Legac. Od pomoraca je u tragediji nastradalo njih sedmero, dok ih je šest spašeno. Kostrenjani i dan danas svake godine na taj dan polažu vijenac i prisjećaju se svojih pomoraca koji su poginuli kako u ovoj tragediji, kako na brodu Dunav, tako i na Šapcu, kao i na drugim brodovima širom svijeta na kojima su plovili njihovi sumještani.
A zašto su uopće Igrane isplovile na Badnjak? Da bi mogli na brodu kad stignu u međunarodne vode dočekati Božić. Dio posade, nažalost, nikad ga nije dočekao… Ova, kao i stotine drugih pomoračkih sudbina, doista su dobar razlog da se spomen na njih dostojno obilježi na dan njihova sveca zaštitnika.
– Tako smo prije dvadesetak godina počeli kopati po povijesti i tražiti sudbine brodova i pomoraca. Najprije smo Danilo Prestint i ja pronašli brodove koji su imali havarije, a nakon toga nam se pridružio i publicist Gradimir Radivojević te smo pronašli dio imena pomoraca. Nažalost, vrijeme radi svoje i malo je pisanih podataka o tome, zaključila je Njegovan.
Odbor Apostolata mora postoji u svim pomorskim državama, a njegov rad je vezan uz pomorstvo. Naime, ideja je da pomorci dolaskom u luku mogu održati svoju vjersku nakanu, ali isto tako skrbi o pomorcima, osigurava im čak i pomoć u slučaju potrebe. Ova organizacija, inače, nagodinu slavi punih sto godina postojanja.