RIJEKA Preminuo je Dušan Ćuška. S riječkog starog dobrog rukometnog hrasta otpao je tako još jedan list koji je desetljećima krasio njegove grane. Ćuška, rođen 3. rujna 1956. godine, od dječjih vežičkih dana iskazivao je velik talent za igre s loptom i za rukomet i za nogomet.

Dušan Ćuška

Ostaju u pamćenju oni davni dani kasnih šezdesetih s travnjaka na Krimeji, kada je taj daroviti nogometaš pionira Orijenta kod trenera Romana Korlevića itekako bio nagovaran za nastupanje za rukometnu ekipu Vežice, na što se na koncu i odlučio. Promijenio je kurs i iz nogometnih je uplovio u rukometne vode, započevši karijeru koja ostaje upamćena u bogatoj povijesti riječkog rukometa. Vrlo brzo ga je angažirao Kvarner, još 1972. godine, gdje je igrao na mjestu kružnog igrača uz legendarna Karlovčanina Juricu Lakića.

Kvarner, godinama perjanica riječkog rukometa, ispao je iz Prve jugoslavenske lige, a onda je ostvario povratak u elitu 1975. godine pod vodstvom slavnog trenera Ivana Dunde Munitića; uspjelo je to Sošiću, Komuckom, Drobini, Hibšeru, Turkalju, Čavloviću, Milardoviću, Vukoju, Rimaniću, Juričiću, Lakiću i Sirotiću. No, zbog reorganizacije natjecanja Ćuška i suiograči, koje je prvo vodio Jurica Lakić, a onda naš dugogodišnji kolega Božo Peter, ispali su iz Prve lige jer su ispadala tri kluba, a popularni su Morski Konjici bili baš treći otraga.

Ćuška, za tolike prijatelje samo Ćule, dobroćudni nasmiješeni čovjek velika srca i isto tako velika rukometnog znanja, ostao je u istom dresu, praktički je kao igrač, a potom u raznim funkcijama, izuzev kratke epizode u Trsatu, cijeli život ostao u Kvarneru. Igrao je u toj pomlađenoj, ali i vrlo kvalitetnoj ekipi Kvarnerovaca uz Sirotića, Lipovića, Kosa, Miletu, Zupičića, Pezelja, Komuckog, Kosanovića, Čubelića, Štokana, Čopića, Žiljaka, Pribanića, sve pod Peterovim vodstvom. Po okončanju dugogodišnje karijere, u klubu je trenirao mlade, a devedesetih je postao i tajnik kluba.

Posebna su priča veterani Kvarnera, koji su godinama uspješno nastupali na raznim turnirima u Hrvatskoj i izvan nje čemu su svjedočili brojni, među inima velik zaljubljenik u sport i enigmatiku te njihov velik prijatelj, naš kolega Pero Galogaža. U svemu je do zadnjega bio itekako aktivan pokojni Duško Ćuška, sve dok ga nije snašla opaka bolest koja ga je na koncu i shrvala. Primjerice, još u siječnju ove godine 38 veterana Kvarnera pokazalo je osjećaj za druge humanitarnom akcijom koju je potaknuo Marko Kosanović, od koje je 11.300 kuna uplaćeno na račun RK Petrinja, s kojom Kvarnerovci godinama imaju prisne odnose, začetnik je nekadašnji vratar Kvarnera Željko Nenadić.

Pokojni Nenadić bio je riječki student, postao je gradonačelnik Petrinje, zamjenik župana Sisačko-moslavačke županije i saborski zastupnik, bio je predsjednik kluba. Petrincima su pomogli Darko Franović, Vladimir Mozetič, Igor Posarić, Borut Meštrović, Leonardo Matković, Andrej Zec, Adi Kamberović, Alfred Franković, Silvio Superina, Janko Mavrović, Eduard Hibšer, Bojan Pezelj, Ivan Dubić, Milan Kosanović, Sven Bandera, Nikola Kosanović, Edi Lipović, Marin Vukelić, Mario Zupičić, Branko Milošević, Duško Milošević, Marko Kosanović, Drago Žiljak, Mario Adamik, Branko Crnković, Stipe Crnković, Perica Pribanić, jasno i Dušan Ćuška, kao i Damir Stanić, Jurica Vukić, Ivica Pezelj, Vladimir Ćubelić, Ljubenko Dubić, Miro Kojčin, Miodrag Mamula, Marijan Glavan, Vlado Lipović i Radan Starčević.

Vrijeme čini svoje, nekada bogati riječki rukometni život je sve siromašniji, nekadašnji slavni Kvarner se odavno ugasio, sada je nažalost preminulo i jedno njegovo slavno ime, Dušan Ćuška.