Tragičan događaj u Novoj Gradiški potresao je cijelu Hrvatsku. Kada ovako tragično završi netko tko ima samo dvije godine, čovjek se zaista zapita kakvi to ljudi postoje na ovom svijetu da mogu umlatiti tako malo dijete. Naravno da se sada postavljaju dva pitanja. Zbog čega se to dogodilo i što napraviti da se ovakve stvari više ne događaju. Odgovor na prvo pitanje dat će stručni nadzor čiji bi prvi rezultati trebali biti objavljeni krajem ovog tjedna. Tada će se znati je li djelatnica nadležnog Centra za socijalni rad napravila kakav grubi propust koji je izravno doveo do tragedije. Prvi čovjek tog centra već je smijenjen s dužnosti i postavljena je njegova zamjenica. Za očekivati je da će istraga biti učinkovita i da ćemo vrlo brzo znati je li bilo propusta u vođenju ovog slučaja.

Odgovor na drugo pitanje, kako prevenirati ovakve tragedije, istovremeno je i jednostavan i kompliciran. Postoji struka koja može bez prevelikih problema napraviti nacrt kako bi sustav trebao izgledati. Vlada je jučer promptno reagirala i najavila zakonske izmjene. Bit će tako promijenjen Kazneni zakon na način da se službena osoba ubuduće može kazniti za nečinjenje koje je dovelo do tragičnih posljedica. Osim toga, mijenjat će se Zakon o udomiteljstvu, uvodi se očevidnik obiteljskog nasilja, a napravit će se i revizija svih odluka o udomljavanju. Sigurno je da će sve ove mjere biti vrlo brzo provedene.

Ali to će biti jednostavniji dio posla. Onaj puno kompliciraniji bit će kako stvarno promijeniti stanje na terenu. Najveći teret provođenja ovih mjera bit će na djelatnicima centara za socijalni rad. Po svim pokazateljima njih je u ovom trenutku daleko premalo. Atmosfera linča, kojoj su kako vidimo pridonijele i neke viđenije aktivistice protiv obiteljskog nasilja, sigurno neće pridonijeti tome da se netko počne baviti ovom profesijom. Naravno, kao i u svemu u ovoj zemlji, nemoguće je da i ovdje nema nepotizma. Sigurno se, posebno u područjima gdje je državna služba praktički jedini oblik zapošljavanja, događa da se u nekim centrima za socijalni rad zapošljavalo ljude po političkim i obiteljskim linijama. Tako je to u Hrvatskoj svugdje kada je u pitanju državni posao. Međutim, prijetnje i atmosfera linča koji su zapljusnuli novogradiški Centar za socijalni rad, samo su još jedan pokazatelj u kakvom je stanju ovo društvo. Pa nitko ne ide studirati socijalni rad kako bi se uhljebio na sigurnu plaću i onda 40 godina ne radio ništa. Nezadovoljavajućoj razini djelovanja centara za socijalni rad sigurno je pridonio i kaos koji je često obilježje državnih institucija.

Naravno, problem su i financijska sredstva. Kao i u svim drugim segmentima državne potrošnje, i socijalni je rad pod konstantnim pritiskom štednje i onoga što zagovornici gospodarskog liberalizma vole nazivati racionalizacijom. A riječ je o tome da se kroz medije provodi stalna kampanja o tome da država previše troši. Veliko je pitanje odakle će, usprkos dobrim namjerama koje definitivno postoje, država naći novac da financira poboljšanje uvjeta rada za socijalne službe. Pa svima je jasno da nakon što se konačno riješimo korone, ako se to uopće dogodi u nekom barem srednjoročnom razdoblju, slijedi razdoblje brutalne proračunske štednje. Deficit i državni dug u svim su zemljama odletjeli u nebo. Kako bi se te brojke pokrpale, a države vratile novac financijašima od kojih su ih posudile, slijedit će veliko smanjenje proračunske potrošnje. Socijalni rad će biti jedna od stvari koja će biti prva na udaru. Ne samo u Hrvatskoj, nego i u EU-u.
Da bi se potpuno eliminiralo bilo kakvu mogućnost obiteljskog nasilja, trebalo bi zaposliti valjda nekoliko stotina tisuća socijalnih radnika. Koji bi onda obilazili obitelji na dnevnoj razini ne bi li otkrili kakvu naznaku da bi netko od ukućana mogao posegnuti za nasiljem. Bez obzira što je psihologija uznapredovala, ljudska je psiha i dalje duboka tajna. Kako će netko u nekom slučaju reagirati, teško je predvidjeti. Čak i u slučaju da je ta osoba pod nekom razinom nadzora centara za socijalni rad. Ali u svakom slučaju, najavljene mjere pridonijet će poboljšavanju funkcioniranja sustava. Da se više nikada ne dogode tragedije koje su se mogle spriječiti.