U jednom trenutku činilo se da će Zlatko Komadina do novog mandata za župana doći lakše nego što je Croatia 1990-ih dolazila do naslova prvaka Hrvatske.

Kandidati za gradonačelnika množili su se kao gljive poslije kiše, svako toliko morali smo pisati novu verziju teksta za portal Novog lista i dodavati imena na anketu.

U isto vrijeme, izbori za regionalnu samoupravu, odnosno župana i Županijsku skupštinu, kao da nisu ni postojali.

SDP je istaknuo još jednom Komadinu koji očito ima neiscrpnu energiju kada je pristao na borbu za još jedan mandat (ovo je mala ironija), a s druge strane na crti nikoga.

Znalo se da HDZ mora ući u političku utakmicu, ali se mjesecima odugovlačilo s kandidatom.

Nakon puno spekulacija u vezi s kandidatom, spominjao se i Oleg Butković, kao Komadinina protukandidata Jadranski trg je izabrao Garija Cappellija.

Komadina je nastavio s oprobanim receptom, a to je široka koalicija koja ga podržava.

Među strankama koje su odlučile pomoći našao mu se i PGS kojemu na županijskoj razini nije zasmetala koalicija sa SDP-om i ova regionalna stranka nije imala potrebu testirati svoju snagu na županijskoj razini, a što su naveli kao jedan od razloga za rastavu braka sa SDP-om na gradskoj razini.

No, to je problem PGS-a, a ne Zlatka Komadine. I Bura, odnosno Hrvoje Burić, pronašao je čovjeka koji će se upustiti u izbornu utrku za župana, a riječ je o Josipu Netretiću.

No, ma koliko Burić, ili Netretić, u kampanji zauzimali čvrst gard protiv Komadine, ipak je taj gard prilično slab budući da je poznato da je Burić četiri godine podržavao županijsku vlast i Komadinu.

Onda je i Nezavsina lista Davora Štimca istupila s kandidatkinjom za županicu Ivom Rinčić. To bi trebala biti već ozbiljnija politička platforma, budući da je zamišljeno okupljanje nezavisnih lista i zajednički izlazak na izbore na županijskoj razini.

Cijeli projekt nije loše zamišljen, ali je posrnuo već na prvom koraku. Predstavljanje kandidature ambiciozno je zamišljeno, ali cijelu tu priču zasjenio je nedolazak opatijske dogradonačelnice Vere Aničić na Molo longo, iako je njezin dolazak bio najavljen.

Objašnjenje koje je dala kandidatkinja za županicu Rinčić bilo je sve samo ne zadovoljavajuće. Dakle, već na prvom koraku posrtanje.

U pozadini političkog preslagivanja jedina opasnost za kampanju Zlatka Komadine i uspjeh na lokalnim izborima bio je fajt sa zamjenikom Markom Borasom Mandićem koji mjesecima žestoko upozorava na odgovornost župana kada je riječ o pogoršanju epidemiološke situacije u Primorsko-goranskoj županiji.

Boras Mandić kao krivca eksplicitno navodi čovjeka s kojim je surađivao osam godina i optužuje ga da je infiltrirao politiku u rad Županijskog stožera civilne zaštite.

Te su optužbe krenule nakon što je Boras Mandić naprasno smijenjen kao prvi čovjek toga tijela, a što on nikada nije prežalio, kao što ni javnost nikada nije saznala zbog čega se to dogodilo.

Uslijedio je i prvi istup Garija Cappellija, i to s Marišćine, projekta koji je jedan od najvećih krimena županijske vlasti.

Pale su teške riječi i optužbe, ali Komadina se od toga može lako braniti kao što je i napravio jer je činjenica da je negativna uloga države kada je riječ o centralnoj zoni za gospodarenje otpadom najveća, a na to se samo nadovezalo loše upravaljanje projektom, što je odgovornost osnivača tvrtke Ekoplus, među kojima Primorsko-goranska županija ima najveću suvlasnički udio.

Drugim riječima, Komadina je iskusan političar i on će već nekako prevladati kritike oko Marišćine i neutralizirati napade HDZ-a. Ono što mu sigurno zadaje brigu je politička strategija Borasa Mandića.

Ako Boras Mandić u potpunosti skine rukavice, a što za sada nije slučaj, izbori za župana mogli bi se i te kako zakomplicirati i moglo bi doći do drugog kruga, što bi bilo novo iskustvo za Komadinu.

Primjerice, Boras Mandić kaže da će biti župan projekata, a ne protokola. Pritom on i te kako dobro zna o čemu priča kao osmogodišnji suradnik Zlatka Komadine.

Pustimo na stranu je li to legitimno, budući da je kao zamjenik župana tijekom osam godina imao prostora da utječe na župana da se više bavi projektima, a manje protokolom, ali činjenica je da Boras Mandić puno zna i da može narušiti godinama građen županov imidž u javnosti.

No, opet, ako je netko osam godina bio nečija desna ruka, podrazumijeva se i da župan ima aduta u rukavu.

Zato će Boras Mandić ili riskirati pa žestoko napasti Komadinu, ili će se sterilizirati i samocenzurirati i na taj način ostati zapamćen kao statistička pogreška kada se objave izborni rezultati.