Piše Tihana Tomičić

Sutra je novi (izborni) dan

Tihana Tomičić

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

placeholder


Onoga trenutka kad su se jučer ujutro u Vladi Milan Bandić i predstavnici Ministarstva graditeljstva dogovorili da Zakon o obnovi Zagreba od potresa neće biti izglasan odmah sada u Saboru, nego da će se provesti »puna javna rasprava« od najmanje 30 dana kako bi i šira javnost mogla reći svoje o obnovi glavnoga grada, postalo je jasno da u srpnju sigurno idemo na nove izbore.


Andrej Plenković ima većinu za izglasavanje raspuštanja Sabora početkom idućeg tjedna, Bandić mu neće raditi probleme, i vjerojatno će dobiti mogućnost na neki način sudjelovati i u budućoj vlasti ako HDZ sastavi većinu, te je šef HDZ-a dobio otvorene ruke da rapiše nove izbore.


A sve što je potom izgovorio, uoči jučerašnjeg užeg kolegija Vlade, bilo je samo »kontekstualiziranje« šire slike za nove izbore. Plenković često novinarima poručuje da ne gledaju usko njegove odgovore na pojedina pitanja, poučava ih da radije kontekstualiziraju stvari, a sve njegove izjave jučer, do zadnje riječi, služile su samo stvaranju konteksta za prihvaćanje činjenice da će HDZ raspisati izbore u srpnju – jer to njima odgovara.




Prvo je progovorio o tome da BDP po procjenama EBRD-a neće pasti 9 posto zbog korona-krize, nego »samo« sedam posto, a onda i da će rast BDP-a u 2021. godini biti veći nego se ranije projiciralo, ne šest nego sedam posto. Pritom premijer govori o smanjivanju pandemije na globalnoj razini, a ni to nije ništa drugo nego stvaranje »mekšeg« terena za bezbolno raspisivanje novih izbora.


Isto je i s glavnim ciljem njegove Vlade, kako kaže, a to je aktiviranje punog gospodarskog potencijala Hrvatske, posebno u turizmu. To je, pak, alibi za otvaranje granica i puštanje turista da bez ikakve karantene ili samoizolacije ulaze u zemlju i normalno borave u Hrvatskoj, gotovo kao da korone nikad nije ni bilo.


Jasno je da je gospodarstvo uvelike pogođeno krizom, i da je dilema vrlo jednostavna: ili ćemo nešto zaraditi, ili ćemo bankrotirati, no nepodnošljiva lakoća relativiziranja korona-krize postala je preko noći novi hit u istupima HDZ-ovih političara.


Sve je okrenuto stvaranju povoljnog konteksta za održavanje izbora, pa čak i neki neovisni ljudi, poput čelnika Vrhovnog suda Đure Sesse, sada govore kako ni za glasanje osoba u samoizolaciji nema nikakvog problema – dolazit će im članovi biračkih odbora kući, kao što su i inače dolazili starijim ili nepokretnim osobama Ako samoizolacije u srpnju još uopće bude, uz ovaj novi trend antikorona politike vodećih ljudi vladajuće stranke.


Tako je Plenković jučer na jedno od novinarskih pitanja doslovno odgovorio samo: »Sutra je novi dan«. Čini se da će do 12. srpnja, ili 19. srpnja, kad god izbori bili, i Plenković i svi njegovi HDZ-ovci na sva neugodna ili kompleksna pitanja govoriti samo jedno: sutra je novi dan. Nema više kalibriranja, samo masivno ukidanje mjera. Korona je mrtva, živjeli izbori!


Ne može se reći da Andrej Plenković pritom nije dobar komunikator i da neće uspjeti u toj novoj fazi odobrovoljavanja javnosti, no prije svega toga ipak ostaje riješiti još niz stvari. Prvo, moliti Boga i sve svece da se korona s turistima ne vrati sad, surfajući na novom valu.


Drugo, dokinuti Nacionalni stožer i vratiti sva postupanja u okvire resornih ministarstava zdravstva, unutarnjih poslova i drugih, jer dok Stožer postoji, postoji i korona. Treće, dobiti konkretne rezultate koji pokazuju da se proračun doista puni očekivanim tempom nakon otvaranja granica i kafića, te da potpuno popuštanje mjera ne donosi više štete nego koristi.


I na koncu, ničija izborna pobjeda nije unaprijed sigurna, pa tako ni Plenkovićeva. Puno je rizika u odluci da se na birališta ide već za dva mjeseca.


No, jedno obrazloženje doista stoji kao utemeljeno: ekonomske posljedice korona-krize toliko su velike da svakoj zemlji treba stabilna vlada s punim demokratskim legitimitetom da bi najesen mogla donositi nove, teže odluke o rezanjima plaća u javnom sektoru, o ukidanju dijela općina, o štednji svake moguće vrste.


Dokidanje mjera stoga svakoga dana ima sve više smisla ne samo kad je politika u pitanju, nego u prvom redu – ekonomija. Proračun se mora početi puniti.