Vesna Škare Ožbolt u subotu je predstavila svoju kandidaturu za gradonačelnicu Zagreba. U političkoj karijeri prekinutoj prije više od deset godina, ona se nije bavila lokalnim, komunalnim problemima, pa je pomalo neobično slušati je dok govori o tim temama.

– Da, možda jest neobično, ali sa svojim timom sam izradila rješenja za brojne probleme koje smo uočili u Zagrebu. Zato kada pobijedim na izborima neću snimati stanje, tražiti sto dana za upoznavanje i gubiti vrijeme, odmah krećemo raditi. Ionako je već puno vremena izgubljeno, posebno kad je riječ o obnovi nakon potresa, što me i motiviralo da se kandidiram za gradonačelnicu. Da sam na toj poziciji bila kad se taj potres u Zagrebu dogodio, potpuno bih drukčije vodila stvari. Gradsku skupštini bih, primjerice, sazvala već na dan potresa, kako bismo odlučili kako pomoći građanima. Ovako se gradska skupština sastala mjesec i pol dana poslije, a gradonačelnik luta i dan danas.

Svi zakasnili

Ta obnova ipak u većoj mjeri ovisi o državi nego o gradu.

– Ne nužno. Gradonačelnik je već mogao rješavati stvari i ne čekati državu. Kao gradonačelnica bih se odmah sastala s predstavnicima banaka i razgovarala s njima o davanju građanima, čije su nekretnine oštećene, takozvanih potresnih kredita uz kamate od jedan posto. Tako bi obnova vrlo brzo startala, a novac bi se bankama vratio kada stignu europska sredstva za ovu namjenu. Sada imate situaciju da je novac iz EU-a stigao prije nego je obnova krenula. Kuće bi danas, skoro godinu dana od potresa, već bile obnovljene. Ako budem izabrana za gradonačelnicu, kuće i stanovi bit će obnovljeni do kraja godine. Dosad se na tom planu praktično ništa nije napravilo i tu mislim na Grad, ne na državu.

Zagreb nije trofej ni ratni plijen da ga se iskorištava. Tih 20 godina Milana Bandića nije upravljanje nego iskorištavanje i zaostajanje – Vesna ŠKare Ožbolt / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Država nije zakazala?

– Država je sigurno presporo reagirala, ali ovdje Grad treba imati inicijativu, a, nažalost, na toj razini nema strategije obnove. Smatram da je potrebno formirati gradski zavod za obnovu od potresa, sa stručnjacima različitih profila, koji bi jasno odredili strategiju obnove. Treba ovu nesretnu stvarnost razdrmanu potresom pretvoriti u priliku za cjelovitu obnovu grada. Moj cilj je jednostavan i jasan, da Milan Bandić ode s vlasti. Poslije izbora razgovarat ću sa svima osim s Bandićem i njegovom strankom, moj je koalicijski potencijal velik. To što govorim da je država sporo reagirala, da se sa zakonom kasnilo, su činjenice.

Nisam siguran da bi se premijer Andrej Plenković složio da su to činjenice.

– Zakon u Saboru donesen je u listopadu, sedam mjeseci nakon potresa. U Italiji je takav zakon na snazi bio već 15 dana nakon potresa u L’Aquili. To su činjenice. Zašto se kasnilo to je drugo, pustilo se da koalicijski partner HNS pripremi zakon i to je ispalo jako, jako loše.

Koalicija s građanima

Govorite o širokom vlastitom potencijalu, znači klonit ćete se svjetonazorskih tema.

– Ja imam koaliciju s građanima. Svi kojima je stalo do ozbiljnih promjena, posla bez politikantstva, glasovat će za mene. Politička krvna zrnca neću nikome brojiti, to me apsolutno ne zanima. Nikad mi niti u primisli nije bilo da bih se kandidirala za gradonačelnicu Zagreba, ali nisam više mogla mirno promatrati sve što se događa posljednjih godina. Živim u centru grada i znam da je to postalo nepodnošljivo, jedva se diše. Unatoč tome, vlast koja je tu 20 godina želi ostati još četiri godine. Bio bi to užas, užas.

Ne zamaram se time tko će biti kandidati HDZ-a i SDP-a. Zagreb je puno veći od malih stranačkih interesa. U odnosu na velike probleme koje treba riješiti u Zagrebu, svi su stranački interesi mali – Vesna Škare Ožbolt / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Nije Bandić proglasio svoju diktaturu, građani su ga birali na slobodnim izborima.

– To je točno. Građani su ga birali, ali način njegovog vladanja u zadnjem mandatu je doslovce nepodnošljiv. Zagreb nije trofej ni ratni plijen da ga se iskorištava. Tih 20 godina Milana Bandića nije upravljanje nego iskorištavanje i zaostajanje, Zagreb nema prepoznatljiv projekt kao što je to bio Novi Zagreb ili Velesajam. Koja je bolnica izgrađena u Zagrebu u zadnjih 20 godina? Koliko vrtića nedostaje Zagrebu? Svake godine oko pet tisuća djece ostane bez mjesta u vrtićima. Što je s Dinamovim stadionom? Sve su to pitanja koja su već mogla dobiti svoju realizaciju, ali nažalost nisu.

Ali, Bandiću su i ovaj mandat dali građani, u trenucima kada je bio pod istragom za zlouporabu položaja, zbog čega je bio dva puta u pritvoru. Jednom većem dijelu Zagrepčana korupcija jednostavno ne smeta i s tim treba računati.

– Meni korupcija smeta. Smeta mi taj mentalitet poslova i kumova. Zagrebački simboli zadnjih 20 godina su simboli skandala – centar Cvjetni, Muzička akademija, fontane, Advent, posljednja je žičara. Zagreb je trenutno grad na štakama. Deset mjeseci nakon potresa, Donji grad je pod skelama, djeci trebaju kacige da idu u škole, Zagrepčani žive bez grijanja, u hladnim, napuknutim stanovima, izloženi divljanju cijena građevinskih radova. U centru grada možete naći parking u bilo koje doba dana i noći, Zagrepčani su se iselili iz centra, žive u iznajmljenim stanovima. Netko se bogati na nevolji Zagrepčana dok gradonačelnik nije u stanju staviti kvalitetan GUP za Sesvete na dnevni red. Zbog svega toga se kandidiram.

Pretpostavljam i zato što ste procijenili da ovaj put Bandić nije nepobjediv.

– Da, apsolutno. Nezadovoljstvo građana je ogromno, čini se da ih je potres razdrmao. Sada se drukčije shvaća kakve kvalitete treba imati gradonačelnik. Ja imam sve potrebne kvalifikacije za tu dužnost, vodila sam velike sustave, imam iskustva u poslijeratnoj obnovi i u kriznim situacijama, a politički sam tolerantna, što je nužno za suradnju s Gradskom skupštinom.

Vesna Škare Ožbolt / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Ključna je volja

Što je s ostalim stvarima koje u Zagrebu ne funkcioniraju dobro, a ne tiču se potresa?

– Gradska insfrastruktura je u očajnom stanju, zastarjela je. Neki zapadni dijelovi grada još nemaju vodu. To je slika glavnog grada Hrvatske u 21. stoljeću. Mora se barem približno izjednačiti kvalitetu života građana, neovisno o tome gdje žive, na periferiji ili u podsljemenskoj zoni.

Teško da će biti novca za drugo ako će, s razlogom, fokus biti na obnovi nekretnina oštećenih u potresu.

– Za neke probleme postoje vrlo jednostavna rješenja, ključna je volja. Gradski promet, recimo, spada u tu kategoriju. Uvest ćemo u život grada javne bicikle, Zagreb će biti slobodan za bicikliste. Postavit ćemo stanice za javne bicikle. Savom će voziti vodeni tramvaj, kakav imaju neki drugi gradovi koji žive na rijekama. To nisu značajna financijska izdvajanja, a na Savi ćemo dobiti novi sadržaj. Zatim, cijela podsljemenska zona gotovo da je neiskorištena, umjesto da se, po uzoru na neke europske i svjetske gradove, izgrade veliki javni vrtovi, čiji bi se proizvodi plasirali na tržište po cijeni primjerenoj potrebitima. To je put do samoodrživog grada. Ponavljam, neću trošiti vrijeme na snimanje stanja, prvog dana mandata krenut ću s realizacijom nekih projekata s jasnim rokovima. Pritom se zalažem za zakonsko ograničavanje broja mandata gradonačelnika na maksimalno dva. Ovo doživotno kraljevanje je besmisleno. Kolike su šanse da netko i nakon 20 godina provedenih na toj dužnosti može napraviti nešto novo? Takav je čovjek neizbježno umoran i bez ideja.

Ako građani žele da netko bude gradonačelnik dulje od osam godina, nema razloga to onemogućavati.

– I predsjednik Republike može imati samo dva mandata, zašto ne i gradonačelnik? Grad bi se puno brže razvijao kad bi češće dolazili novi ljudi s novom energijom. Sada je situacija takva da u Zagrebu nema projekta bez afere, od nekakvog javnog WC-a, pa nadalje.

Puno priče…

Dvije najjače stranke u državi, HDZ i SDP, još uvijek nisu pronašle kandidata za gradonačelnika kojim bi se suprotstavili Bandiću. Kako to tumačite?

– Iskreno, to me uopće ne zanima.

Moralo bi vas zanimati s kim ćete se sve natjecati na izborima.

– Mene to ne zanima. Vodit ću pozitivnu kampanju i predlagati rješenja, ne zamaram se time tko će biti kandidati HDZ-a i SDP-a. Ako će imati neke dobre ideje, mogu s njima surađivati, bili oni dio vlasti ili oporba. Uključiv je svatko tko će ponuditi nešto pozitivno za Zagreb. Dakle, koalirat ću sa Zagrepčanima, to mi je najvažniji savez. Idem samostalno na izbore. Suradnju sa strankama vidim kao suradnju na projektima, na zajedničkim ciljevima, ne kao suradnju s nazivima stranaka, podjelom na desne i lijeve. Zagreb je puno veći od malih stranačkih interesa. U odnosu na velike probleme koje treba riješiti u Zagrebu, svi su stranački interesi mali.

Može li se reći da je ovo vaš trajan povratak u politiku, neovisno o ishodu lokalnih izbora?

– Kad sam se povukla iz nacionalne politike, etablirala sam se na međunarodnom planu kao miritelj za krizna područja. S iskustvom iz reintegracije hrvatskog Podunavlja, dajem savjete na prostoru Mediterana, Ukrajine, Azerbejdžana… Na osnovu toga sam na listi UN-ovih posebnih izaslanika. Nisam se u potpunosti povukla iz politike. Odmak iz domaće politike pomogao mi je da malo drukčije promatram stvari, shvatila sam da u Hrvatskoj previše ima praznog hoda. Narod bi rekao, puno priče, a malo rezultata. Odnosi se to i na Zagreb, koji je od 156 gradova u kojima je mjerena kvaliteta života 130. po redu. Čovjeka osjeća stid zbog toga. Naravno da to povlači pitanje koga to građani biraju.

Fokusirana na grad

Kaže se da narod ima vlast kakvu zaslužuje.

– Ne bih se složila kada je u pitanju Zagreb.

U svakom slučaju, možemo li vas očekivati i na idućim izborima za Sabor, s pozicije gradonačelnice ili eventualno oporbene zastupnice u Gradskoj skupštini?

– Ne razmišljam o tome, fokusirana sam na grad. Jako sam se poistovjetila s tim.

Tomislav Tomašević je započeo pričom o Bandiću, a sada je u Saboru.

– Ja sam išla obratnim putem, prošla sam i Ured predsjednika i Vladu i Sabor. Tomašević mora skupiti još puno iskustva o funkcioniranju politike, države i grada.