Iako najčešće ističe tek element kulture u koji se u najširem smislu ubrajaju samo refleksije umjetničkog djelovanja, Rijeka ide u red jednog od najznačajnijih hrvatskih gradova i po pitanju – tehničke kulture.

No, kako je ona u najvećoj mjeri plod prošlih vremena, kako se njezine ishodišne priče nalaze u zastrašujuće devastiranim dijelovima grada, o njoj se najčešće – šuti, godinama okreće glavu od svog tehničkog nasljeđa.

Šteta jer priča je po tom pitanju – dijametralno suprotna, Rijeka bi se s njom itekako morala ponositi.

Sasvim sigurno najveći forte Rijeke je u tehničkom segmentu njezine kulture činjenica da je u njoj stvoren torpedo. Primjedbe kako se baš i ne bi trebalo ponositi s izumom oružja za masovno ubijanje apsolutno ne drži vodu.

Pa i set najznačajnijih nagrada na svijetu koje se dodjeljuju pod zajedničkim nazivnikom »Nobel«, ishodišno dolaze od kud i kamo ubojitijeg izuma. Sve je naprosto stvar percepcije. Ali, kako god tretirali torpedo, način na koji se prema njemu odnose Rijeka i Hrvatska je blago rečeno – sramotan.

Jedna od najimpresivnijih uzmorskih pozicija Rijeke, jedno od najintrigantnijih graditeljskih ostvarenja, ostavština na kojoj bi se posjetitelji iz čitavog svijeta mogao diviti tehničkoj baštini Rijeke nalazi u stanju koje je apsolutno nemoguće razumjeti.

Lansirna rampa, ispitna stanica za torpeda, smještena nedaleko lučice iza koje je nekad poslovala istoimena tvrtka Torpedo, toliko je nagrizena »zubom vremena« i potpunom nebrigom za graditeljsku i tehničku baštinu da je uistinu pitanje možda ne dana, ali svakako godine kad će čitava, sa svim svojim uspomenama, potonuti na dno mora.

I ne samo da je lansirna rampa potpuna nepoznanica posjetiteljima Rijeke, brojnim delegacijama koje joj dolaze u različite političko-gospodarske pa i turističke posjete, ona je isto to i golemoj većini stanovnika Rijeke, grada koji se, o da baš tako – srami svoje baštine.

Iako je takva konstatacija poprilično osuđujuća i brutalna, na žalost teško ju je opovrgnuti. I ne, nismo mi ti koji »otkrivaju toplu vodu« jer se na raznim instancama rasprava o tretmanu tehničke kulturne baštine Rijeke vodila višekratno i na mnogim mjestima.

Samo konstatiramo, periodički, nepromijenjeno stanje stvari. Koje će se, na žalost, uskoro promijeniti: lansirna rampa postat će zabava za ribe, rakove i školjke.

Promotori baštine

​Srećom, ima u Rijeci i onih koji se baštinom ponose, koji ju ističu u samim misijama rada svojih udruga. Jedna od njih je Oldtimer klub Rijeka. Udruga koja dominantno okuplja zaljubljenike u automobile i motocikle, u svom je poslanju usmjerena na katalogiziranje i vraćanje u život svih vozila.

Ove godine, u lipnju, Oldtimer klub Rijeka obilježava 25 godina djelovanja. Točnije, osnovan je prve godine nakon završetka Domovinskog rata, dva dana iza obilježavanja sv. Vida, zaštitnika Grada Rijeke,17. lipnja 1996.

Posebna je to udruga građana što djeluje u okviru Zajednice tehničke kulture Grada Rijeke, a cilj joj je promicanja tehničke kulture na području Primorsko-goranske županije. Dakako čine to putem svojih automobila, ali u stanju su pomoći u zbrinjavanju i svih drugih vozila.

Ono što ih karakterizira je silni ponos na bogatu industrijsku povijest Rijeke što baš i nije naglašenija osobina kako institucija, tako ni velikog broja građana Rijeke.

Riječka je industrija najprije bila pretjerano natisnuta na uskom obalnom pojasu, te kao takva izazivala čitav niz negativnih konotacija da bi u zadnjih dvadesetak godina propala neviđenom brzinom i intenzitetom.

Naprosto je nevjerojatno da nekad radnicima najnapučenija ulica, mjesto gdje se osim Torpeda primjerice nalazila i jedna od najstarijih rafinerija u Europi i najstarija na Mediteranu, danas nalaze samo ruševine i zabravljena, zalokotana vrata.

Ono što je jedina konstanta nekad, posebno u drugoj polovici prošlog stoljeća, i danas činjenica je da riječ je o istinski nevjerojatnoj ulici što naprosto mora dobiti apsolutno posebni tretman u okvirima Europske unije. Kad to već nije u stanju pribaviti od svog matičnog grada i države.

I upravo OTK Rijeka u svoju misiju upisuje i ponos i stalno spominjanje činjenice da je riječki izum torpedo, da je tu postojala i tvornicu traktora Torpedo.

Iako je prijašnjih godina prigodno, tim više što se godišnjica smješta u mjesec koji Grad Rijeka slavi kao svoj dan, OTK Rijeka je organizirala zanimljive rallyje na koje je dolazio velik broj natjecatelja.

Svake godine početkom svibnja automobilski rally, nešto kasnije i onaj starodobnika na dva kotača. Svojevrsna izložba oldtimera što se organizirala na Korzu, prije samog početka rallyja, privlačila bi na tisuće posjetitelja.

Samim time jasno je kako je upravo OTK Rijeka svojevrsni promotor tehničke povijesti po kojoj je upravo Rijeka jedan od najzanimljivijih gradova u Hrvatskoj.

Uostalom valjda smo svjesno činjenice da u sustavu Sveučilišta Rijeka djeluju Tehnički i Brodograđevni fakultet, Pomorski fakultet, da je jako duga i pomorska tradicija, tako da upravo članovi OTK Rijeka idu u red ponajboljih promotora tehničko-povijesnih vrednota Rijeke u širim hrvatskim, ali i međunarodnim krugovima.

Bogata tradicija

Permanentno, OTK Rijeka ima oko dvije stotine članova, a iako bi u »normalnim« godinama već u cijelosti bili poznati svi detalji 24. međunarodnog Oldtimer Auto Rallyja kojim ovi zanesenjaci starodobnih automobila obilježavaju svoj rođendan, u godini jubileja još uvijek – tužna tišina.

Razlog je dakako općepoznat, i to globalno jer riječ je o pandemiji koronavirusa, no sve se ipak nadamo kako ćemo doživjeti smirivanje te pošasti, odnosno otvaranje mogućnosti da ove godine na Korzu vidimo nisku sjajnih ljepotana koji zahvaljujući ljubavi svojih vlasnika prkose starenju.

Oldtimer klub Rijeka članica je Zajednice tehničke kulture Rijeka i članica Hrvatskog oldtimer saveza. Članovi svoje aktivnosti ostvaruju u tri formirane sekcije: Auto sekcija, Moto sekcija i Sekcija plovila.

Mnogi članovi su sami restaurirali svoja vozila. Širok je raspon vozila – automobila i motocikala po starosti, tipu i marki, tako da ima od najstarijih predratnih automobila i motocikala, te motocikala s prikolicom iz tridesetih godina prošlog stoljeća, vrlo vrijednih restauriranih automobila i motocikala iz pedesetih godina prošlog stoljeća, veći broj automobila i motocikala iz šezdesetih i sedamdesetih godina, oldtimer sportskih automobila, terenskih oldtimer automobila.

Velika tradicija auto i moto sporta, kao i bogata industrijska povijest grada Rijeke, zadužili su ovaj klub da bude promotor tehničke kulture na području Primorsko-goranske županije, te je svojim djelovanjem postao nezaobilazan na brojnim događajima vezanim uz auto-moto svijet.

Članovi Oldtimer kluba Rijeka svojim su dosadašnjim aktivnostima u organiziranju brojnih oldtimer događanja zadužili buduće članstvo da nastavi bogatu tradiciju rada kluba, kao i nisku rezultata u sportskom smislu koji uz OTK Rijeka vezuju jako velik broj natjecateljskih uspješnika.

Čudesni rasadnik

Priča o kojoj OTK Rijeka također vodi itekako mnogo brige je želja da se u središtu grada istakne obilježje i spomen da je Alfa Romeo Aerospider braće Jankovits konstruiran u riječkom 3. maju 30-tih godina prošlog stoljeća.

Fantastični je to model koji je svojom novodobnom pojavom izazvao pravu pomutnju u svjetskim oldtimer krugovima. Uz članove OTK-a, u tome se posebno ističe Riječanin Zoran Bebe Petrović koji je u promociji te činjenice učinio fascinantne pomake, na domaćem ali i međunarodnom planu.

Ono što je posebno intrigantno, istaknuta riječka kazališna djelatnica, spisateljica i dramaturginja Laura Marchig napisala je tekst i uprizorila kazališnu priču o braći Oscaru i Eugeniju Jankovitsa koji su u razdoblju između 1934. i 1940. godine, u Rijeci, projektirali i realizirali automobil koji je po mnogočemu bio ne samo ispred svoga, nego i ispred našeg vremena.

Taj je automobil Alfa Romeo 6C 2300 Aerodinamica Spider, danas poznat kao jednostavno – Alfa Jankovits. To, i za današnja poimanja, čudo aerodinamike, Jankovitsi su konstruirala u svojoj garaži Autorimessa Lampo u Rijeci.

Vratimo li se željama OTK Rijeka i Bebea Petrovića – upravo se na toj poziciji želi postaviti svojevrsnu instalaciju koja bi goste i domaće podsjećala da Rijeka nije kroz svoju povijest bila »samo« velika luka nego i čudesni rasadnik jednog od najzanimljivijih dizajnerskih iskoraka u povijesti automobilskog dizajna.

Kako je dakle radionica Jankovits bila smještena u današnjoj Barčićevoj ulici, prema Petrovićevim idejama na vrhu ulice, na slobodnoj poziciji koja ju povezuje sa Zagradom trebala bi se postaviti pleksiglas kocka u kojoj bi bila ili maketa Alfe Jankovits ili njezina hologramska projekcija, da odemo još korak u tehnološku budućnost.

OTK Rijeka ovog tjedna ima svoju izbornu skupštinu, osvježit će vodstvo i krenuti u pripreme za proslavu velikog jubileja, četvrt stoljeća postojanja. Prigoda je to da s novim entuzijazmom pokrene i valorizaciju najznačajnijih i najslavnijih dijelova riječke tehnološke povijesti, kao i mjesta na kojima je nastajala.

Za neke, kao što je to lansirna rampa, zadnji je čas. Odgađanje će u tom slučaju značiti – sigurni nestanak.

Na simbolički način možda i cjelokupnog sjećanja na fakte da je kroz svoju povijest baš Rijeka bila jednim od najznačajnijih gradova ovog dijela Europe, bilo da je riječ o tehnici i tehnologiji, bilo da je riječ o sportskim natjecanjima i dosezima povezanim uz automobilizam. Kad je o jednom i drugom riječ, OTK Rijeka zajednička je poveznica.

Remiza kao muzejski centar

Fantastična remiza na Mlaci, arhitektonski privlačna klasicističko-historicistička polukružna okretnica za lokomotve do koje vode čak 22 kolosijeka prema nekim je idejama savršeno mjesto, iz čitavog niza razloga pravo srce nekog budućeg, za sada još uvijek apsolutno utopističkog Tehničkog muzeja.

Koji bi dakako bio dominantno posvećen željeznici, ali bi u njega uselila i druga prijevozna sredstva, motocikli i automobili prije svih.

Kako je k tome vrlo blizu i lansirna Torpedova rampa, mogao bi to biti muzejski centar privlačan na kontinentalnoj, pa i široj razini.

Remiza je još uvijek u funkciji, u vlasništvu je HŽ-a, i sve ovo djeluje kao utopija. Ili možda ipak i ne?

Pa gdje to ima…

Nakon Svjetskog prvenstva u motociklizmu koje je obilježilo jedan dio razvoja sportske Rijeke, dogodine se očekuje da do nje stigne i WRC program koji je ove, premijerne godine po Hrvatsku zbog niza, pomalo mističnih, razloga izbjegao.

Bude li se WRC povezao s novim hotelom Hilton, smještenim upravo na prometnici na kojoj se svojedobno vozilo »motociklistički Monte Carlo«, utrku dvokotača za svjetsko prvenstvo, Rijeka će još jednom, potpuno zasluženo, ući u sam fokus globalnog zanimanja.

Zbog naslijeđa, do kojeg tako malo drži, iz domene sporta ali i – tehničke kulture. Zamislite samo komunikaciju jednog ovakvog podataka: Svjetsko prvenstvo u rallyu svoj start ima na mjestu gdje se vozilo Svjetsko prvenstvo u motociklizmu! Pa gdje to ima!