Veličina se u porazu iskazuje tako da se – iskreno čestita pobjedniku. Da mu se stegne ruku. Pametni iz poraza izvlače pouku, iskustvo kako u budućnosti biti bolji.

U silovitom i po posljedicama strahovitom potresu, narod je uvjerljivo pobijedio najrazličitije slojeve vlasti. Bio je brži, srčaniji, iskreniji. Nije kao državne rezerve sačekao da prođu blagdani pa da se uključi u pomoć. Nije čekao besmislenu birokratsku proceduru da bi pohitao u pomoć ljudima koji su doslovno bili na ulici. Nije čekao prolazak spojenih praznika već je odmah uzeo kuhače u ruke i nahranio, u zbroju dana, oko 200 tisuća gladnih i to s namirnicama koje je darovao narod Hrvatske. A institucije sistema, navikle na jednu apsolutno birokratiziranu strukturu vladanja, nijemo su i tupo čekale. Da prođe odmor, da se okupe na besplodnim sastancima, po uhodanoj proceduri kojoj je najvažnije da vrijeme prolazi, a plaća dolazi. To što ljudi pate, što umiru, što su promrzli i gladni, njih je manje briga. Jer najvažnije ne narušiti strukturu birokratske jalovosti.

I onda, kad se pokaže da poslovice nisu uvijek u pravu, posebno ne ona prema kojoj narod zaslužuje vlast kakvu je izabrao, kad bi svaka pristojna vlast čestitala na lekciji koju joj je održao narod, ona kreće u potragu za – zavjerom.

Proziva se novinare i slične “neprijatelje” kako bi se dokazalo da sve dobro što je učinjeno nije zbog dobra nego zbog uvijek istog izgovora – destabilizacije države. O kako jeftino, kako prozirno, kako totalitaristički! Kako bijedno uhljebnički, kako grčevito, slinavo i panično. Kako na kraju krajeva totalno nesportski.

Jer da su bili kao što nisu, da su bili u selima regije oko čijeg se naziva spore, vidjeli bi da je narod koji vode pokazi svoje veliko, humano, srčano, odgovorno – naprosti odraslo lice. Da je pokazao ono što oni na žalost nikad neće.

Draga Dubrovčanko ili Dubrovkinjo – da ste barem na koji sat skupocijenim kamenom popločane ulice Europe, koju vam je narod omogućio, zamijenili blatom u potresu uništenih sela, ne biste se bavili tako arhaičnim i sasvim nepotrebnim polemikama o Baniji i Banovini već biste se duboko naklonili i zahvalili. Svom pametnom narodu, onom koji je za razliku od vas tako – plemenito odrastao.