PETRINJA – Prvog dana 2021. Petrinja je vidala svoje rane. Sunčan dan učinio je nekako da se ruševine čine još većima, strašnijima. U centru, iz one zgrade što se sručila na automobil s djetetom i ocem koji su srećom spašeni, jučer se spašavalo ono što je od inventara kavane Concord ostalo neoštećeno.

Po stvarima iznesenim na ulice iz ruševnih zgrada vidi se koji je tu bio obrt. Vani biljarski stol, pikado, piće, frizerski stolci, kozmetika…

– Ovo je sve što je ostalo, kazuje nam Željko Starčević.

Zvala se kavana Concord. Bio je u njoj kad je potres udario najjače. A onda je spašavao ljude iz automobila. Hoće li tu opet biti kavane – pitamo ga.

– Ne vjerujem da ću ja obnovu dočekati. Možda moj sin hoće – na to će Starčević.

Foto Davor Kovacevic

S čime se onda kani baviti? Građevinom, veli, obnavljat će se svuda. Srušila se njemu i kuća. Evo živi kod majke u kući kojoj nije na sreću ništa bilo makar je samo 50 metara dalje od njegove. Inventar iz ruševina izvlači i njegov brat Ivan. Zadirkuju jedan drugog u svoj toj muci. Ivan je naime dimnjačar, a nema ih u kraju nego dvojica-trojica.

– Za njega će posla biti, smije se Željko.

Vrsni kuhari

Malo dalje se dijele potrepštine i hrana. Ljudi hodaju naokolo s vrećicama u kojima je kruha i vode, toaletnog papira. Punom parom radi i ono vozilo u kojem vrsni kuhari kuhaju za Petrinjce. No, pažnju odvlači na tren tutnjava tri »quada«, opaka vozila koji, sve se čini, mogu gdje drugi ne mogu. »To je Prva bojna neprobojna«, smiju se šoferi. Veliki Zdenci i Virovitica, otud su došli prvog dana potresa i od tad razvoze što treba i rade što treba po udaljenim, nepristupačnim mjestima, od Stršnika gdje je bio epicentar, pa nadalje. Na trgu se i kava turska kuha u mjerama za Guinnessa, u loncima od deset litara. A tu je i gospođa Mira. Stala pa probala uradak onih spomenutih kuhara.

– Znaju li oni to skuhati kako treba? – pitamo.

Foto Davor Kovačević

– Predivno je! A oni svi ljubazni. Svaka im čast. Hvala im velika – na to će Mira.

Pričamo i o potresu, kako se sve oko nje rušilo. Kaže da je u dva tri dana smršavila pet kila.

– Strah se u nas uvukao. Nama će trebati više psihološka pomoć nego materijalna – govori nam.

Mi joj na to rekosmo da dobro izgleda, da se dobro drži. Odmahuje rukom te svoje stvarno stanje ilustrira starom dobrom poslovicom koja kaže: »Okolo kalaj, unutra belaj!«

Foto Davor Kovačević

Na putu do Gline uz cestu automobili, radna vozila. Popravljaju se krovovi. Iskrcavaju kontejneri i kamp-kućice svih mogućih marki. Sve vrijeme pred nosom nam bježi i predsjednik Zoran Milanović koji je u obilasku, a čujemo da je i drugih političara na terenu poput Tome Medveda. Ako bježi, čini se da na momente razmišlja isto k’o novinarska ekipa. I on je naime stao pred kućom kraj koje se više članova triju obitelji okupilo u dvorištu oko vatre. I on je, baš kao i mi, naivno pomislio da im kuća nije puno oštećena.

– Ali kad je došao bliže, imao je što i vidjeti – priča nam Kristina Bunjan.

Kamioni stižu

Nevolja je sve tu u dvorištu okupila, srušeni stanovi u Glini, kuće u Majskoj Poljani. Pa sad u kući noću spava onaj koji stane i on se boji, a uz vatru oni koji ne stanu. Novu godinu su čekali uz vatru.

– Što ste za Novu poželjeli? – pitamo.

Goran Bunjan prvo sliježe ramenima, a onda se dosjetio.

– Kontejner! Samo da je krov nad glavom da se naspavamo – reče nam.

Kad će kontejner pred kuću, ne zna se. Ne zna se ni otkud dolaze, kad ih ima iz cijele Europe valjda. Tin Bunjan, momčina od svojih osam, tu brigu ne brine. Hrabar je on toliko da se jedini hoće za novine slikati. Štoviše, i autogram nam je dao da vidimo da pisati zna. To da je nakon potresa zagrljen s rođakom sjedio u dvorištu pod dekom i uplakan pitao gdje će oni sad spavati, potisnuo je negdje. I neka je.

Prvi dan 2021. zbrajale su se štete svake vrste u potresom pogođenom kraju. U Glini uz cestu uredno složeni teški dimnjaci. Sve je bilo i previše tiho. Boji se tad čovjek da ćemo prebrzo na ovaj kraj zaboraviti. A opet kamioni stižu, pomoći ima, vojska je tu, radnici svake vrste. Uz cestu i mladost neka zagrebačka. Na haubi automobila gule luk! Ivan, Magdalena, Zlatko, Antonija odlučili su skuhati tu povrtno varivo i dijeliti ga potrebitima da se u zimski dan toplim okrijepe.

Zato su Novu godinu čekali u krevetima da mogu rano za Petrinju i Glinu. I da, uvjereni su da nas čeka nakon svega odlična nova godina. Bila bi divota da su pogodili.