Postoje ljudi koji u svakoj situaciji vide – svjetlo na kraju tunela. Iako bi se takva definicija poimanja života u ovom trenutku mogla primijeniti na čitavu Hrvatsku, ima i zanimljivih primjera koji idu i iznad situacije koju osjećamo kao – veliko srce Hrvatske.

Jedan od njih su Tihana Kopić i Mario Mikulčić, par koji je ove godine pokrenuo vlastiti posao, Bira bar. Iako ih je realno zadesila krajnje opaka sudbina, odluka Vlade i Stožera prema kojoj su upravo ugostiteljski objekti glavni krivci za širenje epidemije koronavirusa, pa im je tek pokrenuti posao više zatvoren nego otvoren, i dok dugovi prijete i sve zajedno gubi smisao, oni su u svom optimizmu – nesalomljivi.

– A koja korist od plakanja? Kad smo vidjeli što se dogodilo Petrinji, Glini i Sisku i posebno selima oko njih, onim tužnim ljudima do kojih pomoć zadnja stiže, odlučili smo naš zbog kovida prisilno zatvoreni posao i objekt pretvoriti u – sabirni centar.

Pridružili su nam se i aktivisti iz Makedonskog kulturnog društva Ilinden tako da su naša su vrata svakog dana otvorena od 10 do 13 sati kad svatko tko želi, a nalazimo se odmah uz Baptističku crkvu, u ulici Bože Starca Jurićeva, može donijeti nešto čime će pomoći uistinu beskrajno osiromašenim ljudima s Banovine.

Dobri ljudi nam se javljaju i s kombijima tako da smo u nekoliko navrata već dostavljali pomoć direktno ui sela oko Gline jer nam je javljeno da tamo pomoć najkasnije stiže, istaknula nam je Tihana.

K tome, kako je informirano jučer, pomoći je prikupljeno mnogo tako da se pojavljuje problem skladištenja humanitarne pomoći.

– Ma nema problema. Tko zna kad ćemo opet dobiti dozvolu za rad, kd će se se steći uvjeti za otvaranje ugostiteljskih objekata. Na raspolaganju smo i drugima, svim ljudima dobrog srca i humanitarnim udrugama koje slobodno kod nas mogu skladištiti donacije do trenutka kad će ih distribuirati na mjesta gdje je pomoć najpotrebnija, istaknula je na kraju Tihana.

I u pravu je. Čemu plač nad nemogućnosti rada i Vladinim mjerama. Situacija je takva kakva je. Nekima i mnogo, mnogo gora. Uskladimo se s trenutkom, koji će potrajati, pa i ne baš kratko, i pomognimo. Kad je nekom gore, uvijek se može i mora – bolje.