POREČ Hrvatska rukometna reprezentacija u porečkom »Dijamantu« nastoji što bolje izbrusiti formu za sportsku izložbu najvećeg međunarodnog sjaja, za Svjetsko prvenstvo koje se od 10. do 27. siječnja održava u Njemačkoj i u Danskoj. Među »brusačima« u momčadi trofejnog izbornika Lina Červara je i slavni riječki vratar Ivan Stevanović, ime koje se s Trsata vinulo visoko, iskusnik za kojim je niz ovakvih okupljanja uoči nekog velikog međunarodnog događaja kao što je skorašnja svjetska smotra.

– Duže razdoblje nismo bili zajedno, od ljeta – kaže poslovično smireni i dobroćudni Ivan Stevanović uz svoj prepoznatljivi umirujući osmjeh u pauzi između dva porečka treninga. Za čuvarom mreže rođenim 1982. godine je zapažena karijera od prvih dana u »Trsatu« i u »Pećinama«, bogatog opusa u »Zametu« te na koncu poslije duge epizode u »PPD Zagrebu« novog izazova u švicarskom »Schaffhausenu«. – Lijepo nam se svima vratiti se u reprezentaciju. Tu u Poreču nam je super, ovdje u »Dijamantu«. Tu smo navikli na sve, svi se tu znaju. Ugodno nam je, uživamo i nadam se da ćemo se dobro spremiti, a onda idućeg tjedna »put München«.

On i njegovi razni suigrači su razasuti po mnogim rukometnim meridijanima i paralelama, skupljaju se ciklički pod zastavu uoči nekog velikog natjecanja, navlače reprezentativni dres koji ima za njih posebno značenje.

Novi val

– Ima tu i nas nekoliko starijih te nije uvijek lako doći u razdoblje kada su inače blagdani. Ne bude se doma s obitelji, ali jednostavno imamo to jedno zajedništvo koje traje. Održao se kult reprezentacije. Svima nam je drago doći, svi stisnemo zube u tih mjesec dana i svaki put se borimo da pokušamo napraviti nešto dobro.

Stevanović je od svog reprezentativnog debija davne 2007. godine prošao u nastupima kroz razne generacije u nacionalnoj selekciji, sada je uoči Svjetskog prvenstva u nanovo redizajniranoj postavi hrvatske reprezentacije.

– Ima tu dosta novih igrača. Kada pogledamo prošlo Europsko prvenstvo u Hrvatskoj, nema više recimo Marka Kopljara, oprostio se Denis Buntić, nema ni Igora Vorija. nema nekoliko starijih igrača, ali je ovdje dosta njih mlađih, novih. Za sada sve to klapa dobro, nadam se da će ovi novi, mlađi, uspjeti nadomjestiti one starije, te da ćemo uspjeti napraviti dobru stvar.

Na prošlom velikom natjecanju Ivan Stevanović i suigrači su nastupali pred splitskom i zagrebačkom publikom, izazvali su veliku pozornost javnosti lani na tom Europskom prvenstvu u Hrvatskoj. To je na igračima bilo kao veliki teret, a osvojili su na koncu ipak peto mjesto. Sada su u gostima, u Njemačkoj, što ne stavlja toliki pritisak na njihova leđa.

– Naravno, s obzirom na to da je prvenstvo bilo kod kuće, pritisak je bio stvarno ogroman. Pripreme su bile jako duge, kroz reprezentaciju je bilo prošlo puno igrača, a izdogađalo se dosta toga. Sada je situacija malo čišća. Onda smo u Hrvatskoj bili favoriti, sada se to malo promijenilo. Postoji uvijek sedam, osam reprezentacija od kojih svaka može pobijediti svaku. Stoga možda malo rasterećeniji idemo na Svjetsko prvenstvo, nadam se da će nam to poboljšati izglede za dobar rezultat.

Start s Islandom

Pred Hrvatskom je skupina u Münchenu u društvu uglednika kakva je Španjolska, isto tako je očekuju nadmetanja s Makedonijom, Bahreinom i Japanom, a sve počinje nadigravanje s itekako kvalitetnim Islandom.

– S Islandom smo igrali i na Europskom prvenstvu u Hrvatskoj. Na kraju smo ih nadmašili s pet, šest golova razlike, ali sjećam se da smo se mučili do 46. minute. Sigurno će ta utakmica biti teška, a po medijima najavljuju da će to vjerojatno biti naša ključna utakmica uz onu s Makedonijom i Španjolskom kako bismo pokušali prenijeti što veći mogući broj bodova u iduću fazu prvenstva. Znamo, naime, da kasnije idemo u križanje gdje ćemo vjerojatno naići na Nijemce, Francuze ili Ruse. Pokušat ćemo prenijeti ta četiri boda i onda, nadam se, u drugoj fazi s pobjedom ili dvije pokušati se nekako domoći nekog dobrog rezultata.

Hrvatska reprezentacija je kroz dugi niz godina navikla ovdašnju sportsku javnost na velike međunarodne dosege. Sada nema bombastičnih najava, ali sigurno je da »ispod pepela ima žara« optimizma i ambicija.

– Kao rezultat koji bi svih zadovoljio je plasman među sedam najboljih reprezentacija, čime bismo izborili kvalifikacije za Olimpijske igre u Tokiju. To je izuzetno važno. Mi se svi nekako nadamo da možemo izaći iz grupe sa četiri boda i kasnije, ako bi se s jednom pobjedom i još jednim neriješenim rezultatom uspjeli dokopati polufinala, to bi bilo sjajno. Tamo će biti veliki pritisak i na domaćinu s kojim ćemo se križati, vjerojatno će oni imati i neki »vjetar u leđa«. Tamo su i Francuzi, bit će izuzetno teško, ali mi ćemo ići rasterećeniji nego što smo bili, nadam se da će nam biti lakše.