RIJEKA Kada je završio ples kuglica u Zürichu i »kockastima« donio suparnike u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. godine, izbornik Zlatko Dalić ponudio je manje-više očekivano viđenje:

– Iz druge i treće jakosne skupine dobili smo Slovačku i Rusiju. Oni će biti naši najveći konkurenti za prvo mjesto – kazao je Dalić, koji je dovoljno iskusan da neće podcijeniti ni ostale suparnike, a posebno ne – Sloveniju.

– Slovenija se digla i napreduje pod vodstvom Matjaža Keka, koji nas izvrsno poznaje i sigurno će kao naši susjedi imati poseban motiv pokazati svoju kvalitetu – dodao je hrvatski izbornik.
Što se u tom trenutku događalo u mariborskom domu Matjaža Keka, teško je dokučiti, no potpuno je jasno da se sudbina ponovo poigrala s najuspješnijim trenerom nogometaša Rijeke u povijesti i jednim od najuspješnijih trenera u povijesti HNL natjecanja (Rijeku je vodio u 201 utakmici HNL-a). Nakon odlaska Nike Kovača spominjao se kao jedan od kandidata za reprezentativni posao u HNS-u, po odlasku s Rujevice vezivalo ga se za trenerske angažmane na klupi Dinama, Hajduka, Osijeka… Njegova veza s Hrvatskom toliko je snažna (drugi dom ima u Opatiji, vikendicu u Dalmaciji…) da je već sada potpuno jasno da će predstojeća dva kvalifikacijska ogleda biti više od utakmice. Ne samo za Keka i njegovu obitelj već i cjelokupnu hrvatsku nogometnu javnost.

Vjera i optimizam

Matjaž Kek prvi će put voditi svoju reprezentaciju protiv Hrvatske u kvalifikacijskoj, službenoj utakmici, no Slovenija i Hrvatska se neće sastati prvi put u utakmicama koje odlučuju o plasmanu na jedno veliko natjecanje. I nikada protiv Slovenaca nije bilo lako. Ni Ćiri protiv Verdenika u kvalifikacijama za EP 1995. godine, odnosno SP 1998. godine, kada su rođeni – vatreni. Dovoljno se prisjetiti onih 3:3 na Poljudu i tri gola Primoža Glihe u mreži Tončija Gabrića i njegova zamjenika Marijana Mrmića. I jedan od Ćirinih nasljednika, Otto Barić, imao je svoju »Sloveniju« u kvalifikacijama za EURO 2004. godine. Ključnu utakmicu dobio je za prepunim Bežigradom. Nakon ludosti Igora Tudora (dva žuta kartona) za pobjedu vrijednu plasmana na EP zabio je – Dado Pršo.

Matjaž Kek naslijedio je u siječnju 2007. godine Branka Oblaka na klupi Slovenije. U kolovozu 2008. godine u Mariboru su se sastali u prijateljskoj utakmici Slovenija i Hrvatska. Matjažu Keku trebala je jaka utakmica uoči početka kvalifikacija za SP u Južnoj Africi, a ondašnjem hrvatskom izborniku Slavenu Biliću novi zalet nakon šokantnog ispadanja s EURO-a i poraza od Turske u Beču. Bilić je dobio (3:2) taj ogled u Ljudskom vrtu, no ishod kvalifikacija donio je potpuno različito raspoloženje u dvjema reprezentacijama. Hrvatska je ostala bez plasmana u JAR, Kekova Slovenija senzacionalno izbacila Rusiju Fabija Capella u dodatnim kvalifikacijama. I ne samo to. Slovenci su na tom SP-u umalo prošli skupinu. Matjaž Kek je prvi put skrenuo pažnju šire međunarodne javnosti. Postao je drugi izbornik koji je odveo Sloveniju na SP (Srečku Katanecu je to uspjelo 2002. u Japanu i Južnoj Koreji), ali jedini dosad koji je ravnopravno igrao protiv nogometnih velesila, kao što su Rusija ili Engleska. Slovenija je pod njegovim vodstvom stigla do 19. mjesta na FIFA-inoj ljestvici!

Nedugo nakon razlaza s riječkim prvoligašem Matjaž Kek vratio se na klupu reprezentacije Slovenije i preuzeo je na 67. poziciji FIFA-ine ljestvice. Slovenija se nije uspjela plasirati na EURO, no Kek je svojom pojavom vratio vjeru i optimizam javnosti u nogometnu reprezentaciju.

Nema popusta

– Kekovim dolaskom svi su počeli vjerovati da je moguće ponovo otići na jedno veliko natjecanje, što se donedavno činilo kao nemoguća misija – objašnjavao je slovenski kolega uoči jedne od kvalifikacijskih utakmica Slovenije na stadionu Stožice.

Kek u konačnici nije uspio odvesti Sloveniju na EURO iduće godine, ali je nepobitno počeo stvarati nešto prepoznatljivo. Slovenija je napredovala u viši razred Lige nacija, dobila je samo jedan gol u šest utakmica u skupini. I to je definitivno pokazatelj na koji u Dalićevu stožeru moraju obratiti pažnju. Kek nema ni približnu igračku kvalitetu kao Dalić, nema u svojim redovima raskošan talent nacije koja baštini drugo i treće mjesto na Mundijalima, ali ima nešto što se zove – sustav i organizacija. Njegova dosadna ustrajnost i tvrdoglavost ponekad su iritantne, no u konačnici najčešće donose – rezultat. Posebno kada se na germansku disciplinu nadoveže malo »balkanskog nogometnog šarma« kojemu Kek zna na svoj dobro odmjeren način dozvoliti da ponekad dođe do izražaja. Svi koji su imali priliku pratiti njegov rad na Kantridi i Rujevici dobro znaju o čemu je riječ.

Hrvatsku protiv Slovenije čekaju dvije teške utakmice. A Keka? Keka čekaju dvije utakmice kao naručene za stručnjaka čije su komunikacijske vještine dovedene do savršenstva. Bez obzira razgovara li s novinarima na slovenskom ili hrvatskom jeziku.

– Izgleda da nikako ne mogu izbjeći dolazak u Hrvatsku, ha, ha… – reagirao je dan nakon ždrijeba Kek, koji se neće zaletati s izjavama, uostalom, tko bi normalan vodeći trenutačno 62. reprezentaciju na svijetu prijetio aktualnim svjetskim doprvacima! To ne znači da se Kek unaprijed predao. Naprotiv! Jedno je sigurno: Kek neće imati popusta za »svoje Hrvate«, upravo suprotno, učinit će sve, ali baš sve, da ih dobije.

– Jedva čekam dvije utakmice s Hrvatskom – dometnuo je stručnjak koji je ostavio dubok trag u hrvatskom nogometu i bez kojega bi nogometna scena na ovim prostorima bila siromašnija za jednu osebujnu ličnost, koja je unatoč velikim uspjesima u karijeri još uvijek strahovito ambiciozna. Dalić i ekipa to moraju imati na umu.