Veš mašina budućnosti, kako kaže pjesma, neće tako brzo moći oprati HDZ od te etikete koja mu je prišivena u prvostupanjskoj presudi za Fimi mediju.
Ovih dana nije lako biti na čelu HDZ-a – jučerašnja presuda, na radost opozicije, definira cijelu jednu stranku kao organizaciju koja je odgovorna zbog toga što je tri i više osoba zajedno na nelegalan način financiralo funkcioniranje te stranke, koja je proglašena »odgovornom«.
Veš mašina budućnosti, kako kaže pjesma, neće tako brzo moći oprati HDZ od te etikete koja mu je prišivena u prvostupanjskoj presudi za Fimi mediju.
Da je Ivo Sanader tu i »žrtva, a i zločinac« znalo se od ranije, i njegova je priča odavno gotova, no jučerašnja presuda poput jumbo-plakata, svijetlećeg bilboarda s najfluorescentnijim mogućim žaruljicama stoji sada nad glavom vladajuće stranke u Hrvatskoj.
To je teret koji će HDZ morati nositi barem do pravomoćnosti presude, a možda i zauvijek, i zato je »pranje« HDZ-a vjerojatno najteži politički zadatak trenutno u Hrvatskoj. Nitko nema tako negativnu ostavštinu, ili je barem ona SDP-a otprije trideset godina kao nasljednika nekadašnje partije, ipak već pomalo zaboravljena. Nakon 30 godina.
Nije, međutim, presuda jedini problem. Paralelno, HDZ-ova Vlada prisiljena se ponašati kao da COVID-krize nema, pa pristaje na zahtjeve sindikata, isplaćuje božićnice, diže plaće za ranije dogovorenih četiri posto. Znaju da si ne smiju dopustiti da se u ovakvoj zdravstvenoj i ekonomskoj krizi još dogode i novi prosvjedi ili štrajkovi.
Ako učiteljice prestanu održavati i online nastavu, nestat će argumenti protiv lockdowna, i sve će otići dovraga. Zato se u Marićevom ministarstvu moraju ponašati kao da proračunu ne nedostaje 30 milijardi kuna. Valjda se tješe da će korona do početka iduće godine ipak prestati eskalirati, a ekonomija se oporaviti da to sve izdrži.
A tu je i Vukovar, u paketu s osjetljivim odnosom premijera i predsjednika Republike. Glede i unatoč nepovjerenju u Stožer, HDZ zna da bi si na grbaču natovario sve Penave i sve branitelje ovog svijeta ako ne dozvoli Kolonu sjećanja, stoga se Vlada pravi naivna, i fućka vrteći prstima, moleći sve svece da Vukovar prođe mirno i dobro, te da deset dana nakon toga cijela Slavonija ne završi u samoizolaciji. Ako bi zabranili Kolonu sjećanja, potpisali bi si u političkom smislu smrtnu presudu.
Ako bi, pak, dopustili da u Vukovar dođe tko hoće, epidemiološka kriza bi eskalirala, i opet bi Vlada snosila odgovornost. Zato se i Vlada i Stožer vraćaju svojim znamenitim preporukama – ne zabrane, ne naredbe, nego preporuke. To je jedini izlaz u ovakvoj situaciji, gledajući iz perspektive HDZ-a.
Tu je, naravno, i latentno napet odnos sa šefom države Zoranom Milanovićem. Pozivom da opozicija sudjeluje u izradi Nacionalne strategije razvoja do 2030. godine, on se izravno nominirao šefom oporbe, pa je time zapečatio nagađanja polemizira li s premijerom samo zato jer ga »ne voli«.
Polemizira jer ima takvu političku agendu, minira većinu prijedloga koji dolaze iz HDZ-a, što je posve legitimno, ali dodatno ruši povjerenje u vladajuću stranku i stvara im probleme. Sad se vidi da je Plenković imao pravo kad je tvrdio da izbori trebaju biti usred ljeta – da su danas, pitanje je kako bi oni za njega prošli.
U cijeloj toj situaciji, šef HDZ-a Andrej Plenković poručuje: »No way da nam nalijepite etiketu Ive Sanadera. Ovo je novi HDZ.« Naravno, to je i jedino što je mogao jučer nakon presude poručiti: vrh HDZ-a mora pokušati stvoriti percepciju da sa starim koruptivnim modelima više nemaju nikakve veze.
Uostalom, ako se SKH mogao transformirati u SDP i postati progresivna snaga u društvu, tko kaže da se i Plenkovićev HDZ ne može emancipirati od Ive Sanadera, jednako kao što se i Sanaderov HDZ svojedobno morao emancipirati od starog, nacionalističkog Tuđmanovog HDZ-a.
Čuda su moguća, možda se to dogodi, ali najprije ljudi koji danas vode HDZ moraju riječju, djelom i nikako više propustom uvjeriti sebe, pa svoje članove, a onda i cjelokupnu javnost da ono što se događalo sredinom dvijetisućitih nema veze s onim što se događa punih 15 godina kasnije.
To nije nimalo laka zadaća aktualnog vodstva HDZ-a. No, nije to ni tako teško: lokalni izbori su pred vratima i već će svojim pristupom kandidaturama za šefove gradova, općina i županija pokazati misle li ozbiljno ili su se samo šalili. Prilika za dokazivanje neće manjkati, test je pred vratima.
Piše Tihana Tomičić
Test za novi HDZ
Tihana Tomičić
14. studeni 2020 08:21
Foto Sergej Drechsler
Veš mašina budućnosti, kako kaže pjesma, neće tako brzo moći oprati HDZ od te etikete koja mu je prišivena u prvostupanjskoj presudi za Fimi mediju.
Ovih dana nije lako biti na čelu HDZ-a – jučerašnja presuda, na radost opozicije, definira cijelu jednu stranku kao organizaciju koja je odgovorna zbog toga što je tri i više osoba zajedno na nelegalan način financiralo funkcioniranje te stranke, koja je proglašena »odgovornom«.
Veš mašina budućnosti, kako kaže pjesma, neće tako brzo moći oprati HDZ od te etikete koja mu je prišivena u prvostupanjskoj presudi za Fimi mediju.
Da je Ivo Sanader tu i »žrtva, a i zločinac« znalo se od ranije, i njegova je priča odavno gotova, no jučerašnja presuda poput jumbo-plakata, svijetlećeg bilboarda s najfluorescentnijim mogućim žaruljicama stoji sada nad glavom vladajuće stranke u Hrvatskoj.
To je teret koji će HDZ morati nositi barem do pravomoćnosti presude, a možda i zauvijek, i zato je »pranje« HDZ-a vjerojatno najteži politički zadatak trenutno u Hrvatskoj. Nitko nema tako negativnu ostavštinu, ili je barem ona SDP-a otprije trideset godina kao nasljednika nekadašnje partije, ipak već pomalo zaboravljena. Nakon 30 godina.
Nije, međutim, presuda jedini problem. Paralelno, HDZ-ova Vlada prisiljena se ponašati kao da COVID-krize nema, pa pristaje na zahtjeve sindikata, isplaćuje božićnice, diže plaće za ranije dogovorenih četiri posto. Znaju da si ne smiju dopustiti da se u ovakvoj zdravstvenoj i ekonomskoj krizi još dogode i novi prosvjedi ili štrajkovi.
Ako učiteljice prestanu održavati i online nastavu, nestat će argumenti protiv lockdowna, i sve će otići dovraga. Zato se u Marićevom ministarstvu moraju ponašati kao da proračunu ne nedostaje 30 milijardi kuna. Valjda se tješe da će korona do početka iduće godine ipak prestati eskalirati, a ekonomija se oporaviti da to sve izdrži.
A tu je i Vukovar, u paketu s osjetljivim odnosom premijera i predsjednika Republike. Glede i unatoč nepovjerenju u Stožer, HDZ zna da bi si na grbaču natovario sve Penave i sve branitelje ovog svijeta ako ne dozvoli Kolonu sjećanja, stoga se Vlada pravi naivna, i fućka vrteći prstima, moleći sve svece da Vukovar prođe mirno i dobro, te da deset dana nakon toga cijela Slavonija ne završi u samoizolaciji. Ako bi zabranili Kolonu sjećanja, potpisali bi si u političkom smislu smrtnu presudu.
Ako bi, pak, dopustili da u Vukovar dođe tko hoće, epidemiološka kriza bi eskalirala, i opet bi Vlada snosila odgovornost. Zato se i Vlada i Stožer vraćaju svojim znamenitim preporukama – ne zabrane, ne naredbe, nego preporuke. To je jedini izlaz u ovakvoj situaciji, gledajući iz perspektive HDZ-a.
Tu je, naravno, i latentno napet odnos sa šefom države Zoranom Milanovićem. Pozivom da opozicija sudjeluje u izradi Nacionalne strategije razvoja do 2030. godine, on se izravno nominirao šefom oporbe, pa je time zapečatio nagađanja polemizira li s premijerom samo zato jer ga »ne voli«.
Polemizira jer ima takvu političku agendu, minira većinu prijedloga koji dolaze iz HDZ-a, što je posve legitimno, ali dodatno ruši povjerenje u vladajuću stranku i stvara im probleme. Sad se vidi da je Plenković imao pravo kad je tvrdio da izbori trebaju biti usred ljeta – da su danas, pitanje je kako bi oni za njega prošli.
U cijeloj toj situaciji, šef HDZ-a Andrej Plenković poručuje: »No way da nam nalijepite etiketu Ive Sanadera. Ovo je novi HDZ.« Naravno, to je i jedino što je mogao jučer nakon presude poručiti: vrh HDZ-a mora pokušati stvoriti percepciju da sa starim koruptivnim modelima više nemaju nikakve veze.
Uostalom, ako se SKH mogao transformirati u SDP i postati progresivna snaga u društvu, tko kaže da se i Plenkovićev HDZ ne može emancipirati od Ive Sanadera, jednako kao što se i Sanaderov HDZ svojedobno morao emancipirati od starog, nacionalističkog Tuđmanovog HDZ-a.
Čuda su moguća, možda se to dogodi, ali najprije ljudi koji danas vode HDZ moraju riječju, djelom i nikako više propustom uvjeriti sebe, pa svoje članove, a onda i cjelokupnu javnost da ono što se događalo sredinom dvijetisućitih nema veze s onim što se događa punih 15 godina kasnije.
To nije nimalo laka zadaća aktualnog vodstva HDZ-a. No, nije to ni tako teško: lokalni izbori su pred vratima i već će svojim pristupom kandidaturama za šefove gradova, općina i županija pokazati misle li ozbiljno ili su se samo šalili. Prilika za dokazivanje neće manjkati, test je pred vratima.