Subotnje prijepodne na terenima Sportskog centra Klinček u Kušlanovoj na prvi pogled se nije značajno razlikovalo od bilo koje druge subote u to doba dana. Naime, nema ničeg neobičnog u tome da lijepo vrijeme izmami rekreativce na igralište za mali nogomet, pogotovo u listopadu.

Međutim, ova subota ipak je bila posebna, i to na više načina. Preciznije, na terenu su se našle momčadi koje su predstavljale reprezentaciju Roma te reprezentaciju azilanata i imigranata, a konačni cilj nije predstavljala pobjeda, već zajednička borba protiv rasizma i diskriminacije.

Tu utakmicu s višim ciljem inicirao je Zagrepčanin Ati Ristemi, kojem je u pomoć priskočio Toti Dedić, predsjednik Svjetske organizacijske Roma. Zapravo, u tom dijelu su sudjelova tri generacije obitelji Dedić jer tu su bili Totijev otac Nadir i sin Antonio.

– Preživio sam Jasenovac i bio sam jedan od najmlađih partizana. Cijeli život se borim protiv diskiminacije. Nema tu puno priče, ili si čovjek, ili nisi čovjek. Sve ostalo je nevažno – istaknuo je vitalni 92-godišnjak Nadir.

U Kušlanovoj su se trebala pojaviti i neka poznata lica iz svijeta nogometa, no stigla je samo Marija Matuzić, poznatija pod nadimkom Maca Maradona, i to prvo u ulozi suca, a zatim i pojačanja za reprezentaciju Roma. Vladu Republike Hrvatske je, pak, predstavljao Tomislav Družak, državni tajnik za sport.

– Ovakva inicijativa zaslužuje svaku pohvalu i potporu. Smatram da bi ova utakmica morala postati tradicionalna jer bez tolerancije i razumijevanja nema ni budućnosti. Treba svima pokazati da su to normalni ljudi, naši susjedi. Oni mogu biti bogatstvo Hrvatske. Imaju znanje i radišnost, a donose nešto novo. Oni se žele uklopiti i na njihovim licima se vidi koliko su sretni što ih je netko pozvao na ovakvo druženje – rekao je Družak.

A ozračje u Kušlanovoj stvarno je bilo odlično. Na terenu se, istina, ginulo za svaku loptu, no nikome nije padalo na pamet prelaziti granicu korektnosti. Štoviše, bilo je i dosta smijeha na račun nespretnih reakcija, bez obzira radilo se o igraču ili suigraču. Ukratko utakmica je bila pun pogodak, a sve je, kako je objasnio Ristemi, počelo kao splet okolnosti.

– Sasvim slučajno sam upoznao Bashara Khabaza, koji je ovdje došao iz Damaska. Družeći se s njim, upoznao sam azilante i skužio sam da su to fantastični ljudi kojima treba dati priliku. S Basharom se može razgovarati o svemu, i tako smo jednom spomenuli nogomet.

Tada sam shvatio da im fali nešto što bi im pomoglo da se uključe u društvo. Malo smo se potrudili i organizirali ovu utakmicu – ispričao nam je Ristemi, uz napomenu da je sve išlo jako brzo.

Slučajno upoznavanje s vremenom je preraslo u prijateljstvo.

– Bashar i njegova supruga pozvali su me na večeru i ostao sam zatečen njihovim gostoprimstvom. Nešto takvo nikada nisam doživio. Jednostavno, ti ljudi su me osvojili jer stvarno su fenomnalni. Uopće nisu zahtjevni, jako su prilagodljivi i drže do svoje riječi. Kada kažu da će nešto napraviti, to tako i bude. Većina ih ima visoko obrazovanje a, svoje domove su, na žalost, morali napustiti zbog politike – dodao je Ristemi.

Iza Bashara Khabaza su dvije i pol godine života u Hrvatskoj, a ispred njega je nada da će jednog dana dobiti državljanstvo.

– Moja obitelj je sretna ovdje jer ljudi su dragi i opušteni. Ova utakmica znači puno za sve nas, ali nemojte me pitati za rezultat. Ja nisam brojao golove jer svi smo pobjednici. Za sve nas je fantastično da možemo upoznati nove ljude i živjeti kao svi ostali u Hrvatskoj. Zbog toga je važna poruka koju smo svi zajedno poslali, a ne rezultat ove utakmice – zaključio je Khabaz.