Nezahvalna li svijeta u naseobini ovoj što se gradom Splitom zove! Poručio im Željko Kerum – dakle, tip kojega su izabrali za svojega gradonačelnika – da umjesto što kukaju zbog krize i nezaposlenosti izvole »polako razmišljati o povratku na sela ili otoke svojih roditelja«, a njih to pogodilo gore nego da ih je nazvao »glupim majmunima«. Teže im je palo to što ih je Kerum poslao na selo nego da ih je na nekom od svojih satova bon-tona, onako kako on već umije, uputio da se »nose u pizdu materinu« gdje će se »naučiti pristojnosti«. Zazvučalo im je to selo iz Kerumovih usta skarednije nego da je citirao samoga sebe pa im poručio da »jedu govna« ili da se »napuše kurčine«.

Uvrijedilo se građanstvo što ga osnivač Hrvatske građanske stranke šalje na selo, pa ga zauzvrat odaslalo u tri krasna Ogorja i sto milih zavičaja, pa se uhvatilo sprdati s njegovom »jahtom u splitskoj luci s koje bi on sada provodio agrarnu reformu«, pa se prisjetilo Ramba Amadeusa i onog refrena »Čobane, vrati se, ovce tvoje ne mogu bez tebe!«… Dohvatila se uvrijeđena urbanost Kerumova seljačkog podrijetla i prikrpila mu čobanluk kao svoju prvu i valjda jedinu aluziju na selo, onu istu koja mu se javljala i u izbornoj kampanji kada je, kao vrhunac antikerumovskog imaginarija, sročen slogan »Nismo ovce da nas vodi čoban!«

Kao što i na tom čobanoslovnom primjeru vidimo, građanstvo u svojim lijenim razmišljanjima nije napredovalo ni za duljinu ovčjega brabonjka, pa ne čudi što nije shvatilo koliko blagotvorna može biti Kerumova uputnica za liječenje krize u seoskom ambijentu. Nema građanstvo pojma da na selu ne može nabasati na Željka Keruma i da ni u jednoj ruralnoj sredini nije zabilježena vladavina kerumovskog tipa. Štoviše, teško je zamislivo da bi se itko na selu drznuo raditi ono što splitski gavan radi u gradu.

Tko ne vjeruje, neka ode na selo i neka za privatne probitke pokuša rasturiti nečije gumno onako kao što Kerum radi sa zapadnom obalom grada Splita. Ili neka stanovnike bilo kojeg sela pokuša poslati u sve one pizde materine i kuropušione u koje Kerum šalje građane Splita koji se bave novinarstvom, pa neka ih onda pozove na božićni domjenak. Živo me zanima da li bi mu se igdje odazvao ijedan seljak, a evo nudim opkladu da u cijeloj Hrvatskoj nema tog sela gdje bi Kerumu na šampanjac i fritule došlo toliko pripadnika izvrijeđane ratarske ili stočarske struke koliko mu se napičkaranih predstavnika sedme sile – točnije kazano: sedme sline – pojavilo na zakusci u gradu Splitu.

Može se sada arlaukati kako je svinjski to što sada Kerum svojim glasačima koji su nasjeli na njegova obećanja o boljem životu za sve građane Splita poručuje da svoju sreću potraže na selu, ali ja mislim da im on nije mogao ponuditi pošteniji savjet. Tko je povjerovao da će za Kerumove vladavine gradom Splitom letjeti pečene tuke, sada ima priliku da ih pokuša uhvatiti tamo gdje purani doista rastu. A može i ostati u gradu, pa kao i do sada – sam ispuštati ćurlike i lepetati krilima.