Dođe tako ljudima da se pred zrcalom zakunu kako njih više nitko neće praviti budalama, pa se sa žarom amatera i samouvjerenošću diletanata bace na rješavanje najvećih zagonetki svijeta i vijeka. Počesto se takvi ljudi odreknu svega što im se učini nedostojnim njihove istraživačke misije: kontakata s bližnjima i njihovom profanom svakodnevicom, kruha, vina, paste za zube i ostalih tričarija kojima svoja usta pune oni što nikada neće izgovoriti veliku istinu. Nerijetko spiskaju čitavu imovinu na nabavku priručnika iz oblasti u koje su do tada bili potpuno neupućeni, tajnih dokumenata na jezicima na kojima ne znaju kazati ni »Hvaljen Isus!«, mapa s kojima bi se izgubili i na putu do najbliže trafike… I baš im to posvemašnje neznanje osnažuje vjeru da će upravo oni iz tih nerazumljivih papira iščitati tajnu od koje će svima zastati pamet. 

A onda se dogodi. Dogodi se da gomilu nespojivih podataka povežu u nekakav svoj niz i da proizvedu takvu teoriju zavjere koja se novinskim urednicima učini jednako vjerojatnom koliko i sve one manje maštovite priče što ih svakodnevno prodaju kao istinu. I čovjeka to onda ohrabri, pa shvati kako nema te misterije s kojom se on ne smije uhvatiti u koštac i kako nema tog njegovog nevjerojatnog otkrića što mu ga novine neće objaviti kao vjerojatno i moguće. 

Jedan od takvih eksperata za sve čega se dohvati – imenom Nediljko Pušić, strukom pravnik, a statusom umirovljeni vojni časnik s viškom vremena i manjkom sumnje u vlastite sposobnosti – uredno objavljuje svoja otkrića na stranicama Slobodne Dalmacije. Pročuo se već senzacionalnom tezom da je pogibija vatrogasaca na Kornatima izazvana eksplozijom punjenja NATO-ove bombe, neiskorištene i odbačene u vrijeme intervencije u Srbiji. Medijsku slavu je potom dogradio pričom o enormnim zalihama nafte, plina i urana u Piranskom zaljevu, smještenim eto baš u onoj zoni koju svojataju Slovenci. 

Javio nam se, evo, i jučer s otkrićem da su američki ratni avioni E-8 tokom operacije Oluja tajno snimali cijelu bojišnicu, te da stoga Pentagon i bez famoznih topničkih dnevnika zna točan broj granata koje su pale na Knin. Čak i u slučaju da se Amerikanci ogluše na zahtjev da dostave snimke, topnički dnevnici su – tvrdi Pušić – suvišni, jer se i 15 godina nakon Oluje pomoću detektora koji registrira anomalije u magnetskom polju Zemlje može utvrditi broj, mjesto i vrsta ispaljenih projektila. A ti se detektori istine o Domovinskom ratu mogu staviti čak i na kanader. 

O svemu tome je gostujući ekspert Slobodne još ljetos izvijestio generala Antu Gotovinu i poslao mu opsežnu dokumentaciju zajedno s objašnjenjima. Međutim, iz Haaga nikada nije dobio nikakvu potvrdu niti znak da je njegova pošiljka stigla u prave ruke. Pitanje glasi: nije li ekspert Pušić tim priznanjem srušio vlastiti mukotrpno građeni mit? Jer tko će povjerovati da čovjek koji razotkriva najskrivenije tajne, nije u stanju detektirati gdje je završio jedan obični poštanski paket?