Ispast će cjepidlačenje ako podsjetimo da ni na izborima 2000. godine, prvima po postojećoj izbornoj regulativi, nije ispoštovana zakonska odredba o izbornim jedinicama koje po broju birača mogu odstupati najviše pet posto. Tada je razlika između broja birača u najmanjoj i najvećoj izbornoj jedinici bila 58 tisuća ili daleko više od pet posto. Iako ne bi smjelo biti nikakvih opravdanja, recimo da je te 2000. godine vladalo ozračje promjena u kojem je broj birača u izbornim jedinicama bilo zadnje čime su se i političke stranke i građani zamarali. Ništa, pa ni izborni inženjering nisu mogli spasiti HDZ od poraza.

Ali, 2003. godine više nije smjelo biti nikakvih opravdanja, niti razloga za ignoriranje očitog kršenja zakona. Od tada su, dakle sedam punih godina stručnjaci, prije svih Žarko Puhovski, i poneki za politiku zainteresirani građani konstantno i sustavno, i isto toliko bezuspješno, upozoravali da se krši Zakon o izbornim jedinicama jer je razlika broja birača između izbornih jedinica veća od pet posto. I to drastično veća. Na izborima 2003. godine ta je razlika bila veća od 25 posto, a na onima 2007. godine dosegla je 30 posto.

Sedam dugih godina je trebalo da konačno i Ustavni sud, početkom prosinca, uvidi kako je car gol, i uputi upozorenje Saboru kako bi napokon valjalo uskladiti broj birača u izbornim jedinicama shodno Zakonu. Kako to da Ustavni sud suočen s evidentnim dokazima nije prije reagirao? Pogotovo što su njegovi čelnici nekidan u razgovoru s predsjednikom Josipovićem izričito ustvrdili da nisu podložni nikakvim političkim pritiscima. Vjerojatno im je onda »promaklo« zbog obilja posla koji ih dnevno sustiže.

Što god je dakle nagnalo Ustavni sud da se sada oglasi, a Vladu da namah prihvati njegovu preporuku i lati se posla, te tako razračuna s desetogodišnjim kršenjem Zakona, hajdemo se praviti da u Novu godinu doista krećemo riješeni raščistiti sa svim negativnim političkim nasljeđem. Eto, Sanader kao glavni krivac i kolovođa korupcije te sinonim za lošu političku vladavinu je iza rešetaka kao i mnogi njegovi »jataci«.

Uz još malo čišćenja preostalog političkog taloga, kako se najavljuje, na vlasti će ostati sve sami korifeji vladavine prava, apostoli demokracije i novodobni politički reformatori, koji će 2011. pretvoriti u »nultu godinu«, godinu početka novog političkog života od kada će se sve odluke donositi ako ne u potpunosti nepristrano (interesi su naime različiti), a ono barem po zakonu i koliko-toliko pravedno.

Pa kada je već tako, ili nas društvo s obje strane Markova trga uvjerava da stvari tako stoje i nikako drukčije, radujemo se što će gotovo prvi test »politike novog kursa« biti izmjena Zakona o izbornim jedinicama. Dakle, da ćemo se moći uvjeriti u nestanak nakaradnih izbornih jedinica, poput 7., u kojoj su svoje zastupnike zajednički birali, preko sedam brda i gora pa sve do mora, građani zagrebačkog naselja Jarun, Ozlja, Delnica, Kastva i Novog Vinodolskog. Da će nadalje sve izborne jedinice konačno imati podjednak broj birača odnosno da će svaki glas vrijediti jednako, i da se na tome neće stati sve dok sastav Sabora, uz pomoć izbornog zakonodavstva, ne bude odražavao sve specifičnosti hrvatskih regija i građana Hrvatske. Živi bili pa vidjeli i taj » novi politički kroj«.