Je li to zbog milenijske pomrčine Mjeseca? Ili je tome kriva adventska alkoholna izmaglica? Zašto nas novine zbunjuju kontradiktornim vijestima, koje pritom nisu beznačajne, jer inače ne bi bile plasirane na udarnim stranicama?

Slobodna Dalmacija, evo, na svojoj trećoj tvrdi da su drniški branitelji pripremili blagdansku košaricu za generala Antu Gotovinu i u nju stavili drniški pršut, vrhunski merlot, ekstra djevičansko maslinovo ulje, travaricu pripremljenu po domaćoj recepturi i – paški sir. Jutarnji list, naprotiv, na svojoj šestoj navodi da se u istoj toj košarici, osim pršuta, merlota, travarice i ulja, nalazi i pjenušac, te kolut sira, ali ne paškog nego – livanjskog. Ne radi se ovdje o sitničavosti, nego o profesionalnim standardima. Jer ako netko smatra da hrvatsku javnost mora obavijestiti o poklonima namijenjenim haškom optuženiku za ratne zločine, onda je dužan donijeti točnu informaciju. Dužan je voditi računa o tome da čitateljstvu senzibiliziranom za takve vijesti nije svejedno koji se sir šalje generalu Gotovini: livanjski ili paški, masdamer ili gauda.

Urednici također moraju biti svjesni kako se lako uznemiri tankoćutna javnost kojoj nije svejedno kada Slobodna objavi da se drniški branitelji nadaju da će u njihovu poklonu uživati sam Gotovina, dok Jutarnji citira izjavu člana HVIDR-e uslikanog uz košaricu: »Nadamo se da će dio poklona doprijeti do generala.« Gdje je sad tu investigativno novinarstvo da razjasni moguće dvojbe: strahuju li darežljivi Drnišani da bi se delicijama iz košarice mogao osladiti neki bezdušni tamničar u Scheveningenu ili se boje da će njihov poklon biti pohranjen u skladištu darova za voljenoga generala, u njegovoj novoizgrađenoj pakoštanskoj kući? Ponavljam: ne radi se o sitnicama nego o detaljima jednako važnim koliko i sama vijest o košarici za generala.

Ovo je slobodna zemlja, za koju mnogi kažu da je takva kakva jest zahvaljujući upravo ratnim zaslugama generala Gotovine, i u njoj je slobodno misliti svašta, pa čak i to da je vijest o božićnoj košarici koju su mu namijenili drniški branitelji krajnje nebitna. Slobodno je u slobodnoj zemlji misliti i više od toga, pa čak i to da je vijest o darovima za osobu koja se tereti za ratne zločine krajnje degutantna.

Ali je isto tako slobodno zapitati se: nije li ovdje riječ o zloporabi medijskih sloboda? Zašto se košarica za Gotovinu tretira kao važna novinska vijest, dok se košarice za Markača i Čermaka prešućuju? Zar da pomislimo kako su njih dvojica na dijeti ili da u ovoj zemlji nema nikoga tko bi im u hašku tamnicu poslao fetu domaćega pršuta i sira? Zar je moguće da se nijedna braniteljska udruga nije sjetila Norca, Glavaša, Merčepa i ostalih uzapćenih ikona Domovinskog rata? Ako i jest moguće, zašto onda novine ne ukažu na tu diskriminaciju?

Zašto u novinama nećemo pročitati ni slova o darovima koje je netko spremio za Mihajla Hrastova? Ni slova o sreći darodavaca kada im Hrastov sam dođe po svoju božićnu košaricu…