Žalosni su i uvrijeđeni mnogi estradni bojovnici koji su u rujnu 1991. hrabro stali u obranu nacionalnog patosa, gurajući se u prve redove Hrvatskog Band Aida, što bliže isturenoj Danijeli Martinović koja je veselo – kao da nije u ratu nego na maturalcu – pocupkivala između Mila Hrnića i Kića Slabinca. Dok se hrvatske ratne zvijezde danas prisjećaju tih slavnih vremena kada su složno – s pjesmom na usnama, a najodvažnije među njima i s dekolteom na junačkim grudima – jurišale prema kamerama Hrvatske televizije, kroz glavu im prolazi pitanje koje mori svakog razočaranog veterana: »Je li naša borba imala smisla?« Pa se svatko od njih s tim crvom sumnje nosi kako zna i umije. Netko kaže: »Da sutra opet zarati, ja bih kao i ’91. bez razmišljanja uskočio u prvi spot!«, a netko se zaklinje da ga prvo crtovlje obrane više neće vidjeti. Netko pak dolazi u napast da sa zida skine uokvirenu spomen-partituru »Moje domovine« i da taj svoj najveći ratni trofej demonstrativno vrati Zrinku Tutiću koji je tu pjesmu 1991. skladao, a 2010. prodao.

   Pretvorila se »Moja domovina«, uz punu suglasnost svoga kreatora, u »Moju satelitsku«, prometnula se reklama za hrvatsko domoljublje u reklamu za B.net, a onih opjevanih »tisuću generacija« što »noćas ne spava« više nisu metafora za naraštaje ustale iz grobova da bi bdjeli na braniku domaje nego za konzumerističku populaciju koja bdije pred televizorom. Na taj vjerolomni čin Zrinka Tutića reagirao je Glavni odbor Hrvatske glazbene unije, progovorivši u ime svih njih iz devedeset i neke koji su »Moju domovinu«, kako kažu, »prihvatili i učinili neproglašenom himnom jednog vremena«. Ogorčena zbog trgovine idealima svih ratnih estradalnika, HGU je najavila i svoje povlačenje iz programa obilježavanja 20. godišnjice nastanka originalne snimke: koncerta koji se 15. rujna 2011. trebao održati u »Lisinskom« i osnivanja »zaklade koja je trebala nositi časno ime ‘Moja Domovina’«.

   Zanimljivo je da u zgranutoj hrvatskoj javnosti nije notirano da je predsjednik tog Glavnog odbora HGU čovjek iz autorskog tima »Moje domovine«: Nikša Bratoš koji je 19 godina prije ovoga gnjevnog priopćenja potpisao aranžman Tutićeve pjesme.

   Novine ovim povodom nisu zabilježile nikakvu izjavu tekstopisca Rajka Dujmića koji je svojedobno, davnoga rujna 2001. godine, ponosno tvrdio: »Da nisam ništa u životu napisao osim pjesme ‘Moja domovina’, ona bi mi trebala biti dovoljna da do kraja života budem zvan Mozart. To je bilo naše najveće oružje.« Baš kao što ni u lipnju 2007. nije zabilježeno da se itko od autora i originalnih izvođača »Moje domovine« zgražao nad korištenjem te pjesme za stranački marketing na 11. saboru HDZ-a.

   Pjevali su je tada uglas i Kosorica i Sanader. Ona je u međuvremenu »Moju domovinu« počela izvoditi solistički, čak i na Pantovčaku, uz laske i hvale Ive Josipovića, dok njezin bivši šef isti refren pjevuši iza rešetaka u Mozartovu gradu. Eh, da ih je kojom srećom spojiti, kakav bi to Hrvatski Brand Aid bio!