Prvi čovjek Srba u Hrvata Milorad Pupovac našao se iznenađen i uvrijeđen kad su mu zastupnici SDP-a i drugih oporbenih stranaka ovoga tjedna u Saboru predbacili da je njegova politika eklatantan primjer političkog torbarenja i trgovanja, a deal SDSS-a i HDZ-a oko izbornog zakona ništa drugo doli – politička korupcija. 

Kao i obično kada se dirne u privilegirani status SDSS-a ili Srpskog narodnog vijeća, Pupovac je zgroženo zagalamio da je na djelu ponovno, kao i 90-tih, antimanjinska retorika. Drugim riječima, mrzi Srbe svatko tko se usudi primjetiti činjenicu da su Pupovac i Stanimirović za svoj SDSS dobrano naplatili održavanje HDZ-a na vlasti, posebno sad kad je Vlada Jadranke Kosor praktički na aparatima za preživljavanje. 

Privilegiran status SDSS-a i SNV-a – stranke i udruge u kojima Pupovac vedri i oblači – zacrtan je već u koalicijskom sporazumu između HDZ-a i SDSS-a, dakle to je bio uvjet potpore zastupnika SDSS-a vladi Ive Sanadera. Obveze iz koalicijskog sporazuma HDZ je dosada sve do jedne ispunio.

Prvo je izmjenama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina određeno da sva vijeća svih nacionalnih manjina pri lokalnoj samoupravi imaju pravo udruživati se u koordinacije, jedino je srpskoj manjini unaprijed zadano da se može udružiti samo u jednu moguću koordinaciju – Srpsko narodno vijeće, kojemu je na čelu, gle, Milorad Pupovac.

Ako se nekoliko županijskih vijeća srpske nacionalne manjine u budućnosti požele udružiti u neku novu kordinaciju jer su, ne daj Bože, nezadovoljni djelovanjem SNV-a – e, ne može! U ustavnom zakonu piše Pupovac i točka.

Dakle, u prvom koraku osiguran je ekskluzivitet SNV-u preko kojega, da se razumijemo, ide glavnina proračunskog novca namjenjenog programima i projektima srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Jednostavnije, ako hoćeš para za novine, kulturno-umjetničko društvo, bilo kakvu slavu i proslavu – budi dobar s Pupovcem. 

U drugom koraku ispunjenja SDSS-ovih uvjeta za o(p)stanak HDZ-a na vlasti, moralo se Ustavom zagarantirati da će SDSS imati tri zastupnika u Saboru. Ustavnim promjenama iz lipnja za vijeke vjekova, preciznije do nekih novih promjena Ustava, zacementirano je pravo Srbima u Hrvatskoj da u Saboru imaju najmanje tri predstavnika bez obzira na to hoće li na izborima za te zastupnike glasati 33 tisuće, 3 tisuće ili samo tri birača.

U srijedu izglasani izborni zakon predstavlja završnu fazu operacionalizacije projekta »SDSS ili ništa«. Što u praksi, naime, znači odredba tog zakona da ona srpska stranka koja na izborima osvoji relativnu većinu glasova dobiva sva tri srpska zastupnika u Saboru?

Znači to da će SDSS osvojiti sto posto mogućih srpskih mandata u parlamentu čak i ako na izborima osvoji tek tridesetak posto glasova birača koji glasaju za neku od političkih opcija Srba u Hrvatskoj. Trenutno je u registru političkih stranaka pet stranaka sa srpskim predznakom, na izborima se mogu pojaviti i neke nezavisne srpske liste.

U teoriji, prema izglasanom rješenju, moguće je da SDSS sa dvadesetak, tridesetak posto glasova dobije sva tri zastupnika srpske manjine u parlamentu, a da preostalih 70 i više posto glasača ostane bez ijednog predstavnika u Saboru. 

Takvo rješenje urušava temeljne demokratske postavke višestranačkog predstavništva, i stavlja Pupovčev SDSS u privilegirani položaj ne samo u odnosu na druge stranke Srba u Hrvatskoj nego i u odnosu na sve ostale stranke na izborima. 

   »Dosta nam je bilo političkog geta, sada ćemo se natjecati za glasove svih građana sa svim ostalim strankama, pa pozivam sve na fer političku utakmicu«, poručio je Pupovac u izjavi koja je definitivno vrhunac licemjerja. Kakva fer utakmica, pobogu, ako jedan od igrača u startu ima tri igrača više na terenu, hrpu novca na računu za podmićivanje birača, a istovremeno je i sudac koji određuje pravila igre?! Riječ je o grubom faulu nad demokracijom, o fair playu tu nema ni govora.