Manje od petnaest minuta hoda udaljeno je sjedište DORH-a i ured Mladena Bajića u zagrebačkoj Gajevoj ulici od zgrade Hrvatskog sabora. Kabinet Predsjednika Sabora Luke Bebića udaljen je od kancelarije Damira Sesvečana, šefa Mandatno-imunitetnog povjerenstva, između 39 i 45 koraka. Od Sesvečanove kancelarije do sabornice, u kojoj se održavaju plenarne sjednice, stigne se za manje od minute.

 DORH-ov zahtjev za skidanje imuniteta zastupniku Ivi Sanaderu za kaznena djela udruživanja radi počinjenja kaznenog djela te za zloporabu položaja i ovlasti stigao je u kabinet predsjednika Sabora Luke Bebića, na prvom katu zgrade na Markovom trgu 6, jučer oko 9 i 20 sati. Punih sat i 40 minuta, trebalo je Bebiću i njegovim popratnim službama da zahtjev proslijede četrdesetak koraka dalje, do kancelarije Damira Sesvečana. Kao da je riječ o optužbi protiv saborskog protira da je ukro lizalicu, a ne o sumnjama da je bivši premijer pokrao državu. Šef MiP-a, koji je zahtjev dobio oko 11 sati, slegnuo je ramenima i zaključio: ionako sam zakazao sjednicu MiP u pola tri popodne, pričekat ćemo do tada pa ćemo onda i ovo riješiti. Tek iza 15 sati započela je u Saboru na plenarnoj sjednici žučna rasprava o Sanaderovom imunitetu, a zaključena je tek iza 17 sati, kada je zeleno svjetlo za pritvaranje Sanadera iz Sabora krenulo do petnaestak minuta udaljenog Mladena Bajića. Dakle, više od osam sati trebalo je da se unutar zgrade Sabora provede jednostavna procedura skidanja imuniteta Sanaderu. 

Samom Sanaderu trebalo je, pak, samo sat vremena nakon što je zahtjev za skidanje imuniteta dotaknuo Bebićev stol, da spakira kofer i napusti svoju kuću u Kozarčevoj ulici u Zagrebu. Još četrdesetak minuta trebalo mu je da stigne do graničnog prijelaza Bregana i napusti zemlju. »O to ste Vi, gospodine Sanader! Ugodan put želimo«, takva je otprilike bila reakcija carinika koji nisu imali nikakve osnove uhititi Sanadera. Da su bili obaviješteni da je u tijeku procedura skidanja imuniteta u Saboru i privođenja Sanadera, mogli su ga zadržati u običajenoj kontroli vozila i osoba, na koju imaju pravo. 

»Vratit ću se i odazvati USKOK-u«, navodno je poručio SMS-om Sanader jednim novinama. No, čak i da se to obistini, sramotna je činjenica za koju bi netko morao završiti tamo gdje će valjda i Sanader, da se najviše institucije vlasti u ovoj državi ponašaju tako benevolentno prema političarima optuženima za najteža kaznena djela. Možda bi se najodgovorniji u Saboru i policiji mogli izvlačiti na to da se nisu snašli, da nisu predvidjeli Sanaderov bijeg, kada ne bi bila općepoznata činjenica im se samo godinu i pol dana ranije dogodila identična stvar kada je prilika za bijeg na dlanu pružena osuđenom ratnom zločincu Branimiru Glavašu. Zahtjev za ukidanje imuniteta Glavašu poslan je sa Županijskog suda u Zagrebu u 14:40 minuta, da bi u Sabor stigao punih 45 minuta kasnije – iako je zgrada Suda na pet minuta hoda od Sabora. Kad je zahtjev napokon došao do predsjednika Sabora Luke Bebića, koji je morao odobriti njegovo prosljeđivanje Mandatno-imunitetnom povjerenstvu, bilo je kasno: u MiP-u su zahtjev dobili tek oko 16 sati, pola sata prije kraja radnog vremena. Službenice u MIP-u nikako nisu uspijevale na telefon dobiti šefa Sesvečana, pa su na kraju radnog vremena u 16.30 minuta – otišle kući… 

Da su htjeli, saborski zastupnici i Glavašev su slučaj prošle godine, a i Sanaderov jučer mogli i trebali riješiti u maksimalno sat vremena. Da su do pola jedanaest prijepodne zastupnici jučer odglasali skidanje imuniteta Sanaderu, on ne bi mogao u 11,10 sati preći granicu na Bregani jer bi carinici imali nalog da ga uhite. Ivi Sanaderu dana je, dakle, prilika za bijeg i sasvim je nevažno hoće li ju on iskoristiti. Netko mora odgovarati za sramotnu činjenicu da se iz ove države osuđeni ratni zločinci i bivši premijeri osumnjičeni za pljačku državne imovine mogu prešetavati preko granice kao iz vlastite dnevne u spavaću sobu.