Odlazak Ive Sanadera na »službeni put« u inozemstvo dovoljno govori i o njemu, kojemu su svojedobno bila puna usta poštivanja pravne države, i o vjerodostojnosti represivnog državnog aparata, koji je ponovno bio proceduralno »nemoćan« preduhitriti nečiji očekivani prelazak granice u trenutku kada mu je zaprijetio uhidbeni nalog. To klupko koje nimalo nije benigno mora se kad tad rasplesti, ali ipak vijest dana je skidanje zastupničkog imuniteta i nalog za privođenje bivšeg predsjednika hrvatske vlade. Točnije, takoreći do jučer politički najmoćnijeg čovjeka u državi.

U ovom je trenutku nezahvalno prognozirati puni pravosudni rasplet slučaja Sanader. Nastranu što je poznato zašto je Državno odvjetništvo odnosno USKOK naložio njegovo uhićenje i da ga se tereti za zločinačko udruživanje, još uvijek je dalek put do podizanja optužnice i sudskog epiloga slučaja. Od hrvatskog pravosuđa se u svakom slučaju očekuje da obavi posao do kraja, nepristrano i profesionalno. Ako je do sada bilo očitog brljavljenja i dokaza o sputanosti pravosuđa od strane politike, ovo je jedinstvena prilika da pravosuđe konačno dokaže kako je u stanju funkcionirati i bez daljinskog upravljača s Markova trga (ili nekog drugog podjednako moćnog mjesta).

No, bez ikakve sumnje se već sada može reći kako kulminacija slučaja Sanader ima, i imat će, političkih posljedica. Uhićenje Sanadera naime svojevrsna je optužnica protiv HDZ-a, da ne kažemo presuda čelništvu te stranke uz čiju je pomoć godinama vladao i za čiji se interes, između ostalog, bavio osebujnim »financijskih inženjeringom«. Nemoguće je da nitko u vrhu vladajuće stranke nije godinama ništa znao o Sanaderovim »tajnim« premijerskim aktivnostima, posebno o Fimi mediji i HEP-u za što ga sada USKOK konkretno tereti, i da nikome nije bilo sumnjivo otkuda stranci veliki novci, puno veći od zagarantiranih proračunskih sredstava. Pa nije stranka dječji vrtić.

Tvrditi da Sanader više nije član HDZ-a i da njegovo uhićenje nije velika šteta za stranku može netko, poput Nike Rebića, izgubljen u vremenu i prostoru, a svesti cijelu priču na tobožnju izdaju, kako to čini ministar Petar Čobanković izjavljujući da Sanader »dva puta napušta Hrvatsku«, može zvučati domišljato i efektno ali je u krajnjoj liniji potpuno promašeno. Nekadašnji voljeni i obožavani »kapetan broda«, kome su se godinama svi nastojali ulizivati bespogovorno izvršavajući domaće zadaće, ništa ne pitajući niti prigovarajući da ne bi stradali u nekakvoj čistki, nasukao je HDZ na hrid političke odgovornosti ogrnuvši ga ruhom suradnika u zločinu. Od toga ni stranku ni njen vrh, kojeg čine svi njegovi dojučerašnji najodaniji suradnici, ne može eskulpirati ni činjenica da su Sanadera prije jedaneset mjeseci izbacili iz stranke.

Jadranka Kosor nije imala izbora nego na jučerašnjoj sjednici Vlade prešutjeti slučaj Sanader. Za javnost mora hiniti da je sve u najboljem redu, iako i ona i ostatak vrhuške HDZ-a zna da je uhićenje Sanadera, i sve ono što će poslije doći, put ka potpunoj havariji dotrajalog stranačkog broda. Pritom se ne zna da li će za stranku biti gore ostane li Sanader u inozemstvu ili se ipak odluči vratiti i, spašavajući se, progovori bez dlake na jeziku.