Hrvatski je čovjek u debeloj nedoumici i osjeća se ovih dana kao raspadnuta osobnost. Običaj je da jedni drugima zaželimo sretnu novu, ali dok to izgovaramo ljubeći se, cmok, cmok, u oba obraza, jasno je svima da će ova sljedeća šipak biti jako sretna i nama i drugima.

Kako da bude kad nas čeka krvničko stezanje remena po svim osnovama? Samo rezanje, kresanje, šarafljenje i stiskanje slijedi većini našeg slabo zaposlenog i financijski opustošenog naroda, u kojem je prosječna plaća sada mršavih 5.400 kuna kako javlja statistički zavod, te moraš biti lud da se veseliš i da pališ vatromet.

OK, opet moraš čestitati svim tim svojim poznanicima sretnu 2012., to je pristojno i očekivano ponašanje, ali to te razdragano glumatanje ovoga puta malo izjeda jer si svjestan da lažeš ko pas.

Ma vraga će vam biti sretna, nadrljali ste, poštovani kolega, kao žuti. Malo sutra sretna, draga moja susjeda, bacit će vas na muke Tantalove kad se sad provali to recesijsko duplo dno. Perspektiva ti je u banani, čestiti rođače, vidjet ćeš ti sve zvijezde kad ti dignu PDV, navale porez na nekretnine i mrknu subvencije. E, da.

A opet, moramo svi nekako preživjeti i hoćemo. Ljudi pregrme svakakvu pošast i opačinu, što će? Naviknu se ko magarac na batine pa guraju dok im oči ne ispadnu.

Svakako, nema nam više druge nego aktivirati unutarnje rezerve. To isto smjera i Vlada, a valjda bi oni prvi smislili nešto drugo da toga drugoga momentalno ima. Nema ga i zato moraju uzeti nama. Uzdaj se, dakle, u se i u svoje kljuse, progruntaj gdje se može ušparati i uštipnuti do 2013., koju sada moraš gledati kao neku odgođenu šansu, iako ta nevoljnica, kao za peh, u sebi ima broj 13, koji opet najavljuje mizernu sreću.

Znači: unutarnje rezerve i jaka autosugestija da će ovaj gadni kalendar, koji jedni drugima blesavo čestitamo, proći kako je i došao jer sve prolazi pa valjda mora i to.

Utoliko bi nam dobro došla neka self help knjiga da nam savjetuje kako dokusuriti te proklete mjesece koji će se vući u nedogled, ali takva za nas još nije napisana jer su nam stalno govorili da nam je sve bolje pa su se pisci pristojno povukli.

Stoga nam ostaje jedino da se poslužimo zdravom pameću i racionalnim domaćinskim osjećajem za preguravanje teških vremena. Odatle se mogu crpiti razne ideje, svakako ne osobito genijalne, ali barem dostupne širokim narodnim masama kojima više nije dostupno ništa drugo.

Moja prijateljica je, recimo, objavila da više neće ići frizeru, nego će se sama farbati doma na lavabou za 32 kune po kutiji boje, jaka stvar, ja to već radim cijelu godinu. Nema više bacanja poderanih čarapa, nego iglu u ruke i krpaj. Kažu da je netko iz Srbije nabavio već i tamo zaboravljeni recept iz devedesetih za kolač koji se zove »kolač od ničega« te da je popis sastojaka svima dostupan na internetu.

Neki savjetuju da se uštedi na prijevozu plaćanjem tramvajske karte preko mobitela tako da stisneš »šalji« tek ako ugledaš kontrolora. Čujem da su u opticaju stanovite vrlo praktične ideje da se zimi hrana drži na balkonu pa onda možeš na par mjeseci isključiti frižider i da babu i didu pošalješ u dom i da im prodaš stan.

Treba zemlju izvući iz krize. Sretna nam nova, mater joj njezinu.