Izbacivanjem Jerka Rošina iz stranke, vrh HDZ-a zaokružio je godinu krcatu vlastitih autogolova i političkih »svinjarija«. Ne postoji, naime, stranka, »od Atlantika do Vladivostoka«, koja se prema cjelokupnoj javnosti, a pogotovo prema tako vjernom članstvu i biračkom tijelu – jer je uza sve afere na proteklim izborima uspjela osvojiti čak pola milijuna glasova – odnosi s toliko nadutosti, potcjenjivanja i neuvažavanja.

Pojedinac je u HDZ-u, poučak je slučaja Rošin, nitko i ništa te će trenutno biti odstranjen svatko tko riječju remeti unutarstranačku »harmoniju«, odnosno dovede u pitanje mudro rukovodstvo koje jedino izdaje »licence« za javni govor bilo kojeg člana.

Još je tragičnije da je pod istragama i teškim optužbama cijeli niz članova HDZ-a, koji se i dalje uredno vode u registru članova premda su neki od njih bili i u zatvoru. Ali je zato po hitnom postupku dana noga nekome tko se usudio kritizirati i misliti svojom glavom, pravo ili krivo, svejedno je, a da pritom ničim nije doveo u pitanje demokratsku proceduru ili, ne daj Bože, zagovarao nasilno svrgavanje stranačkog vrha. Naravno da to s demokracijom nema veze. I naravno da onaj koji u svojim vlastitim redovima nije u stanju prakticirati demokraciju, poštujući jedno od temeljnih prava pojedinca da iskazuje svoje stavove i propituje politiku stranke, teško da može biti njen garant djelujući u političkom sustavu zemlje.

Rošin je, dakle, kažnjen za »verbalni delikt« jer je ostao prijatelj Ive Sanadera, što se kao grijeh može uzeti samo u totalitarnim strankama i totalitarnim režimima, i jer mu je trebalo »začepiti usta« da za sobom ne povuče lavinu ostalih »običnih« članova. Vrhu HDZ-a na čelu s Jadrnakom Kosor su kritičke »napomene« ljudi iz predsjedništva stranke, Andrije Hebranga i Darka Milinovića, za sada ipak prevelik zalogaj pa je upozorenje poslano preko »marginalca« čiji je utjecaj prestao čim je Sanader sišao s političke scene.

U projektu Šeks – Kosor, naime, naziru se velike pukotine, pa se mnogi spremaju na kandidaturu za predsjednika stranke, čak i dosad stranački i politički bezličan Domagoj Milošević. Ta bi kampanja mogla biti verbalno više nego zanimljiva, pa se već sada preko pijuna na terenu kroz kažnjavanje nekoga tko se i nije mislio kandidirati šalje poruka nadobudnima da paze što govore. Krug je zatvoren i strogo kontroliran.

Da biste postali predsjednik HDZ-a, trebate se razlikovati od drugih i kritizirati politiku dosadašnjeg vodstva. A ako to radite, optužit će vas da »nanosite štetu ugledu stranke« i izbaciti iz nje, pa ništa od kandidature. Štogod napravili, ne možete izbjeći zamke koje su vam postavili. Riječ je o HDZ-ovoj kvaki 22.

Dakako da ovo nije samo priča o HDZ-u. Vidjet ćemo kako će se ponašati članice Kukuriku koalicije kada dođu prve kušnje i različiti pogledi na rješavanje različitih problema u strankama i državi. No, vrhu HDZ-a nema ravna. Inficiran je autoritarnim ponašanjem i antidemokratičnošću do srži.

Očito, od nedavno sve češće spominjanih priča da se stranka treba demokratizirati neće biti ništa dok se, unatoč svim prijetnjama, ne trgne pasivno članstvo i povede »demokratsku revoluciju«. Kad će se to zbiti, nitko ne zna.