Silno nam se uznemirio Komitet za ONO i DSZ pri Davoru Butkoviću, koji – ako to niste znali – skrbi o sigurnosti i stabilnosti na zapadnom Balkanu. Aktivirale se sirene za uzbunu, podigao se stupanj borbene gotovosti, uradilo se sve što Pravilnik službe nalaže u situacijama kada na sigurnost i stabilnost u tzv. Regiji nasrnu snage kaosa i bezumlja.

Butkovićev Centar za uzbunjivanje i osvješćivanje upozorio je građanstvo da se iz glave penzioniranoga admirala Jugoslavenske ratne mornarice Branka Mamule širi »najopasnija moguća zabluda za sve zemlje koje su činile Jugoslaviju«, a koja kaže da je »Jugoslavija mogla preživjeti, makar i pod cijenu vojnog udara«.

Mamulinoj neumrloj zabludi suprotstavljen je mrtvozornički nalaz Davora Butkovića u kojemu se kaže da su »višekratni raspadi Jugoslavije, koji su uvijek završavali brutalno tragično, najbolji fizički dokaz da niti jedna Jugoslavija nije imala šanse da opstane«.

Ukoliko je netko sumnjičav prema spomenutim rezultatima patološkog vještačenja, taj biva unaprijed upozoren kako je »baš svako pozivanje na Jugoslaviju kao zajedničku državu« ne samo »igranje s vatrom budućih međunacionalnih sukoba«, nego i čin koji »trajno ugrožava stabilnost i sigurnost zapadnog Balkana«.

Zašto Davor Butković diže toliku paniku povodom intervjua jednog ostarjelog admirala beogradskoj Politici? Naravno, ne zbog toga što mu tvrdnje Branka Mamule zvuče budalasto, nego zbog onih »danas aktivnih na javnoj sceni država bivše Jugoslavije koji razmišljaju o bilo kakvom obliku političkog udruživanja tih država«.

Znači li to da dežurni paničar Jutarnjeg lista i u samoj ideji da bi se sve države nastale raspadom Jugoslavije mogle naći u političkoj zajednici zvanoj npr. Europska Unija vidi puki nastavak Mamuline tlapnje o »spasonosnom« vojnom udaru? Ili ni sam ne vjeruje da je Jugoslavija dovoljno mrtva, pa ta admiralska naklapanja o njezinoj prošlosti podvaljuje kao scenarij budućnosti zapadnoga Balkana, za čiju je stabilnost i sigurnost toliko zabrinut?

 Misli li Butković da je Jugoslavija nadnaravna pojava, a ne državna tvorevina kojoj je baš kao i svim državama u povijesti – kako ovim postojećima, tako i onima kojih odavno nema – suđeno da traju i dotraju, propadnu i iščeznu? Ili pak misli da su države nastale na njezinim razvalinama izuzete od takve sudbine i da jedinu prijetnju njihovoj opstojnosti predstavlja neka nova Jugoslavija?

Aima biti da i mislilac Mamula i mislilac Butković zapravo mistificiraju Jugoslaviju. Jedan tvrdeći da bi samo njezina cjelovitost, očuvana vojnim udarom i održavana generalskom diktaturom, bila jamstvo mira, a drugi tupeći kako u samom njezinom postojanju ne vidi ništa osim rađaonice ratova.

Pritom ni jedan ni drugi, dok su u toj Jugoslaviji funkcionirali kao admiral i novinar, nisu govorili ni pisali ništa slično ovome što prodaju danas. Niti je frustrirani oficir otkrivao svoje vojnoudarničke ambicije, niti je savjesni žurnalist upozoravao kako je svako pozivanje na Jugoslaviju igranje vatrom.

Danas, kad Jugoslavije odavno nema, vidimo u čemu je sva razlika: Mamula bulazni kako je Jugoslavija mogla preživjeti, a Butković kako bi mogla oživjeti.