Norac Zvani Mihajlović

Trafika Predraga Lucića

Predrag Lucić

28. prosinac 2011 20:16

Mirko Norac

Živa je šteta što Krešimir Mihajlović to vrijeme nije proveo u vladama Ive Sanadera i Jadranke Kosor, kao ministar bogoštovlja i linča

Hoće li se Krešimir Mihajlović, ravnatelj zagrebačke Osnovne škole Petar Zrinski, prometnuti u Mirka Norca naših dana? Vidjet ćemo to na prosvjednom skupu koji je, kako javljaju neki portali, već zakazan za 18. veljače 2012. godine. Svanut će i taj historijski dan, pa ćemo vidjeti hoće li se okupljenim prosvjednicima, nakon Mirka Čondića i ostalih govornika iz redova braniteljskih udruga, obratiti i šefica najveće oporbene stranke. Saznat ćemo za tih nekih pedesetak dana hoće li bivša premijerka, poput svojega predšasnika na splitskoj Rivi prije 11 godina, održati vatreni govor o veleizdaji komunističke klike koja je prigrabila vlast s isključivim ciljem da izvrši čistku svih koji »misle i dišu hrvatski«. I vidjet ćemo koje će novine svojim čitateljima darivati postere s likom progonjenoga hrvatskog heroja i sa sloganom »Svi smo mi Krešimir Mihajlović!«. A nije isključeno ni da neka perjanica državotvornog novinarstva, baš u vrijeme trajanja prosvjeda, na nekom skrovitom mjestu napravi ekskluzivni intervju sa simbolom otpora neokomunističkoj diktaturi… 

Vidjet ćemo tog 18. veljače koliku simboličku težinu imaju domoljubne geste zbog kojih Mihajlović navodno gubi ravnateljsku fotelju, kolikog prosvjednog angažmana zapravo vrijede plakati što ih je ravnatelj izlijepio po školi u čast generala i haških osuđenika za ratne zločine Ante Gotovine i Mladena Markača, te kakvu mobilizacijsku snagu imaju njegove prkosne izjave da onaj kome slike tih njegovih junaka smetaju može otići živjeti u Srbiju ili u SAO Krajinu. I je li to dovoljno da se na ulice Zagreba i ostalih hrvatskih gradova izlije masovni pokret ugnjetenih Hrvata. Vidjet ćemo hoće li zagrebački školski ravnatelj, unatoč tome što u pučkoj predaji još nije dosegao karizmu vlastoručnog ubojice s Lipove Glavice, preuzeti teret Norčeve slave. I hoće li puka činjenica da mu odlukom Školskog odbora nije produžen osmogodišnji ravnateljski mandat koji istječe 18. veljače, biti dostatna da i svi hrvatski domoljubi u sebi prepoznaju Krešimira Mihajlovića, da se osjete smijenjenima i politički progonjenima poput njega.   Sam Mihajlović im je na Badnju večer poslao poruku u kojoj kaže da su »Jude našeg doba izdale naše generale« i kojom poziva »dobre ljude koji su otvorili srca Spasitelju našem« da postupe po sljedećem naputku: »Spojimo srca u Zajedništvo, stanimo brat do brata svi u jedan stroj. Dobri ljudi, prijatelji, ne klečite pred judama. Nemojte šutjeti. Dignite glasno svoj glas neka grmi istina. Oni nisu zločinci, oni su naši heroji. Bog zna zašto kroz ovo prolazimo. Bog nam daje snagu. Otvorimo mu srca. Naše doba tek dolazi. Suditi ćemo judama.«  

S jedne strane, to je već sasvim solidna preporuka da se ciljana publika svrsta u Mihajlovićevu sljedbu. A sa strane druge, tip koji se služi takvom retorikom i koji naviješta »suđenje judama« nije morao lijepiti nikakve plakate niti bilo koga tjerati u Srbiju i SAO Krajinu da bi dokazao kako se na mjestu ravnatelja osnovne škole zadržao osam godina predugo. 

 Živa je šteta što Krešimir Mihajlović to vrijeme nije proveo u vladama Ive Sanadera i Jadranke Kosor, kao ministar bogoštovlja i linča.