Posrijedi je šokantan obrat. Dosad su Slovenci bili ekonomski lideri cijele regije; investitori iz te zemlje preuzimali su najbolje kompanije u Hrvatskoj, Srbiji i cijeloj regiji. No sada je na djelu obrnut proces, s kojim se Slovenci teško mire, a gospodarska kriza samo je potaknula njihov osjećaj ugroženosti. 

    Prodaja Mercatora zato u Sloveniji poprima razmjere nacionalne katastrofe. Najprije je jedan hrvatski tajkun kupio Drogu Kolinsku, a sada i drugi stiže po Mercator! Za razliku od Droge, koja je zapravo jedna tvornica, Mercator je najveća slovenska kompanija, najveći poslodavac i simbol slovenske gospodarske uspješnosti. I ne samo to: Mercator je »strateška kompanija«, a njegove police hrane Sloveniju. Drugim riječima, onaj tko u svojim rukama ima Mercator, rezoniraju Slovenci, posjeduje i Sloveniju. I zato je Mercator postao »nacionalni interes«. 

    A kada se radi o nacionalnim interesima, sa Slovencima nema šale. Tako je bilo prije dvije godine kada je slovenska politička elita neočekivano blokirala hrvatske pristupne pregovore, samo zato jer je to bio jedini način da zaštite svoje nacionalne interese. Ili prije desetak godina, kada su Slovenci u znamenitom »pivovarskom ratu« iz zemlje otjerali moćni belgijski Interbrew, koji je želio kupiti ljubljansku pivovaru Union, i to zato jer je tadašnja vladajuća elita smatrala da je za Sloveniju bolje da najbolja poduzeća ostanu u slovenskim rukama. A to što se takav stav kosi s osnovnim postulatima slobodnog tržišta, tim gore po tržište. 

    Radi se o specifičnom obliku ekonomskog nacionalizma, koji je razvila upravo mala i zatvorena Slovenija. Iako je Slovenija već godinama članica NATO saveza i EU, slobodno tržište u Sloveniji zapravo ne postoji. Jer nemojmo se zavaravati: ono što se upravo dogodilo u Sloveniji u normalnim tržišnim gospodarstvima nije moguće. Slovenska država, koja je svoj udjel u Mercatoru prodala još 2005., izravno se umiješala u međunarodni tender, potpuno zanemarivši interese prodavača i odbijajući investitora koji za Mercator nudi 250 milijuna eura više od njegove tržišne cijene, a pritom i jamči zaštitu interesa zaposlenika i slovenskih dobavljača na način na koji to nikada nijedan investitor u Sloveniji prije njega nije učinio. 

    Nekadašnji lovci postali su lovina. Među njima i Mercator, koji je na neki način žrtvovan zbog interesa svojih vlasnika – banaka i Pivovarne Laško – koji se njegovom prodajom pokušavaju spasiti od bankrota. 

    Zbog toga je aktualna blamaža s (ne)prodajom Mercatora samo potvrda kako se slovenska politika, koja gospodari cijelim procesom, još nije spremna suočiti se s novonastalim okolnostima. No prije ili kasnije – jer dugove netko mora platiti – Slovenci će morati izabrati između »nacionalnog interesa« i vlastitih novčanika. Paradoksalno, jer dosad su birajući »nacionalne interese« uvijek birali svoje novčanike.